Sewen

Sa dvi sam noge, čvrsto na podu,
Sve stvari danas, radim u hodu,
Kad večer padne, dalje od svita,
Za mojim stolom, tu sam elita.

Godine restu, tako i kili,
Od mladosti samo, spiza me dili,
Bija sam pero, sad sam pun kušin,
Kada je volim, u njoj se gušim.

U ovim godinama, ni čovik nisi,
Ako ti bar malo sprida ne visi,
Nemoš bit sritan i mršav ka pila,
Živija čovik od priko 100 kila.

Cilu noć san budan bija
Nit san ija nit san pija,
Na oči mi neće san,
Ka da nisan podoban.

Zločesti ti pune glavu
Nisu srićo ti u pravu
Ja te volin, to se vidi,
Sve sa tobon više vridi.

Pribilo mi odma nogu
Ako rečen da ne mogu
Ma ne jednu, nego dvi
Ti si ja, a ja san ti.

Jube, jube
Pokaži in zube
Ako triba grizi
Mi nismo u krizi
Nemoj zato venit
Ajmo se oženit!

U moje djetinje dane,
Cvateš jorgovane.
Tamo je pošta stara
Ko slika iz spomenara.

U vodi je od mladosti odraz,
Ej mjeseče osvjetlaj mi obraz.

Još jednom bi poći htio,
Tamo sam ostavio
Mirisom da me hrane
Lila jorgovane.

Alo ekipa, slušaj me vamo
Da se porazgovaramo...

Imam kolegu, zove se Stipe,
Nekad mu malo vijuge škripe
Al' to se desi kod mog idola,
Kad prođe cura, napola gola.

Zato je Stipe, uvik na plaži,
Stane u plićak, sinjaje, traži,
Al' nema priču, svaka ga sredi
Kad cura priđe, Stipe se sledi.

Usmeno pismeni oglas na znanje
Čovik je upa u nezdravo stanje
Ajmo sve cure, šesne i lipe
Šifra je jasna - Stipe.

Kolega Stipe, zahtjevan nije
Ako popije, samo se smije,
Desi se rijetko, nekad i manje
Inače Stipe je miran ko janje.

Zato bi tija pronać mu curu
Stipi je svako žensko ka Guru,
Al' nema priču, svaka ga sredi
Kad cura priđe, Stipe se sledi.

Usmeno pismeni oglas na znanje
Čovik je upa u nezdravo stanje
Ajmo sve cure, šesne i lipe
Šifra je jasna - Stipe.

Kao da hlapim od dodira tvog,
Osjećaj rijedak, osjećaj mio.
Ja lebdim po rubu ko jednorog,
Da bi za tren sve to izgubio.

U svakom biću prokletstva ima,
Za ljubav čovjek prodaje sve baš!
K'o da sam suze brisao svima,
Radosti nema kada je trebaš.

Da su milje mojih nada
Tiha gozba zs moj san,
Da si barem ovdje sada,
Da sam tebi potreban...
Polustrahom priželjkujem to
Da znam, život mi se vratio...

U svakom biću prokletstva ima
Za ljubav čovjek prodaje vrijeme
K'o da sam suze brisao svima
Osmjeh više ne stane pod tjeme!

Život je cirkus beznačajnih točki.
Zabava za obične ljude,
Zrele za razuzdanost plahu...
Otirač za cipele, ubrus za mrlje
Na rasprodaji...

Život je cirkus pod plastičnim nebom,
Razvrstan po željama
Koje smrtnici dodirnuti neće.
Oaza za mirise izmeta i snova
Koje plaćamo.

A opet, s ove moje perspektive
Beskrajno sam zadovoljan,
Klaunovskim licem plesati po žici.
Cirkus sam ja!
A gdje je publika?

Ti si bolji od mene
Ona to zna,
I zato je tebe odabrala.

Ja sam samo u prolazu bio
Spletom okolnosti prolazio...

Ti si bolji od mene
I ti to znaš,
Ja uzmičem, a ti opraštaš.

Ja joj dođem kao slučajni stranac
Ja sam samo padobranac.

Sve ću ponijeti sa sobom,
Čak i neslikane slike,
Za koje nije bilo prilike.

Sve ću ponijeti sa sobom,
I ovu narav čudnu.
Otići u zaborav uzaludnu...

Postoje istine koje se ne smiju reći,
Istina gori kao plam na voštanoj svijeći,
I onda kada nestane svjetla, ne žali,
Ostaje svijeća da se ponovno upali.

Neke su nevolje, stvorene da traju,
Nismo svi ptice da pjevamo u raju,
Uvijek nam nebo na upit odgovor vrati
Samo ga treba na vrijeme prepoznati.

Pokaži sunce što ga kriješ,
Pod košuljom od lana,
I ne zaboravi dok se smiješ
Nema ni rana...

Imaš osmjeh ko Elisabeta
Kao da si s nekog drugog svijeta,
Imaš nešto suzdržano, časno,
Samo ja to ne vidim baš jasno.

Ne znam zašto hodaš lijevom stranom,
Što nervozu upražnjavaš hranom,
Puno sanjaš, želje su ti jake,
Puno pričaš, jezik ti bez dlake.

Poznata mi tvoja spika
Ne nalaziš priležnika,
Kad bi priču skratit htjela,
Sreća bi ti izletjela.

Dakle, piši, gledaj, muči,
Iz grešaka svojih uči,
Ne ide to preko noći
Uzdah, izdah, pa će doći...

Izdržat ću, nećeš ni znati,
Otkad nisam sjena što te stalno prati.
Odslužio sam žalovanje
I prešao na vjerovanje.

Izdržat ću, to nije fraza
Okreni se, svijet pun je putokaza,
Odlučio sam, mogu sam
I više se ne pretvaram.

Ako se sretnemo, a hoćemo
Jedno pored drugog proć ćemo,
Ti ćeš likovati u neznanju
To pripisujem, odrastanju.
Da li si sama il' te netko šalje
Oprosti dušo, ja idem dalje!

Na pučini vitra nima
Ide veče, doć će plima,
Nit motora, nit vesala,
A mi stali, Bogu fala.

Ovo mi je susid proda,
Koja pegula o broda,
Svi mi kažu, karampana
Izist će me voda slana.

Kažem sebi - pozitiva,
Ni meni se sad ne pliva....

On je mene prvi bira,
On ne tone, on filtrira,
Navigavat valja učit
Za diplomu se pomučit.
On je ponos moje flote
I priša je priko stote,
Jer je ovo kaić ipo
Nema sumnje, bit će lipo.

Evo psuje i ekipa,
S kojom sam po moru đipa,
Oči ka u morskog zeca
Čuju zvono kako breca.

Ma šta su se svi pripali,
Evo voljena mi žali,
Jer je brine ovo stanje!
Odvest ću te na vinčanje!

Kažem sebi - pozitiva,
Ni meni se sad ne pliva...

Ti upališ svitlo di ga nima,
Nudim mi pokrivač kad je zima,
Ti me znaš nasmijat kad sam tužan.
Zbog tih par sitnica sam ti dužan.

Ka i mater dite, ti me čuvaš,
Da ja oću više, ne računaš.
Kad tišina grebe, ti mi sviraš,
Al' mi triba samo, da me diraš.

Pričaš o platonskoj vezi,
Pa nismo svi Englezi...

Nisam tom vičan
Čoviku sam sličan,
Imam potribe ka drugi svit,
A ti pritiš da 'š me ostavit.
Jer ti je dosta ovako
A ja ti pucan ka caklo,
I lako me skinit
Ti ćeš prozor prominit!

Osam ipo i već žeže
Ma se čovik za sve veže,
Do mora cesta vijuga
Nema meni do mog juga.

Svi smo ka paprika ljuta
A tek prošlo pet minuta
Aj razmotaj časom tendu
Ajmo u lad na marendu.

Malo kruva i pancete i pome sa soli,
Sunce peče, vino teče, ko more odolit?!
Poslin ćemo roštiljadu i meso i riba,
Neka peče, doć će veče, tako živit triba!

Kad ekipa krene s ručkom,
Ka i specijalci Lučko
Ne triba ti pjate prati,
Skoro će se večerati.

Noć od zvizda, bava prija
Noćno kupanje bi tija,
Dan je proša, san me mrvi
A ovo je bija prvi...

Sidri mi se do vijađa
Pa ću sidro bacit ja
Od sviju si mi najslađa
Od sviju si najbolja.

Sidri mi se, ali kratko
Već me čeka posada
Sve ću druge odbit glatko
Da bi tebe jubija.

Mornar jubi, sve se pini
Mornar grli, aj se skini
Dugo mi je bija post
Oš vidit komandni most.
Šesno moje, moje milo
Uzmi u ruke kormilo
Jidri samnom cilu noć
Jer već sutra moram poć.

Snažan sam iz principa
Jer ne želim da me suze slabog taknu.
Ko junak nekog stripa
Zazivam neba da mi oblake razmaknu.

Mentor za sreću sam bio
Al' nisu svi ljudi povodljivi za njom,
Sve sam s tobom izgubio,
Moje slike nisu slikane po tvom.

A trajao sam ja
Na crti vremena
Ta crta se izbrisala...

Snaći ću se jučer, snaći ću se danas,
Kako bit će sutra jer mislit ću na nas,
A nigdje na tom putu, tebi niti traga,
Ni ti ne vjeruješ, da si mi još draga....

Za mene satisfakcija si čista,
Neka pričaju da sam egoista
A sve su iste, nešto briju
Ti si istija od sviju!

U tebi našao sam što mi treba
A takve žene ne padaju s neba
One se u mom kvartu kriju
Ti si istija od sviju!

Možda smo tek za blic romansu
Al' nam pruži jednu šansu,
Manje pričam, više sam za posao.
I da skratim, zato sam i došao!

Ovo je pjesma bez refrena
Možda malo usiljena
Sve što kažem, moglo bi te vrijeđati,
Ovo je pjesma bez refrena
Tvojom kožom nauljena
Zato tebe ću se uvijek sjećati!

Nikad nisi moja bila,
Samo bi me privarila,
To je samo tvoje tilo,
Duša traži tuđe krilo.

Priznala mi nikad nisi
Kad si samnom onda di si,
To je neka tuđa priča
Šta je srce uveliča.

Kad se sve na papir stavi
Još smo mladi, još smo zdravi,
Još si čežnja lipog lica
Moga srca ubojica.

Ko bi gori sad je doli
Osta samo kamen goli
Osta trag ća se ne vidi
Da s vrimenom sve izblidi.

Sveti Ante, milostiv mi budi,
Neka ona za menom poludi.
Aj je smantaj da mi se ne miče,
Da mi mater po kući ne viče.

Sveti Ante s diteom u ruci,
Aj kod Boga sve veze povuci,
Divojci me lipoj priporuči
Da me ćaća po kući ne muči.

Sveti Ante zauzmi se za me'
Ostavi nas na po ure same.
Neka vidi šta ću sve napravit
Onda ću te Ante moj ostavit!

O ljiljane, svetog Ante cviće
Reka mi je sveti Ante, bit će.
Kad mi ona ostane u kući
Tek ću onda u crkvu mu ući!

Moja je draga u opsadnom stanju
Strah me za nju i noću i danju
Čekam je nijemo u našemu stanu
A ona daleko u Afganistanu.

Živi u nekom, utvrđenom zdanju
Što li to vidi u naoružanju,
Želim joj reći, tužnoga lica
Hladi se moja haubica.

Evo pristajem, bit ću bojno polje
Nek bude gore, ja bit ću dolje,
Evo pristajem, ako je volje
S mojih 18, ne mogu bolje!
Nek me shvati,
Samo da se vrati!

Savršena prilika za potrošit dan,
Još ako si praznog džepa, to jest besparan.
Doć na plažu, doć na more,
Sunce pegla, leđa gore.

Intimno iskustvo, moguće je tad,
Općinsko i pravo ime mi je Svebirad.
Ili biram il' sam biran
Nije važno dok sam miran.

Može koktel, Molotovljev,
Dobio sam brzi proljev,
Došao k'o telegram
Ostao sam sam.

Kako deplasirano, kako iritantno
A izgledam karirano, pomalo markantno,
More mi je otvoreno, ono nema vrata,
Nek čekaju, vratit ću se, već za pola sata!

Val se moru otima,
Čim se stvori prilika,
Tako i ti od mene,
Kao loše navike.

Nije kako izgleda,
Uvijek može gore bit.
Jednog dana, sutra već,
Možda ćeš me ostavit.
Ja sam spreman, ja to znam
Osjećaje blokiram.

Nek' sutra dođe, nek' sutra prođe,
Naša je ljubav, sušeno voće,
Ubrani rano, dozreli kasno,
I sve je jasno, sve je baš jasno.
Što smo sve duže na suncu jakom,
Taj mir u raju mjerimo paklom.

Valovi su veliki,
Dok ih vjetar progoni,
Čekaju ih obale,
A ti bježiš od mene!

Kad si na startu i još si zelen
Ne može lane, postati jelen.
Život je šuma, i zamku krije
Nekog obiđe, a mene nije.

Mogu ti reći, dosta je laži,
Ti me razumi, ti me osnaži.
Sve je na tebi, samo riječ kaži,
Sve što poželiš, od mene traži.

Ko iscrtanu suzu na tvom licu,
Doživljavaš me kao ubojicu.
Jednom pogriješih, bio sam mlad,
Al' voljeh te onda k'o što volim i sad!

Napravit ću tanjur, leteći,
Napravit ću tanjur, svjetleći,
Ma kakav tanjur, napravit ću platu,
A vise šetajte u blatu.

Napravit ću tanjur, ma cijeli set
Napravit ću tanjur, nov komplet,
Ma kakav tanjur, napravit ću flotu
Još u ovome životu.

Pomislit će NATO
Da sam Marsijanac,
Ali ništa zato
Ja sam za njih stranac,
Blesavi Croata
Sa 13. kata!

Još se nisam raspakovat stiga,
Parilo se da sam već pobiga.
Kad sam tebe prvu sreja
O mladost se svoju spleja,
S kojom pa i ćunku stuka,
Pa mi je još veća muka.

Ja sam luta, mira nisam kuša,
Nisam sazna šta mi priča duša,
Tebe volit nisam prista
Kad te vidim, još si ista,
Kad si mlad i sve je jasno
A kad rečeš - biva kasno!

Pomogla nam mladost i neznanje,
Kad je više, izgledalo - manje,
Pomoglo nam neiskustvo, laži,
Kad je čovik proklet pa ih traži.

Mira nigdi ni,
A mir se zasluži!
Tuga je ka med,
Sada tvoj je red!

Iz tvoje bi ruke i otrova prova
Od tvoga imena jubi bi slova.
Ti mi dođeš ka dan
I ništa ne triban.

Iz tvoga bi oka ja suzu brisa
Barjak bi diga da vidi se s Klisa,
Ti mi dođeš ka san
I ništa ne triban.

Da mi je znat di hodiš,
Ja bi te doćeka,
Pustija bi te da vodiš
Ovoga čovika.
Pustija bi te jer znan,
Da ništa ne triban.

Nema smisla
Tuga me pritisla
I ne znam gdje ću
Al' znam što neću.

Nema smisla
Za tebe sam kisla
Zbog tebe sam sjala
Sve sam ti dala.

Sad na osmjeh kamate imam
Naizgled jaka udarce primam,
Ljudi su navikli da glumim o sreći
Pitaju što je pjesnik htio reći...

Čak i za sjetu, treba mi mjera
Ne znam iz kojeg dolazi smjera,
Pa se na srcu osamila, stisla,
To nema smisla...

Nema smisla,
Tema je suvisla,
Riječ gubi bitku
Kraj je užitku.

Nema smisla
Tuga me pritisla,
I ne znam gdje ću
Al' znam što neću...

Četrdeset četri supnja visoko u zraku
Kraljevi od Bosne, love u plićaku.
Vesela im dičica beštimaju ka stari
Uvik neka fina gospa dernek im pokvari.

Gumenjaci opet prave, prekršaje plitke
Plate kaznu, vridilo je za litnje užitke.
Kad ponoviš istu grešku po četvrti puta
Policija onda časti, više nije ljuta.

Sve odnese jedan val
Bilo šporko ili čisto,
Sve poravna lipi žal,
Pa se vrati ka na isto.

Deveta je ura pala, svitlucaju Česi
Ja se uvik držin lada, brate stoj di jesi,
Jedva čekan da otkinem list na kalendaru,
Da se moru vrate soli, jer ne volin baru.

Nekako se mirim s tim
Da te ne vidim,
I dani su sve kraći
U njima, ništa neću naći.

Nekako se mirim s tim
Da ti oprostim,
Što nisi htjela dalje,
Hladna na moje zagrljaje.

Vrijeme je gospodar loš
Uvijek me sjeti, mogli smo još.

I pošalje tugu, jedan put tjedno
Dotakne sve što bilo je vrijedno,
I pošalje suze u nezgodan čas,
Da opet padaju radi nas.

Opet ti govorim prostote,
Izmišljam neke anegdote.
Strasti i suza
I golih guza.

Umivam se u tvome znoju
Mjenjam poziciju i boju
Sve su nijanse
Dok ima šanse.

Otrovan sam, ti me grizeš
Ja te grizem ti sve stižeš
Otrovan sam al još mičem
I u tebi ničem!

Sve lažovi oko mene
Svi su ljudi koma.
A prije je jedan bio
Taj nevjerni Toma.

Svit se vrti pa zamanta
Antu, Stipu, Duju,
I Marka i Matu vrti
Pa ništa ne čuju.

Oduvik je bilo, ko laže ne vridi,
Takvoga se cili narod stidi.
Danas je muljaža, glavna kamuflaža
I laž nam je od istine draža.

Svi lažovi ovog svita
U mome su dvoru,
Samo su mi oko srca
Napravili koru.

Nema svitla, nema zraka,
Popuštaju živci.
Dok lažovi dalje grabe
Ostaju naivci.

Kad bude prekasno za sve
Znam ti ćeš nazvati me
Ispustiti suzu il' dvije.

Kad bude prekasno za nas
Poželjet ćeš čuti mi glas,
Opet u krivi čas.

A ja ću pasti
Ti se počasti!

Duša mi od hladnog mramora,
To je tek još jedna prevara,
Svjesno te primam da me lažeš,
Jer sve što mi kažeš
Vjetar će odnesti
I opet ću te sresti!

Lito je, božanstvena je klima,
Tog na svitu samo kod nas ima
More ladi, koža puna soli,
Pečeni stranci šetaju se goli.

Katamaran stiže prije mraka
Da je prije, bilo bi mi tlaka
Svi me znaju, past će pisma, karte
Ti ća neće, neka doma parte.

Baca vino, ma neka me baca
Domaće je, ne pije se štraca
Vidin duplo, troduplo, na petu
Smijemo se, ne činimo štetu.

Svit se vrti, vrtimo se s njime,
Potrajat će lito sve do zime
Sićanja mi svitlit će u noći
Da mi lito more brže doći.

Katamaran otići ne želi,
Vanrednu su liniju uveli,
Neka čeka sve dok ne zafriška
Dobro mi je puka san ka šiška.

Baca vino, ma neka me baca
Domaće je, ne pije se štraca
Vidin duplo, troduplo, na petu
Smijemo se, ne činimo štetu.

Malo fali čovik da procvita
Kapja vina i dobrega svita
Ženske noge, oborita riba
Dobra pisma sve je ća mi triba.

Ja sam provokator, u tome guštam,
Ja sam provokator, ne popuštam.
Ja sam provokator, a ljudi isti,
Često su nepoznati na mojoj listi.

Ja sam provokator, što se ljutiš,
Ja sam provokator, zašto šutiš,
Ja sam provokator, što si bijesna
Ta tvoja provokacija je neumjesna.

Sa svakim se mogu boriti,
Sa svakim se mogu mjeriti,
Samo s tobom ne znam to podijeliti.

Ti ne shvaćaš moje šale,
Tebe moje šale, pale.
Prava ženska predstavnica,
Moga smjeha poreznica!
Ti izgaraš k'o žar ptica
Provokatorica!

Kad dovedem sjećanja u red,
Kad se rastope ko led u šaci,
Pa ih zapriječe proplanci,
Da ne vidim,
Kad izgubim...

Sporazuman s tugom nestajem!
Tamo gdje je sreća, vrata škripe,
Sjena pada preko lipe
Ne sjećam se
Daleko je...

Put u bezdan je strm
Pa se hvatam za svaki grm
Za svaku slamku što se vidi,
I za ošte i sive hridi,
Za svaki korjen što se nudi
Kad nema ljudi...

Svi smo stali u Tristaća,
Jučer nam je bila plaća,
Skitat ćemo sve do zore,
Di god Tristać doći more.

Uzeli smo sedam dana
Obać ćemo po Jadrana,
Snimit ćemo svaku valu
Sunčat se na vrilom žalu.

Ajmo cure, naše, stranjske,
One nove a i lanjske,
Svaka šta je lani bila
S prijom se je znam vratila,
Nek se piva, nek se praši
Svi smo naši!

Dok se vani penje živa,
U Tristaću ladna piva,
Ajmo vamo nek se penje,
Vrime je za osvježenje.

Ove dane pamtit oću,
Neću spavat danju, noću,
Ako kiša počne pljuštat
A mi ćemo isto guštat!

Ti nikad nisi bila sama
Šetala mokrim ulicama
Kao u snu
Za nevolju.

Nikad o meni nećeš znati,
Tvoja se milost drugom zlati
Ja nisam tu
Za nevolju.

A sve ti moje pripada,
Ti meni nikada.

I svaki korak težak je
Mokro mi srce obuzme
I sve se s mrakom osipa
Samo da znaš,
Ne pitaj nazad kad poklanjaš...

Sve izgleda kao moja krivica,
I muči me nesanica.
A isto sam danju
U ovome stanju.

Sve izgleda na obzoru staje,
A htio sam duže da traje
Nek boli, makar znam
Osjećam.

Nisam bio dovoljno jak,
Znam ne može to svak.

Povrijediti il' pobijediti, na isto ti dođe,
Kada ljubav nestane, kada prođe.
Povrijediti il' pobijediti, isto je to
Nas dvoje više nismo, zajedno.

Ja imam zagađeni smisao za humor,
Ja kraljevske sam krvi mada nisam Tudor.
Jako sam nezgodan al' meni nije važno,
Dok mi na dohvat ruke, ono nešto vlažno.

Ja zbijam šale koje ljudi ne razume,
Neandertalci viču - ajde goni kume,
A intelektualci s malo radnog staža,
Kažu da kad sam s njima prava sam blamaža.

Ma jebite se sada svi
Svi ste vi zadrugari,
I ne prepoznajete skeč
Sa vama više niti riječ.

Od reda jebite se svi
Ne pazim da vas povrijedim,
Od poštovanja niti trag,
Ravni ste ko Karlobag!

Malo sam ogorčen ko grejp
Jer još uvijek nisam slijep
Još uvijek vidim na daleko
Nišanim, s tobom drugi netko.

Sad sam ko dva grejpa gorak,
Dok te pratim držim korak,
Nišanim, pogled moj te steže
To što te volim, još je teže...

A rado bih gorčinu iscjedio
A rado bih tu žeđ pobjedio,
Pa da se čaša stolom prolije
Ili da je netko drugi popije!

Ove ću godine imati hit
Možda ubodem i dva
To samo publika zna.
Ove ću godine imati hit
Špurijus imam za to
Bit će to skroz veliko.

Pa će me slikat u štampu
Pa će me tražit u ZAMP-u
Davat ću autograme
Cili svit sad prepozna me.

Ove ću godine imati hit
Šetat ću tepihom bos
Za pismu ja imam nos.
Ove ću hodine imati hit,
Ma baš svih mi Dorina
Osvojit ću Porina.

Srest ću ljude sa estrade
Oni to slabije rade,
Ljubomorno će se smijat
A meni će sve to baš prijat.

Ovo je hit, imam garanciju
Jer spreman sam na zezanciju
Ovo je hit, tek prvi dio
Ali već znam da sam uspio!

Od mene je starija
To sam zanemarija
Puno je iskusnija
Juha je ukusnija!

Od mene je starija
Al' dobra joj limarija
Kažu da je Laura
Ćer o dinosaura

Za te dvi, tri side,
Šta se na njoj vide
Ja svitu ne marim,
Imat ću ih i ja kad ostarim!

Laura, moj unikat,
Moj sexy certifikat,
Ima pobjeda bar sto
I svaki put je KO
Svaki put je uspješno!
Laura branku mi skini
Pusti me i gol primi!

Umiri srce, da kuca tiše,
Neka ti vjetar, tugu odnjiše,
Zaključaj bol,
Jer djeca smo.

I nema ničeg da to nam brani
Od sada sretni bit će nam dani,
Vjerujem to
Jer djeca smo.

Dijete u nama, samo se smije,
Ima još nade - to vodu pije,
Na sve od jučer, gledat ću ja
Ko da desilo se nije nikada.

U mom takujinu, ne cvitaju ruže
Obuka san opet, sokolsku na buže.
Poslin šest miseci, otvorit ću vrata
Doli je ekipa, loče kod štekata.

Jednu biru plaćam, drugu mi zapiši,
Gazda viče - stani, malo manje siši!
Kaže da je teka, dugova krcata
Onda me počasti, živoga ti blata!

Osta san bez posla, a pilići zovu,
Doma žena kuka, oće samo lovu.
Socijalno smo društvo, teška socijala,
O majčice zemljo, na svemu ti fala.

Mala će u srednju, mali je na faksu
Priskaču marendu, upijaju praksu.
Dobro mi je došlo da san malo kala
Rođena me mater nebi pripoznala.

Dok rastežen pivu, dođe mi se ubit,
Izvukla se nogavica, triba je porubit,
Sirotinjo jesi, teška i poštena
Ma se malo skini sa mojih ramena.

Moga bi beštimat i pomislit svašta
Moga bi uvridit ma čovik ne prašta.
Zato moran mučat, držite se sveci
Vratit ću se opet tek za šest miseci!

Netko kaže da smo djeca
To nas samo čudi,
Mi pjevamo i plešemo
Mi smo mali ljudi.

Netko kaže da smo djeca
Narode prosudi,
Igramo se, veselimo
Mi smo mali ljudi.

Mali ljudi za sretniji svijet,
Što je dobro, znamo napamet.
I sve loše bacit ćemo mi
Da dobrota uvijek pobijedi.

Koji bikini
Ajde ga skini,
Da vidim s čime raspolažeš,
Ispod takve ambalaže.

Skinit ću svoje,
Gaćice moje,
Jer već mi stežu sve organe
Pa mi još izaći brane.

A hoću van, odmah van,
Jer sam prirodan.

Izdišem kratko
skoro pa glatko,
Pluća se pune pa se prazne
Od miline raznorazne.

Iz mene viče
Tlo mi se miče,
Privikavam se bez problema,
Čas me ima pa me nema.

I hoću van, odmah van,
Jer sam prirodan.

I svi se okreću naturi
Laganini i ne žuri,
Tjeram vodu na svoj mlin,
Prirodno je uvijek IN!

Sve što ti se jednom desi
Zauvijek je, ti to jesi,
Ljubav kao melem grije
Čovjek bez nje sretan nije.

Sklopi oči, misli na me
Glavu stavi mi na rame
Sve je lakše, sve će proći,
Sunce sije i po noći.

Ko će mene svojim zvati,
Ko će samnom zaplakati,
Ako nećeš htjeti ti
Nemam razlog živjeti.

Da sto želja imam ja
Jedna mi je dovoljna,
Druge neka uzmu ljudi
Kad se zlato samnom budi.

Ja sam se spotaknuo na tvoje lice,
Zapeo na tvoje duge trepavice,
I tu sam stao,
Pa te nasmijao.

U prvi tren si mene ignorirala,
Al' osjećaje svoje demolirala,
I ti si stala
Pa me nasmijala.

I sada plešemo u ritmu sudarenih čaša,
A svaka pjesma koja svira, to je pjesma naša,
Ja naručit ću večeras orkestar jer imam plan,
Možda nagovorim noć da stane, da ne dođe dan.
Da mi ovo potraje što duže,
Ljubav čak i nesretni zasluže!

Crka klima uređaj
Koji čudan ugođaj,
Lipimo se ka i žvaka
Nervira nas pretpostavka,
Koliko je vruće, uh
Ne pomaže ni propuh!

Vitar ne osvježava,
Topal pa otežava,
U kući nas ka kineza
Za popravku ni pineza
Aj kvragu i klima
Ajme kad će zima.

Mi volimo zimu liti
Kad nas od vrućine štiti
Mala klima
Blago eskimima.
Kad je zima, oću lito
Kad je more valovito
Oću znoja
O Afriko moja!

Kamen, puno ne daje.
Bura ga vrimenom kali.
Čovik, ti kamen pra je.
Njemu su živote dali.

S mora, grizu ga soli,
S neba, sunce ga peče.
A čovik ti kamen voli,
S njega otići neće.

Ća je sjajnije od zlata
Kad se suton krajem hvata
To si ti.
Ća je kamen bez težaka,
Dalmacijo moja jaka,
To smo mi,
Judi kameni!