Sewen

Pjesma galeba,
U dubini duše još mi odzvanja.
Nisam htio da,
A postao sam davno ptica selica.
Drugi će čovjek tu sagraditi dom,
Ići u crkvu i na misu nedjeljom.
A ja ko stranac, koji nikoga ne zna,
Živjet u snovima jednog malog djeteta.

Duga obala,
Grli more, ljubi pjesma valova,
Tu su moji svi,
Jednom su se mom povratku nadali.
Umorne kosti, da smirim ja,
Jer već je prošla devedeseta,
To mi je želja, bila posljednja,
I rekoh zbogom, goodbye America.

Mora sam morao prijeć,
Tu kraj starih ću leć,
Svo blago, ne vrijedi mi,
Al' bar da kuću obnovim.
Tražim vas ljudi domaći,
Da li ću ikog pronaći,
Zadnji od loze sam ja,
Zaboravljena generacija!