Sewen

Taština mi na vjeđama,
I poprijeko te gledam...
Ne šalim se nimalo ovaj put!
I prskam te golubljim govorom!
Odvajam sve nepoštene slogove,
Da prekinem zasvagda....

Ipak, ja sam pješak u magli,
Bez signala upozorenja.
Bacam zrna sjećanja!
Ne okolišam kad do ustiju dođe
Sve ono nepotrebno i gorko.
Branim se!

Šuti, ne izgovori ni riječi,
Da ne bude gore...