Sewen

Nisi bio prvi, a ni posljednji u mojoj prici,
I nisam se nadao da ce srce tako daleko stici,
A stiglo je,
Do tebe...

Jos mirise osjecam pod nosnicama,
I placem nad slikom s ukosnicama.
Jos osjecam dodire tetovaze,
I ruke kako me traze,
I stiskaju me, ne daju mi vristati,
Dok nisam spreman blistati.

Pod nama je tekla rijeka,
Probijala kanjon do mora,
I nada se rodila, nada se stekla,
Jaca no vjetar, jaca no gora.

Mene je kaznio Bog sto sam te vodio
Pred Sveti zid,
A samo sam te volio,
I nije me stid.

Tebi je sloboda potrebnija nego ikad,
A ja je necu imati nikad,
Pustam svoj gnjev, jaci je i boli,
Jos samo kap ulja nadoli...

Odlazim a volim te, dok disem,
I dok pjesmu tebi pisem,
Znam da ti nikada necu reci,
O vlastitoj nesreci.
O sebi, jer dovoljna laz je jedna,
Ti ne znas koliko je vrijedna...