Sewen

Dotakao sam srecu,
U hrapavom glasu se osmjehuje.
Uzbudjenje,
Na neobrijanom licu,
Medju dlakavim prsima gubim prste,
I ljubim tvrde usne.
Dotakao sam ponos,
Obiljezavam teritorij kao zivotinja
I stiskam te...

Tvoju muskost budim brzim pokretima,
I stenjem u sebi.
Ushicen treperim; drsce tijelo,
Drscu ruke hladne.

Obasipas me darovima,
Krikovima topline.
Svi moji prozori su otvoreni,
Svaka zelja je ispunjena,
I lijezem u krvi pobjednika.

Veceras te posebno volim,
Al' nestani poslije sedam minuta,
Jer okrenuo sam ledja,
I utonuo u sklad odmora.

Obecaj mi,
Da vratit cu se...

(I probudih se nenasmijan jutros,
Kao i proteklih jutara, nista nova,
Ne svijetlim,
A gorim...)