Sewen

Ode mi je osta o života dil,
A minja san boje.
I bija san crn i bija san bil,
To san - sve to je moje.

I zato pišen ove pisme na struju,
A puno san prijatelja steka.
Da me upoznaju i da me čuju,
Da znaju radosti i kad san kleka.

Vrime nam ide, ka da se jurca,
Ja volin vas sve moji lipi.
I kada oči sklapate o sunca,
Volin vas i kad kiša sipi.

I sad, kad treba samo otškrinuti vrata,
Mene panika hvata.
I vrućina mi osvaja čelo,
Guši me lanjsko odijelo!
A treba dalje, treba krenuti,
Cvasti ili uvenuti....
To nije samo pitanje opstanka,
Odluka rastanka....
To je mukotrpna misao sjete,
Dok minute lete....

Evo zima opet stegla,
Bili pored mene legla,
Noge su mi led ledeni,
Bit ću samo tvoj medeni.
Dođi zgrij me
I pokrij me,
Da ti ne nazebem,
Da te ne ogrebem.

Evo zima i snijeg pada,
Ostala si zadnja nada,
Da mi život mladi spasiš,
Nemoj da se plašiš.
Dođi zgrij me
I pokrij me,
Da ti ne nazebem,
Da te ne ogrebem.

Evo zima, mrznu duše,
Hladan vjetar stalno puše,
Poljupcem me svojim vrati,
Bog će da ti plati.
Dođi zgrij me
I pokrij me,
Da ti ne nazebem,
Ja ti dobro "em-em"...

Pokušavam uskladiti satove,
U svakoj prostoriji mog uma,
I više i niže katove,
Ne dirajući se razuma.

Skidam postere, vješam slike,
A htjedoh zauvijek ostati dijete,
I mijenjam stanja, mijenjam oblike,
Prelaz je uspio, dolazim svijete.

Hoću li znati raditi manguparije
Za nas starije?
Smije li dijete u meni kriknuti?
Dal' ću se naviknuti?

Jednom će se znati sve,
Tajne bit će složene.
Onaj tko se želi skriti,
Prvi će se razotkriti.

Nisam tamo gdje me traže,
Gdje su postavljene straže.
Djetinja mi radost data,
Sa dvije sestre, četri brata.

Marija jest moja mati,
Otac Josip majku prati,
Najdivnija od svih žena,
Marija je Magdalena.

Ljudima sam život dao,
Za njih ljubav odabrao.
Za njih uvijek snagu crpim,
Za njih poslije smrti trpim.

Na svoj način, ljudi uče,
Zli tumači ljude muče,
Ovu Crkvu nisam htio,
Nisam za to se borio.

Ja sam istina od Boga,
Učite od znanja moga,
I širite svijetom mira,
Da vam spokoj duši svira.

Ja sam svjetlo cijelog svijeta,
Ja, Isus iz Nazareta.
Sudiše mi onog doba,
Al' uskrsnuh iz tog groba.

Danas kad je ljubav prazna,
Obećanja šalju razna,
Sve je kušnja, sve je bol,
Al' sjednite za moj stol.

Bit ću glas u vašoj duši,
Glas što brane stare ruši.
Pomislih i bi veselje,
Naše novo Evanđelje.

Lice na suvom vitru žari,
Ode se nikad ne stari.
E da je kapja vode bit
Pa da se na jude prolit.
Jer kap po kap i sve procvita,
U ovom dilu našega svita.

Ruke su na prašinu pale,
Velike tice su dozvale.
Oči su izgubile sjaj,
Ka da navišćuju kraj.
A dan po dan, za mrvu smija,
Nešto bi učinit još tija.

Umiru dica,
Bez lutaka i bez autića,
Ne idu do prvoga vrtića,
I neće školsku klupu dilit,
Niko ih neće ni prisilit.
Umiru dica čedna,
Umiru gladna i žedna,
A svit ih i ne gleda,
Nema tu više reda....

Teški su vapaji, još teži krici,
Za onu dicu u Africi....

Kako mogu pisati o ljubavi,
Kad smo gubavi?
Kad smo na plaći?
I teško se snaći!

A sve je manje pravih parova,
Sve više kvarova!
Sve više istih i sličnih!
Sve više bezličnih!

Kako mogu kad ne mogu,
Moliti se Bogu!
Moliti za zdravlje,
Za ludilo kravlje!

A sve je manje pravih krava,
Sve je manje prava!
Sve je više ljudi ludih,
Ja im ne naudih!

Beštimje Dioklecijana se čuju,
Kroz žbuku umrlih zidova,
A to bi tribala bit zemlja naših didova....

Danas za ove ljude, drugi odlučuju,
A oni i ja, samo glavom klimamo,
Jer, ko mi more reć - šta imamo!?

Kolebam se, da zaustavim satove,
Sad kad sam najdepresivnije biće,
A onda mi iznova sviće.
I preskačem visoke katove,
Jer shvaćam da je prolazna faza,
Ovo vrijeme od mraza.

Ma nema veze, prosinački led,
Svake je godine isto sve,
Samo manje je vremena za pripreme.
Kao da me iznenadi red,
Pa mi smjesti kolebanje,
Spiritualno jeb.....granje, granje.....

Nemam ništa da ti dam,
Kao noć sam polarna,
Noć uoči Božića....

Isčekujem društvo stić' će,
A Božićno jutro sviće.

Nekom krijes, meni bijes.

Zaspati ću teškim snom,
Tužni mru i nedjeljom!

Nemam ništa, imam sve,
Tako svake godine,
Ova ipak, zadnja je....

Kad bi mi rekli, jubav opiši,
Jubav mi na kadulju miriši.
Ka majčina dušica liči,
Na cili glas to viči.

Kad bi mi rekli, jubav opiši,
Jubav mi moje molitve usliši.
Jubav je ka dragi kamen,
To ti je jubav i amen.

I moreš birat, bez jubavi bit,
Sist u kantunu, do jutra pit,
Il' biti voljen i volit....
Svak, kako mu po volji draže,
Dikod kako mu se kaže,
Ma samo jubav pomaže....

Naresla si, sa' si prava cura,
Evo došla je i tvoja ura.
A ko more život fermat,
Učimo se imat - nemat.
Sad te vodin do oltara,
Ja i tvoja mater stara.

Uvik si mi bila ti za diku,
Ćeri moja jubin tvoju sliku.
Ćeri moja sritna budi,
Pravo i pošteno sudi.
Dok polažeš zavit sriće,
Naša jubav s tobom bit će.

Ti anđele svoga ćaće,
Tvoj stari sad zaplakat će,
Ma od sriće, dušo mila,
Fala šta si se rodila.
Ti anđele majke svoje,
Ti si najmilije moje,
Traži milost dragog Boga,
Budi sritna uz čovika svoga.

... neki se trenuci ne zaboravljaju,
neki osjećaji ostaju,
nikad ne napuštaju...
... samo se ljudi ostavljaju,
iz života nestaju
i nikad ne opuštaju...

Prosinac ko prosinac, nosi snjegove,
Ove godine - sve je drugačije,
Zima stišće obraze, ruke promrzle,
Ovaj Božic je - Božic bez Tebe.

Tužna igra na nebu, nosi mećavu,
Zvijezde spavaju, drugome da blistaju,
Zima stišće obraze, ruke promrzle,
Ovaj Božic je - Božic bez tebe.

A pod borom čekat će, pokloni u predveče,
Da se možeš vratiti, poklone otvoriti!?
Sto cu kugla staviti, lampice upaliti,
Sam ću se pomoliti, sam ću zaspati....

U prošlom životu, valjda san bija seljačina,
Sve češće mi život pari, jedna splačina.
Zajebajen ljude nekad i na sto načina,
Tamo di zakuvan dodan miljun začina.

100% ne mogu bit svet,
I sad evo palin vatromet....

U prošlom životu, biće san bija u vladi,
Volin se igrat rata u svojon kadi.
I nije me briga šta reć će stari i mladi,
Dikod mi se sve skupa zgadi.

100% nije za mene kruna,
A mogu je kupit kad iman kuna....

I ko vas šiša, jebemu miša,
Evo će kiša pa mi je priša,
Triba se snać, kišobran nać,
Učinit potez da ne platin porez.
Sve triba znat, na nogan ostat,
Debela koža, moja je loža.

U prošlom životu, ma bija san svašta,
Ka skuvana manistra, talijanska pašta.
Triba bit lukav, a meni to dobro ide,
Znan da me krive, ali me ne vide.

100% da raj neću nać,
Na drugi način ću se snać!