Sewen

Dolazi kiša,miriše na te'
Prolazi vjetar, grane se mlate,
Prolaze ljudi, al' me ne sreću,
Ne želim nikog, nikoga neću.

Život k'o peron s kojeg se kreće,
Netko se nikad vratiti neće,
Da li sam s tobom krenuo ikad,
Pa da se vratiti ne mogu nikad.

Rekla si i nije razlika neka,
Svakoga njegova sudbina čeka...

A gdje smo sad i što smo postali
K'o da smo zadnji na svijetu preostali,
Sve svoje slabosti mogu izliječiti
Da mislim na tebe ne mogu spriječiti!