Sewen

Mirišeš po knjigama starim,
Na svakoj stranici, dah si spustila,
Moje ime nisi, ni izustila...
Šutim, ne želim da kvarim,
Seansu koja te milostivo ima,
Misli rastu kao plima.

Bez krinke,
Bez šminke,
Zatvorenih očiju,
Ljepša si od sviju!

Ostavila si po sobi trag,
I zidovi šapuću tvoje ime,
Kao - ne zaboravi me...
Razgažen sam kao sag,
Nakvašen od snova sjetnih,
I od misli neprimjetnih!