Sewen

Mlad i nježan djecak u sjeni.
On spava, krošnja ga krije,
U duši zmije, al' ne boji se
U duši srce se lomi dok bije.

Ponosan i snažan k'o vjetar,
Pritisak mu neda da diše
Al' bori se, pod nogama mu,
Svi oblaci, sve munje i kiše.

Dolazi noć i on se budi k'o vuk,
Ali je u stvari plašljiv k'o srna
I traži u mraku svoj pravi put,
I traži i kupi sve suze i zrna

Ustani srno na pojilo
Jer sunce nas je spojilo.
A mjesec svijetli nam staze
Po kojima zvijezde gaze.
Ustani brate, probudi se,
U ovoj magli ja vidim te
Naša dva tijela postaju jedno
Dođi da ostarimo zajedno...

Padalice kruže. snovi ostaju,
Probudi sovu da čujem zov.
Zov koji para i srce i oči i ruke,
Koji nas zove u život nov.

Ustani srno do izvora,
Ti nemaš više izbora
Ti si k'o ja, na svijetu sama,
Samo nas štiti mir i tama.
Ustani brate, vodi me
Da lutamo šumom do zore,
Naša dva tijela postaju jedno
Dođi da ostarimo zajedno...

(A pred zoru, jelenovi riču,
Ja pred zoru završavam priču.)

Zora je, nestaje isti san,
I dječak spi, krošnja ga krije,
Hladan je, ne to nije san,
Znam cijelu noć, pomakao se nije...

Zaspa san na suvon liscu,
Ka i kad san dite bija,
Pa mi snovi misli stiscu,
Putem di san prolazija.

Suvo lisce ka i svila
O ditinjstva sritni dani,
Puno fali ta idila,
Svi smo danas rasprodani.

E, ditinjstva nima vise,
Nebu vapi dusa moja,
I molitve da uslise,
Zaborava san se boja.
Zapisat cu da se pamti sve,
I kada me vise ne bude...

Mozda sam tuzan, jer sam sam,
Usamljen i nepouzdan,
Izdan od svih,
Povucen i tih.
I prazan i bolan i slomljen,
U kuci strave udomljen.

Al' to sam ja,
I to se samo meni desava.
To je moja sudbina.
Bas je briga Vas,
Za moj glas i stas,
Bas je briga Vas...

To sam ja,
S dusom prosjaka,
I plemenita covjeka.
Kakva idila, bez stila...

...da dobro slomi zlo,
Jedan je vojnik tako, imao kresivo.
Jedan je lovac Luka, ubio strasnog vuka,
I Petar Pan je pobijedio kapetana Kuka.
Princ je po cipeli nasao zenu iz sna,
I Trnotuzica se na kraju probudila.
Grinch je ipak vratio Bozicu sjaj,
A Snjegulica je isto pronasla tuzi kraj.
Mala sirena pliva i Nemo s ocem uziva,
Simba je kralj svijeta, Maja od cvijeta do cvijeta...
Shrek je zelen i pjeva, Garfield jos uvijek zijeva,
Palcica nije k'o prije, Bambi se s djecom smije...
Jedino mi je zao, stvarno mi je zao,
Djevojcici sa sibicama, nitko nije pomogao...

Trgujem snom do jutra rana,
Ti mahnes rukom, ima jos dana,
Nisam ti to, oprostio...

Pitam se da li bilo je grijesno,
Zasto je srce jos neutjesno,
Nisam ti to, oprostio...

Jer nema te da zamirises,
Da barem pismo mi napises,
Da znam gdje te vjetar cuva
Od pogleda suva...
Gdje te skrio?
Kome li te namjenio?

Čovik triba prije past,
Pa mu onda dadu čast.
Meni nije potriba...
Meni slava netriba...

A propa san miljun put,
Nisu za me tili čut.
Sad san se uspravija,
Sad bi in nazdravija.

Nit vas mrzim niti vas cjelivan,
Niti plačem nit s vami uživan.
A opet je srce malo
Iste jude izabralo.
Barem znade ća ga čeka,
Stara plima i oseka.
Otvrda san ka i čelik
I posta san velik.

Kako se pronaci
U prostoru oluje,
Gdje nitko ne cuje
I Bogovi su jaci
Od svih tragova
I od Vragova
Na koje smo navikli
Od rodjenja...

Ja sam artist...
Sve sto zapise na platnu
Iz ove ruke kist,
I nadoda, pobjednicku - zlatnu...
Sve podsjeca na rat.
A rat je kao sat,
Otkucava zivot, padaju granate,
Meci kao da me prate.
Al' ne ubija me nista,
Sam svoj sam vizažista...
Samo popravim ruž i sjenilo,
Nabacim crvenilo...
Bazvremen sam lik...
More se zapjenilo!
I onda usljedi krik!
Rođen sam po stoti put,
Ovaj put sam vise ljut
Za ples na tankoj zici.
Sad cuju se i vasi krici...
Od krvi sam opran i cist,
Ja sam artist...

I bez suza i bez smijeha,
Odlazim u nemir.
Odlazim u pobjede neke nove,
Za koje cu znati samo ja!

I bez radosti obecane, odlazim...

Ostavio sam trag,
U slučaju da me netko treba,
Ostavio sam mrvice...
- dodjite prije ptica!

Odlazim...

Jednoga dana, ptice ce se vratiti,
Tamo gdje su stoljecima bile,
Jednoga dana i ljudi ce shvatiti,
Zasto su se tako dugo krile.

I ljiljani ce opet cvasti,
I osmjesi ce krasiti lica,
I nova ce djeca rasti,
Pod nadzorom onih ptica.

Jednoga dana sve ce postati onako,
Kako svaki covijek i sanja,
Vremena treba jer nije lako,
Jos uvijek nas tuga ganja.

Onoliko koliko stane
Po starosti u sitne sate,
Neka te bar na trenutak,
U lijepu mladost vrate.
Jer bilo je tamo smijeha
I placa koji jos titra u noci,
Nista ne reci, kimni glavom,
Znat cu da ces doci...

Danas od jutrine jutra
Prkosim Valentinu citajuci kama sutra...

Aj me međ' zvizdama nađi!
Mores li?
Doli ispo mora sađi.
Ma nisan se sakrija,
Nego svugdi zivin ja.

Pa me među njidra stavi,
Mores li?
Glavu mi nad čelon savi,
Pa me jubi cili dan,
Pa mi reci - tvoja san.

Dokle tinja zvizda sjaj,
Jubavju me obasjaj.
Ja ti dajen tilo svo,
Jel' ti premalo?

Bakrena noc, ko vino pitko,
Nocas mi ipak ne treba nitko,
A pjesma bi sjela,
I druzina cijela.

Pogled daljine i tiha sjeta,
Putujem nocas do kraja svijeta,
Vino nek tece,
Jer rana pece.

Necu suze varalice,
Necu vidjet tvoje lice.
Dusi sto je za sve znala,
Samo njoj od srca hvala.

Kad se stisne u grudima,
Zaplakat cu pred ljudima.
Ujutro ce i noc pasti,
Moja rana nikad srasti.

Čađavo nedjeljno jutro,
Pregazen snijeg...
Vrtlog u mislima, sanjivost
I tragovi od sutra.

Duboko u dzepu osusene suze
Na maramici od papira.
Ja sam varljivi pjesnik,
Iz naftalina.

Na obrazima skupilo se inje,
Rane na suhim kostima.
Noc je becar bila,
Opet bez nazocnosti moje.

Udaraju bubnjevi,
U krilu se skupila srdzba.
Ja okrecem leđa da ne vidim
Sjenu kukavice...

On je dama, najljepsa dama,
A zivot drama, a zivot drama.
Kruna od zlata, ko sudbina pirata,
I osmijeh bez grijeha, osmijeh bez smijeha.

Rekli su da je bolest, al' ne boli,
Rekli su da je Đavo, a On se moli,
Muskarac nije - za zenom se krije,
Tko je da se usuditi i priznati ne smije?!

On je kneginja, al nema svog dvora,
A zlotvora sto, sto pljuju na tlo,
I kruna pada i bjezi iz grada,
Jer stici ce buna, brze od monsuna.

To sto je dvadeset i prvog stoljeca grimasa,
Ne razumije masa.
A masa je poput stada,
Masom se vlada.

Kataklizma nacizma...i cizma,
Strahovlada, ne pada sada,
Jos mrznja zri i nece prestati,
A On je vojnik ljubavi...

Nisi bio prvi, a ni posljednji u mojoj prici,
I nisam se nadao da ce srce tako daleko stici,
A stiglo je,
Do tebe...

Jos mirise osjecam pod nosnicama,
I placem nad slikom s ukosnicama.
Jos osjecam dodire tetovaze,
I ruke kako me traze,
I stiskaju me, ne daju mi vristati,
Dok nisam spreman blistati.

Pod nama je tekla rijeka,
Probijala kanjon do mora,
I nada se rodila, nada se stekla,
Jaca no vjetar, jaca no gora.

Mene je kaznio Bog sto sam te vodio
Pred Sveti zid,
A samo sam te volio,
I nije me stid.

Tebi je sloboda potrebnija nego ikad,
A ja je necu imati nikad,
Pustam svoj gnjev, jaci je i boli,
Jos samo kap ulja nadoli...

Odlazim a volim te, dok disem,
I dok pjesmu tebi pisem,
Znam da ti nikada necu reci,
O vlastitoj nesreci.
O sebi, jer dovoljna laz je jedna,
Ti ne znas koliko je vrijedna...

Dotakao sam srecu,
U hrapavom glasu se osmjehuje.
Uzbudjenje,
Na neobrijanom licu,
Medju dlakavim prsima gubim prste,
I ljubim tvrde usne.
Dotakao sam ponos,
Obiljezavam teritorij kao zivotinja
I stiskam te...

Tvoju muskost budim brzim pokretima,
I stenjem u sebi.
Ushicen treperim; drsce tijelo,
Drscu ruke hladne.

Obasipas me darovima,
Krikovima topline.
Svi moji prozori su otvoreni,
Svaka zelja je ispunjena,
I lijezem u krvi pobjednika.

Veceras te posebno volim,
Al' nestani poslije sedam minuta,
Jer okrenuo sam ledja,
I utonuo u sklad odmora.

Obecaj mi,
Da vratit cu se...

(I probudih se nenasmijan jutros,
Kao i proteklih jutara, nista nova,
Ne svijetlim,
A gorim...)

Kazes da nema pjesme za tebe,
A pjesma si ti, snaga ljubavi.
I nesto, sto ti ne znam priznati...

I tisuce mojih stihova,
Tisuce su likova -
A svaki je lik k'o ti
Simbol svjetlosti;
Bljesak sto iz tame dolazi,
Da je ugasi!

Danas mi sretna budi,
I sutra i sutra i sutra...
Pa nek' vide dobri ljudi,
Da lijepa mogu biti jutra,
Da sunce noze da sja,
I kad kisa probada...

Kazes da nema pjesme za tebe,
A pjesma si ti, moja ljubavi.
I nesto, sto ti ne znam priznati...

...al' sretan ti put u starost,
Vec sutra s tobom cu ja,
I reci - u dobru i u zlu...
Kao u starim bajkama,
Vjeruj mi, bit cu tu...

Između dvi beside smo stali,
Morebit da smo tako odabrali.
A morebit i da drugacije nismo znali.

Sad smijem se s jednog kraja ja,
I smijes se s drugog kraja ti,
Ko je pobjedija, kad smo izgubili?!

Friški je kruv, a iden ovi suvi,
Natopljen suzom šta ka iz špine curi,
I trčin, a znan, nigdi mi se ne žuri.

Pa zaplačem s jednog kraja ja,
I zaplačeš s drugog kraja ti,
Ko je pobjedija, kad smo se rastali?!

Vrag je odnija sve i miru i viru,
Vrag poljubija je, mene i tebe,
Mi nismo više za anđele...

Izbrusija san zivot, mora san,
Bez tebe kad san zapoceja dan.
I nije nista ka i prije,
Ti imas dite, a cije li je?!
Moje nije, a tija bi da je,
Da mu stipan obraze.

Satralo me prikovise tega,
Sve zbog njega, sve zbog njega...
Sta ti daje, neman ja
I boli me plac diteta.
Moje nije, a tija bi da je,
Da mu stipan obraze.

A neka, nek' ti je sritno sve,
Mene ceka novo svitanje.
Samo da ne bude ka i sad,
Nisan spreman za jos jedan pad.

Mrtvacke glave, bezube ubojice,
Sila bez smisla, prazno razmisljanje,
Omca od boli, prasina i dim.

Bolest u supljini, grba u pamcenju,
Drveni pokreti, lomaca za pjesnika,
Osjecaj za nista, pakleni raj.

Sjena u nesvjesti, krv bez boje,
Gorcina u dodiru, koplje bez ostrice,
Glineni pogled i grc u prstima.

Istrunula koza, smrad u prolazu,
Vostani zubi, minsko polje,
Upravljani pokreti, pogled od gume.

Mrznja i ponos, gadljivost i trema,
Poraz na ledjima, proslost u zraku,
Borba za bitku, vatromet signala.

Voda do usiju, ulje na tjemenu,
Barut pod noktima, glupost na zadatku,
Zloba u jadima, vapaj i kraj.

Metalne duse, ujutro u sest
Polazu test...
Cestice prasine, isparava zrak
I moram biti jak, puno jak.

Ovdje nema smjeha ni plesa,
Ni sukoba interesa,
Idioti ne znaju za visok tlak
I moram biti jak, puno jak.

A preko zice mirise cvijece,
Nitko ga brati nece,
Samo cu ja, prosarati mislima,
Razmaknut cu zrak, sto ko zavjesa
Siri se ko rak u covjeka.

S otvorenih vrata vjetar gmize,
Hladnoca stize,
Sest je i totalni je mrak,
A moram biti jak, puno jak.