ČOVIČE
To mi je moj ćaća da,
Ka da je u gene usadija. Da budem pošten i vridan Di triba da budem glasan, Di triba da budem stidan. Jer isto svima ja san Pružija ruku i obraz, I bija ka vitra odraz. To mi je mila mater tila, Još dok je živa bila. Da budem o najtvrđeg platna, Da budem sukno i svila. Jer takva su čeljad zlatna, Ka anđeli imaju krila. Znaju prid kim će kleknit, I ono ljudsko nametnit. Čoviče, budi čoviku štit, Za cili svit, I dobro će bit.... Čoviče, budi čoviku svića, Budi mu srića. Čoviče, budi mu otac i mati, Duplo mu vrati, Uvik ga prati.... Čoviče budi čoviku dar, Jer bit ćeš star.... |
| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |