Sewen

Mlad i nježan djecak u sjeni.
On spava, krošnja ga krije,
U duši zmije, al' ne boji se
U duši srce se lomi dok bije.

Ponosan i snažan k'o vjetar,
Pritisak mu neda da diše
Al' bori se, pod nogama mu,
Svi oblaci, sve munje i kiše.

Dolazi noć i on se budi k'o vuk,
Ali je u stvari plašljiv k'o srna
I traži u mraku svoj pravi put,
I traži i kupi sve suze i zrna

Ustani srno na pojilo
Jer sunce nas je spojilo.
A mjesec svijetli nam staze
Po kojima zvijezde gaze.
Ustani brate, probudi se,
U ovoj magli ja vidim te
Naša dva tijela postaju jedno
Dođi da ostarimo zajedno...

Padalice kruže. snovi ostaju,
Probudi sovu da čujem zov.
Zov koji para i srce i oči i ruke,
Koji nas zove u život nov.

Ustani srno do izvora,
Ti nemaš više izbora
Ti si k'o ja, na svijetu sama,
Samo nas štiti mir i tama.
Ustani brate, vodi me
Da lutamo šumom do zore,
Naša dva tijela postaju jedno
Dođi da ostarimo zajedno...

(A pred zoru, jelenovi riču,
Ja pred zoru završavam priču.)

Zora je, nestaje isti san,
I dječak spi, krošnja ga krije,
Hladan je, ne to nije san,
Znam cijelu noć, pomakao se nije...