Sewen

Sve rijeđe me noge odnesu
Tamo pred njenu adresu.
Ono što jednom se vrati,
Teško je opet imati.

A nisam ja srca od leda,
Prestigla kosa me sijeda,
S nadom se igrala ti si
I vratila se nisi.

Izgubit ćeš se putem
Tragove zamesti,
Možda nikad nećemo se sresti.
Ali bit ću blizu
Bliže no što znaš
Ako ikada me zatrebaš....

Ona je bila ko adapter
Zatvorila bi strujni krug.
A ja tek početnik, amater,
Ipak je davala na dug.

Ona je bila intrigantna
I na tvrdu i na meku,
Iritantna, alarmantna
Al dosljedna, u tijeku.

Kada bih je vidio, malo se zastidio,
Sav bih se ozario i sve zanemario,

Blažena si Marija, danas puno starija,
Da nismo s tobom učili, danas bi se mučili.
Još bi se poturčili, eh da,
Hvala ti Marija!

Dala si mi srca pola,
Bacila ga preko stola,
U grudima moje puklo,
Jer me uvijek tebi vuklo.

Dala si mi srca pola,
Pola srca, pola bola,
Shvatio sam kasno sve,
Tvoje je od plastike.

Ne čuje se tika-taka,
Nema krvi, nema zraka,
A šta imam ja od toga
Što sam sad bez pola svoga.

Ne čuje se tika-taka,
Mojoj sreći zemlja laka,
Ubila me laž u pojam
Sve za jedan lažan dojam.

Pogledaj me dok mi suza blista
Svršila je ova naša fjera.
S jutrom idem jer vapor je prista
Nema više tvoga marinera.

Kako vrime samo leti,
Uvik si mi na pameti,
Čini mi se vječnost prođe,
Dok se doma ne dođe.

A kad dođem sve projuri,
Pa san već u drugoj turi,
I u džepu stiska figa
Puno tega nisan stiga...

Pogledaj me dok mi suza blista
Svršila je ova naša fjera.
S jutrom idem jer vapor je prista
Nema više tvoga marinera.

Srce je razmazivo,
Srce se istrošilo,
Krhko je i želi stat
Neda mu se zakucat.

Tebi sam ga nosio,
Tobom se ponosio,
Kad je kiša počela
Tad me tuga načela.

I sve mi je važno, vlažno
Poražen sam i potučen,
Život mi pod ključem...

Kiša je kriva i nitko i ništa više,
Još bi se nasmijao da mi nije kiše...

Ja sam ti samo dodatna oprema bio,
Običan ključ, jeftinog alata dio,
Ja sam ti bio mirisni borić što visi,
Ipak me nikad upotrebila nisi.

Ja u garaži k'o neki limenjak stari,
Ne shvaćaš da sam bolji nego Ferarri,
Palim od prve, a ti si bacila ključ,
Radim ka ura, motor mi je vruć.

Gradi se nova cesta
Za mene nema mjesta...

Ubit će te brzina,
Pravac pa kosina,
Još jedna krivina,
Bit ćeš olupina.
A ja ću prva, druga,
Treća pa neka vijuga
Četvrtu tek ako stignem
Turistički pa se ne brinem...

Život mi je prepun mana,
Nakon ovog teškog dana
U svoju korist mjenjam sve
Od danas fešta počinje.

Tragove od jučer brišem,
Konačno normalno dišem,
Mjesto radnje - prazan stan,
Ulaz svima besplatan.

Noćas neću nebuloze,
Nek nas misli kroz noć voze,
Ono jučer tko još šljivi,
Jer samo se jednom živi.
Noćas neću prazno bdjenje
Već dobro raspoloženje,
Svak maksimum neka daje
Pa nek ova večer traje!

Voljeli se jorgovan i ruža,
U proljeće kad se miris pruža...
Voljeli se svak iz svoga dvora,
Gdje je cvijeta, dobra biti mora.

Rascvao se jorgovan pa blista
Ruža se crveni i još lista,
Jedno drugom obećanje dali,
Došli ljudi pa ih počupali.

Uveo je jorgovan te noći,
Ruža više cvasti neće moći.
Sadili su ljudi novo cvijeće,
Al' ni jedno procvjetati neće.

Ona je žena suprotnog spola,
Nju su sinoć prebili ko vola,
Zapravo kao kravu!
Znam da nisu u pravu.

Ona je lažna žena pred svima,
Ona je žena sa testisima,
Atletskoga stasa
Dubokoga glasa...

Ipak je žena, tako bar kaže,
Tu ništa više ne pomaže.
Ona je odlučila postati ono
Nikada stereo, zauvijek mono.

Uzalud sve make up patine,
Opet će popit batine,
Od nekog svrsishodno
Što želi sve prirodno...

Prevarant sam život cio,
Al' tako sam naučio,
Oko mene probisvjeti razni.
Mene briga bilo nije,
Što se smije i ne smije,
Nije bilo nikog da me kazni.

Varao sam, to sam htio
Tuđa srca polomio,
Kao da su staklo sva su pukla.
Što sam sebi dozvolio
Sam sam sebe uništio,
Jedna me je suzama dotukla...

To si ti, to si ti,
Pa se pitam plačem li zbog ljubavi...

Kako ću pred lice ljudskog roda,
Moje grijehe neće oprat voda.
Na rukama žive rane grizu
A samo sam htio biti blizu...
Kako ću pred lice tvoje, ženo,
Sve je moje rano pokošeno.
Sve se moje sasušile žile,
K'o da nisu zasađene bile...

Pratim sve što ti godi,
Ti me tjeraš da to znam,
S tobom sam, a na slobodi,
S tobom sam, a isto sam.

Uzimaš kad me poželiš,
Vraćaš me na policu,
Kao stvar neku seliš,
Bacaš me na ulicu.

A ja trpim, kažu,
Strpljen, spašen - lažu,
Ja sam stigao pred zid
Jer uz ljubav gubim vid!

Hoda srednji stalež kroz živote tuđe,
Jer samo smo pijuni
Za duboke džepove gladnog kapitala.
Hoda srednji stalež kroz pukotine stare,
Zaboravljen od Boga, zaboravljen od Ljudi,
Zaboravljen od samih sebe...

Naše su duše pronevjerene,
U rukama tuđim je obična laž.
Bez ideja, tek puka slučajnost življenja!
Al' hodaj srednji staležu
U krvi ti je stupati i strugati...
Jer tako nalažu pravila crnih mesija.

Nestat ćemo kao sapunica,
Ispijena pogleda u čudu što govori,
"Da je bolje, nebi valjalo!"....

Ja te nosim u srcu
Još otkad smo djeca bili.
Kao tajnu najveću
Skupa smo se jednom krili.

Al' je igru dječiju
Zamjenilo stanje sna,
Ja te nosim u srcu
Ti me zaboravila.

Album od slika,
Klinac i klinka,
Nek' ti se sjećanje vrati
I život ti bogati.

Pitaj za mene, gdje sam,
Dal' još te volim - jesam!
Svoj život uz osmjeh oboji,
Tvoj klinac pred tobom stoji!

Ne vjeruj nikom i vjeruj svima,
Negdje odozgo' sve se to snima.
Mrzi i voli, u sreći griješi,
Kad se ne nadaš, ona utješi.

Sve osobine, svjetla i sjene,
Skupi za sebe i ostavljene.
Leti bez cilja, gdje nada klija,
Živi da mašta postane zbilja.

Jer kada budeš imao
Više prošlosti od zle budućnosti,
Onda tek ćeš shvatiti,
Da su iscrpljene sve mogućnosti!

Noćas mi se nigdje ne ide,
Sakrit ću se da me ne vide,
Tu u tvome krilu zaspat ću,
Sve do jutra s tobom ostat ću.

Neću društvo, neću zabave,
Nek nas same noćas ostave.
Nek se naša tijela oznoje,
Noćas mi se nigdje ne ide.

Svijetla ugasi,
Noćas me spasi,
Čvrsto me stegni,
Kraj mene legni,
Nosi me kroz san
Resi mi da sam ti poseban!

Još se držiš ka mladica,
Oko tebe tvoja dica,
Ništa više ti ne fali,
A bili te otpisali.

Rekli su ti, svi će uteć,
Slušala, gledala ćuteć,
Sve si znala, sve se stiva,
Miran sanak te pokriva.

Fala ti za suze sriće,
Fala ti šta s tebon sviće.
Dok se svitlost ova slama,
Fala ženo, fala mama,
Nikad nećeš ostat sama!

Kamenujem misli, usitnjavam bijes,
Da dobiješ i ti dio
Da bih te porazio.
Val sam što se pjeni, spreman sam za ples.
Ti korake ne poznaješ
Ti se ne prepoznaješ.

Bila si teatralna
I bila si fatalna,
Na bis te nisu zvali
I zastori su pali.

Što u tvom srcu još mogu naći,
Osim gorčine, a dani sve kraći.
Vrijeme te gazi, al' gazi i mene
Pusti se, pleši, nismo još sjene.
Fitilj je kratak, pusti nek prasne
Zvijezda najjače zasja kada ugasne.

Ti stojiš na pola metra od mene
I kao da oboje gubimo vrijeme,
Ovo je stanje ko roba s greškom,
Prvo nas mami pa nesta sa smješkom.

Poznam taj stav što naizgled prijeti,
Htjet ćemo svašta, al' neće mo smjeti,
Odavno nismo pod istim krovom,
Imena pišemo malim slovom.

Otiđi bez želja
Ni ti nisi ta
Koja bi ih ispunila...
Odlazim bez želja,
Al' pratim i pamtim
Ako se ikada vratim
Sam,
Ako sjećanja probijem
Znam
Što dirati ne smijem...

Cilu cilcatu noć je lilo,
I jutros je nastavilo
Lit.
Ka da san cvit
Ma oće li prikinit...

Cilu cilcatu noć ni stalo,
Ali se je napadalo...

Cilu cilcatu noć je lilo
A jutros je sastavilo
Siva!
S desna i liva
Cili grad pliva.

Utopit ću se od kiše,
I neće me vidit više,
Suze se s kišom provlače,
Više nikome ne znače,

Samo nek' se ona spasi,
Neka se ne skvasi...

Sve u vitar neka gre
Veza san se za tebe.
Vezela me čvrsta nit
Zato s tebon oću bit.

Oko srca vruć je zrak,
Ti si svitlo, sve je mrak,
Zakon si i potriba
Žena koju volin ja.

Proliće si meni,
Kada sve zeleni,
Moje toplo lito,
Moga srca mito.
Kad zaškripi jesen,
Zimom snig donesen,
S tobom samo drito
Jer si srca mito.

Ona me pita
Di si se skita
Da di sam nesta
Ka, s jom sam sresta.
Ma živa mi klaka,
Nisam se maka,
Promaja džepna, kobna je stvar,
Suv sam ka bakalar.

Ona turpija
Jesam li pija,
Na alkohol vonja
I gornja i donja,
Ma živa mi klaka,
Nisan ga taka,
Oklen mi šolde 'm oca i sina,
A ja ka mamlazina.

Sve san ti da, od sebe ja,
Ja sam sebi misli čitam,
Ne znam šta mi je, šta mi je da ne skitam.
Sve san ti da, od sebe ja,
I nikad ti dosta nije
Ne znam šta mi je, šta mi je da ne pijem...

Da sam riječ izustio
Suza krenula bi prije,
Da sam svijet napustio
Ko da ni bilo me nije,
Bilo bi
Ja sam čovjek ranjeni.

Da sam oči sklopio,
Ne bih vidio od briga,
Da sam otrov popio,
Naučen iz starih knjiga,
Bio bi
Gore gdje su anđeli,

Moji dani - ružna slika,
Kao rijeka gubitnika,
Al' ne činim teška djela
Što od straha od raspela,
Svih mi mora sinja i pustinja,
Još je vjere koja tinja...