Sewen

Noćas sam ti plakao,
Ni noćas nisam zaspao.
Očekivao sam da ću te vidjeti,
Mokru od kiše na vratima,
Mokru od suza i sjećanja.

Noćas sam imao more.
Neki su me ljudi kaznili.
Ne sjećam se da li sam bio kriv,
Al' nije mi dalo mira...
I šetao sam bespućima.

Noćas sam poljubio zemlju
I napisao jos jednu poruku
Na pješčanoj obali.
I nacrtao srce,
Veliko kao nas dvoje.

I onda je svanulo,
I sve se izbrisalo,
Kao da nije postojalo.
I ničeg se nisam sjećao
Ruku mokrih....

Koga sam to noćas držao u naručju?

Vidi tajo, na nebu banana,
Uvik dođe krajem svakog dana.
To je misec šta nam noću sija,
Al' je oblak pola ga sakrija.

Nije tajo, pogledaj izbliza,
To je tajo, vitaminska spiza.
Viruj ćeri, šta ti kaže ćaća,
To dičija pamet još ne svaća.

A more bit da si i u pravu,
Naš precjednik ima velu glavu.
I Njemu se pričinja banana,
Biće da mu čitaš sa usana.

Uganulo krilo,
Prezir
I strahovi u čeznji
Kao okovi...

Isčekivanje,
Otkljucana vrata samoće,
Patnja,
Nostalgija...

I ne vracam se često,
Na ono naše mjesto.
Na makadamskoj cesti,
Jer neću te tamo sresti.
Samo će me dočekati tuga,
Duga tuga,
Dok cesta vijuga...

Gledam te, prošlosti prkosiš,
Prošlosti se smiješ...
Al' svejedno svoj križ nosiš,
I prosiš...
To nevješto kriješ.

Nema u meni ni dobra ni zla,
I nije bitno što ti značim ja,
Sve smo vec odavno prošli,
Do kraja smo odavno došli...

I divim se tvojoj slici,
Kao prelijepoj razglednici,
Oko tebe sjaj,
Bas pravi zemaljski raj.
To je sve što mi osta,
(I to mi je dosta)
Ti nemaš mjesta za mene,
Čak ni kao za gosta,
Ti nemaš mjesta za uspomene...

A vrijeme curi,
I meni se isto žuri;
Moram početi živjeti,
Moram se prestati stidjeti,
I pogledati životu pravo u oči,
Samo ostaje slutnja -
Hocu li moći?
Ili će poslije svega ostati samo šutnja...

A šta je, šta si se stisla,
Lipotice bila lica,
Šta ima veze da si pivačica.
Aj provaj, iman vina misna,
I fratar bi od bisa puka,
Za gutljaj bi se svuka.

A šta je, nešta mi se pari,
Ka ono - bogati seljak,
A ja san samo jedan veseljak!
Kažen ti, srića je u bukari,
Pusti te spike i šeme,
Jer poslin nema treme.

Ja san dečko fin,
Loše ne mislin.
Znan, ličin na Antu,
Popi' barem Fantu,
Popi' čokoladu,
Samenon u gradu,
Reće svi Jozinu sinu,
Mali grli Severinu.

Aj, neću se više pravit,
Neću te više davit.
Jer san reka kako san fin,
I da san Jozin sin.

E znala san majke mi,
Da smo se otprije znali,
Inače bi ti rekla - pali.
A kad smo se zadnji put vidili?
Ne pantin više,
Od puste priše....

Aj provaj, a šta će ti bit,
Ka da me ne znaš ti,
Znamo se vičnost i skupa smo odrasli.
A je, Tebi se svidija svit,
Ja san osta, jer priko lita,
Tlaka mi se micat iz Splita.

I baš mi je drago za te'
Uspila si i svi te volu,
A najradije bi te vidili golu.
I dikod bi da se vrate,
Ona vrimena dičijeg smija,
Pa bi se s Tobon u žbunje skrija.

Seve i ja, tra la la la....

Na brigu stoji kapela mala, prkosi jugu,
Opet san doša da sitin sebe, probudin tugu,
Tu smo se čvrsto stisli za ruke, nosin tu sliku,
Sanjali jubav, sanjali sriću i dičju viku.

Na brigu stoji kapela mala i priču plete,
O duše dvi, ka tice dvi, šta nebu lete,
Al' jako je sunce spržilo krila, tice su pale,
Na tvrdi kamen, prid skale ove kapele male.

Oprostija san odavno Bogu i svitu cilom,
Šta te nisan nikad vidi u oblaku bilom,
Šta ti nisan ništa da i šta san se povuka,
Onda kad me tvoja ruka tribala i sad mi je ža'.

A ko će meni oprostit, ako nećeš ti,
Cilog života ću se zbog toga kajati.
I kad me pokrije zemlja i ploča ladna,
Duša će uvik biti tvog oprosta gladna.

Ja više nisam tvoj svijet,
Bojim se, nisam ni bio...
Koga sam ostavio?

S kim sam to zborio u noći?
Tko mi to reče - da neće proći, nikada,
Jedna ljubav, a dva čovjeka...

Ja više nisam u priči,
Koju tvoj život je spleo,
Ja sam se smeo...

Ja više nisam ta pjesma,
U pukotinama zemlje suhe,
U žlici tople juhe...

S kim sam to pjevao u noći?
Tko mi to reče - da neće proći, nikada,
Kad mi ljubav isto pripada...

Al' nek ti je zbogom mjesečev sjaju,
Evo, stigli smo kraju,
Nek' ti je sretno srebrena jeko,
Od danas sam daleko.

Ti uvijek ćes znati, da imam nešto tvoje,
Hvala ti za muziku i hladne boje,
Hvala ti što patnja napokon ima kraj,
I ponesi slobodu - nju ne puštaj...

Obama, Obama,
Kako si moga,
Tako ti Boga,
Ubit muvu,
Saš dobit po uvu.
Moraš se prominit,
Il' ćemo te sminit.
Gospodi iz PETA
Oto puno smeta,
Dat će te na sud,
Reće da si lud.
Jer to nisi smija,
Muvu si ubija.

Obama, Obama,
Živoga ti klaka,
Da se nisi maka.
Aj se malo nagni,
Lipo glavu sagni.
Lipo se izvini
I više ne slini.
More te bit sram,
Sad te napadam.
I mene to vriđa,
To mi se ne sviđa.
Ol' si posta hulja,
Pa nije zvrkulja!?

Obama, Obama,
Srce ti u gropu,
Nećeš u Evropu.
Ni da kupiš vijenac,
Ja san tvoj Slovenac.

Litnji znoj sa čela kaplje,
Prodaju se Dalmatinske čaplje.
A jesan pizda
Pa in tražin gnjizda.

Pod havajkom vitar piri,
Japanke su naši suveniri.
Isusa ti Krista,
Ja - nacjonalista!

Ma samo me sparina opizdila u čelo,
Tija san proć kroza selo.
Je, dobro san reka - selo,
A nekad je bilo, misto Velo!

Ma gdje god bio, neka te prate...
Molitve moje, neka te vrate,
Vjetar u lice, glas nek ti nosi,
U mojoj duši, jedini još si.

Mirno ti more, mornaru moj,
Poruke šaljem, ne znam im broj,
Neka te siti sad galeba poj,
Da ti si uvik, jedini moj.

Ima li išta na svitu gore,
Nego u noći gledati more,
Kleti sudbinu šta loša je bila,
Šta je to meni učinila...
Ima li mome životu lijeka,
Il' srce mora vječno da čeka,
Prokleta jesam, blaga i snena,
Prokleta jesam, ja tvoja žena...

Ne zaboravi, prije no što odeš,
Da sam te volio u raskoraku tijesnom,
Svom toplotom duše....
A danas te volim pjesmom!

Ne zaboravi u novom svijetu,
Ako prevlada neka gorka istina i tašta.
Jer stvorili smo savez,
A u savezu se voli i oprašta.

Ne zaboravi koračati prema suncu,
Koje nam oči zaslijepi.
Ne zaboravi to dnevno svijetlo,
Dani nam bijahu lijepi.

Ne zaboravi sve razgovore naše,
I da smo satima znali vijećati.
Onako, bez prepirke, pretiho....
Ne zaboravi se sjećati.

Sinoć kad sam stigao,
Ti ne bješe budna.
Oko tebe pogledi,
Neka lica čudna.

Pitao sam ljude te,
Što te ne probude.
Nego bdiju dok ti sniš,
A oni se čude.

Zaspala je sirota,
Čekajuću na te'.
Sad nikakve molitve,
Neće da je vrate.

Prokleo sam sve što znam,
Nek' i mene nema.
Neću život živjeti,
Nesretnog boema.

Tu san se rodi, u malom mistu,
Upozna ženu, svoju nevistu,
Tu san se igra po cili dan,
Želja mi bila - ostvaren san.
A di su sada uvale male,
Di su ti judi i di su kale,
More me odni, daleko mati,
Al za dom majko, uvik ću znati.

Svjetionik, pali se gas
I jedna suza, oko mi kvasi,
Moram da odem, a ni mi drago,
Ostavljam svoje jedino blago.
Svjetionik, gasi se pali,
Moram da odem, srce mi žali,
Viruj mi majko, kad padnu kiše,
Doći ću kući i nikad više...

Sad mi se čini, da moji vali,
Drugom su svoju sudbinu dali,
Al' nikad neću istinu kriti,
Ti san se rodi i tu ću biti.
I nikad neću u tudjem svitu,
Ostati dužan rođenom Splitu,
Viruj mi majko, ja jedne noći,
Opet cu Rivom sa tobom proći...

Gledam stare naše slike,
Pun je album tog života,
Dana suza, dana klike,
Di je sada ta toplota?

Iza škura gledam svitlost,
Kao da me vani mami,
Ja izmolih za se' milost
- ostali smo sasvim sami

Sve što imali smo tada,
Sve je bilo suvo zlato,
Ali zvizda svaka pada,
I nju čeka živo blato.

Tek sad vidim život šta je,
Samo obećanja prazna,
Svako za se' nek se kaje,
Jer svakog će stići kazna.

Puše vitar sa svih strana,
More valja moju barku,
Slomila se naša grana,
I ja plačem na rastanku.

Ja ću svima pismu slati,
Nek mi uzmu cilo tilo,
Niko od njih neće znati,
Kako nam je lipo bilo.

Boli me duša od svijeta zla,
Pa se umirila i stvrdnula.
Ovo moje staro lice,
Čita nove osmrtnice.

Iz dana u dan, besmrtnost je bliža,
A opet neću dalje, od svog križa....

Boli me duša od pukog jada,
O radosti, gdje li si sada?!
I od bronce bista,
Crne kronike lista....

Iz dana u dan, besmrtnost je bliža,
A opet neću dalje, od svog križa....

Boli me duša, od jecaja ište,
Da zatvori ovo čistilište.
Dosta sam preskakao,
Raj i pakao....

Tu trava djelomično klija,
I svaka na onu drugu reži.
Al' svaki mi dil tog kraja prija,
Svaki dil na srcu mi leži.

Kad upeče sunce oko mrtve ure,
Malo je života da se ne brani.
Svakim udisajem pod zemlju jure,
Škrta je al' hladi, škrta je al' hrani.

Leluja daljina bez imalo bave,
Prolazi vrime jer sve mora proći.
Škuri se nebo, ka u filmu strave,
I vraća se život još prije noći.

Plešem sa svjetlima izgubljenih snova,
Večeras...
I miriše tamjan ispod kože,
Miriše na daljinu...

Plešem sa suzama u očima, budan,
Večeras...
Žubor sam i ptica sam na pojilu,
Osedlao sam život...

I bojim se bez zaigranosti biti,
Bojim se vrijeme će se osvetiti,
Bojim se čekanja, praznog vjerovanja,
Bojim se da neće doći da me spasi...
Neće me prepoznati u masi...

Zastao sam da budem iskra,
Zaštitio pogled staklima tamnim,
Da me ne uguše,
Bespotrebne molitve...

I plešem kao da je zadnji put,
Večeras...
Poljuljan od vina na usnama,
Dozivam ti ime...

I plešem s tobom - za tebe - sam,
Jutro je...
Sva čarolija je u šaci sad,
Kao uspomena.

Bojim se koračati bez sjene tvoje,
Da me prati u stopu, jedino moje.
Bojim se sada, kao nikada...
Plaho sam gradsko stvorenje
I tražim samo poštenje...

Bio jedan miš,
Reka' sam mu - iš,
Nećeš biti faca
Kad te zgrabi maca

A miš me ne čuje,
I još uvijek tu je,
Miša više nema,
Maca sada drijema!

Tvrdoglavi miško,
Pojeden na friško.
Slušat nije htio,
Maci ručak bio!

Zidovi su samo,
Tragovi prošlosti,
Zadnjih bitaka,
S bezbroj gubitaka.
I tuđih užitaka...

Kamenje opominje,
Jedna era prestaje,
Nešto novo dolazi...

Da li smo jaki?
Da li su zadaci laki?
Hoćemo li uspjeti,
Poslije svega istkati
Pokoru u vatri?
Hoćemo li gasiti?
Hoćemo se spasiti?