Sewen

Ne spominjem se ja,
Svoga djetinjstva.
Sve su slike staklene,
Na zidove zaljepljene,
Hrapave.

Ne spominjem se ja,
Prošlih domova.
Nitko nije htio da,
Ljubi lice djeteta,
Kao ja!

I što je dom,
Žudim za toplinom tom,
Ja je nisam imao,
Batine sam primao,
Život znade sreću skrit,
Mojoj djeci, tako neće bit!