Zivim kao neuredan stih,
U jednostavnoj pjesmi srocen.
A red zapoceh prije svih,
Sad tuđim sam dahom namocen.
I placem i pjenim od bijesa,
A mlohava tjelesa,
Kao da vape za cudom
I prastaju covjeku ludom.
Zivim kao bogalj sa zdravima,
A jedini bolestan nisam.
Dok obasipaju me pravima,
Misle da sam s njima prisan.
Al' sutim i kupim taj bijes,
Za vlastiti lijes.
Mozda cu svjetlom sjati,
Mozda ce me prvog odabrati.
Post je objavljen 26.01.2007. u 00:01 sati.