samo tako...

....koji su mi život učinili životom.DOBRI LJUDI!
O njima danas pišem.
Krenula sam post pisati na dugo i na široko pa sam sve obrisala jer... Ko bu to čital. A Ona zaslužuje da se za nju zna.
Ima prek šest banki, kal bi mi to rekli. Predivne plave oči i osmijeh u kojeg se zaljubite od prve. Nježan, iskren, majčinski. Ona mi je rodila Malenog.
E sad.... Nemrem ju zvat svekrva, baka, gospođo...zovemo se imenima, kak prave prijateljice. Tak se i ponašamo. Jedna drugu zivkamo, jadamo se, djelimo savjete. Idemo u šetnje, na kave.
Ona i ja se ponašamo ko dvije djevojčice. Smijuljimo se, komentiramo ljude, slikamo se na javnim mjestima u najčudnijim pozama pa se toliko smijemo da moramo trčati u prvi wece (godine su to).
Ali.... Ono najbitnije od svega navedenog je to da sam pored nje našla svoj duševni mir. Da me ispuni pozitivnom energijom, da sam pored nje postala bolja osoba. Poslije nje svaki problem je lako riješiv a život predivan.
Nakon svih oluja i vjetrova On mi pošalje u život biće koje isijava ljubav i dobrotu, koja razumije bez puno rijeći.
Naše zadnje druženje toliko me je opustilo da je sva bol bila na tren prestala i napokon sam bila nasmijana i opuštena.
Takve ljude svi trebamo imati u svojim životima.... DOBRE LJUDE!!!!!

Slika kao dokaz da s njom mogu sve!!!!