Kad dovedem sjećanja u red,
Kad se rastope ko led u šaci,
Pa ih zapriječe proplanci,
Da ne vidim,
Kad izgubim...
Sporazuman s tugom nestajem!
Tamo gdje je sreća, vrata škripe,
Sjena pada preko lipe
Ne sjećam se
Daleko je...
Put u bezdan je strm
Pa se hvatam za svaki grm
Za svaku slamku što se vidi,
I za ošte i sive hridi,
Za svaki korjen što se nudi
Kad nema ljudi...
Post je objavljen 13.07.2012. u 23:16 sati.