To mi je moj ćaća da,
Ka da je u gene usadija.
Da budem pošten i vridan
Di triba da budem glasan,
Di triba da budem stidan.
Jer isto svima ja san
Pružija ruku i obraz,
I bija ka vitra odraz.
To mi je mila mater tila,
Još dok je živa bila.
Da budem o najtvrđeg platna,
Da budem sukno i svila.
Jer takva su čeljad zlatna,
Ka anđeli imaju krila.
Znaju prid kim će kleknit,
I ono ljudsko nametnit.
Čoviče, budi čoviku štit,
Za cili svit,
I dobro će bit....
Čoviče, budi čoviku svića,
Budi mu srića.
Čoviče, budi mu otac i mati,
Duplo mu vrati,
Uvik ga prati....
Čoviče budi čoviku dar,
Jer bit ćeš star....
Post je objavljen 20.01.2010. u 10:50 sati.