Taština mi na vjeđama,
I poprijeko te gledam...
Ne šalim se nimalo ovaj put!
I prskam te golubljim govorom!
Odvajam sve nepoštene slogove,
Da prekinem zasvagda....
Ipak, ja sam pješak u magli,
Bez signala upozorenja.
Bacam zrna sjećanja!
Ne okolišam kad do ustiju dođe
Sve ono nepotrebno i gorko.
Branim se!
Šuti, ne izgovori ni riječi,
Da ne bude gore...
Post je objavljen 24.09.2009. u 23:00 sati.