Sewen

Gledam te, prošlosti prkosiš,
Prošlosti se smiješ...
Al' svejedno svoj križ nosiš,
I prosiš...
To nevješto kriješ.

Nema u meni ni dobra ni zla,
I nije bitno što ti značim ja,
Sve smo vec odavno prošli,
Do kraja smo odavno došli...

I divim se tvojoj slici,
Kao prelijepoj razglednici,
Oko tebe sjaj,
Bas pravi zemaljski raj.
To je sve što mi osta,
(I to mi je dosta)
Ti nemaš mjesta za mene,
Čak ni kao za gosta,
Ti nemaš mjesta za uspomene...

A vrijeme curi,
I meni se isto žuri;
Moram početi živjeti,
Moram se prestati stidjeti,
I pogledati životu pravo u oči,
Samo ostaje slutnja -
Hocu li moći?
Ili će poslije svega ostati samo šutnja...