SVJETIONIK
Tu san se rodi, u malom mistu,
Upozna ženu, svoju nevistu, Tu san se igra po cili dan, Želja mi bila - ostvaren san. A di su sada uvale male, Di su ti judi i di su kale, More me odni, daleko mati, Al za dom majko, uvik ću znati. Svjetionik, pali se gas I jedna suza, oko mi kvasi, Moram da odem, a ni mi drago, Ostavljam svoje jedino blago. Svjetionik, gasi se pali, Moram da odem, srce mi žali, Viruj mi majko, kad padnu kiše, Doći ću kući i nikad više... Sad mi se čini, da moji vali, Drugom su svoju sudbinu dali, Al' nikad neću istinu kriti, Ti san se rodi i tu ću biti. I nikad neću u tudjem svitu, Ostati dužan rođenom Splitu, Viruj mi majko, ja jedne noći, Opet cu Rivom sa tobom proći... |
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||