Sewen

Takva je kob, takva sudbina,
Dok siplje tuga sa modrih visina.
Ko topla kiša u praznom ljetu,
Samo da učini štetu.

Takvo je vrijeme, takvi su dani,
A ja ga molim bar malo stani,
No vrijeme ide, vrijeme se ne da
I sve je ko preko reda,

Da sam znao čuvati, čuvao bih svoje,
Tebi sve sam dao, ništa nije moje,
To što nisam sretan - a tko mi je kriv,
Sad umrijeti moram, da bih bio živ!