Sewen

Zivim kao neuredan stih,
U jednostavnoj pjesmi srocen.
A red zapoceh prije svih,
Sad tuđim sam dahom namocen.

I placem i pjenim od bijesa,
A mlohava tjelesa,
Kao da vape za cudom
I prastaju covjeku ludom.

Zivim kao bogalj sa zdravima,
A jedini bolestan nisam.
Dok obasipaju me pravima,
Misle da sam s njima prisan.

Al' sutim i kupim taj bijes,
Za vlastiti lijes.
Mozda cu svjetlom sjati,
Mozda ce me prvog odabrati.