samo tako...

.....na sve način i u svim prilikama i zato mu poklanjam ovaj post.

Ja sam sve samo ne normalno biće. Iz minute u minutu mijenjam raspoloženja,hodam glavom u oblacima(doslovno),plačem za svaku sitnicu,smijem se svemu i svačem,dijete u meni luduje,divlja.Čas sam na podu,čas na drvetu,plešem na kiši,pjevam po ulici.
A ON.....on je u meni vidio mene.
Došao je u moj život da me vrati na pravi put. Da mi pokaže koliko sam divna i posebna. Da mogu sve što poželim. Vjerovao je u mene kada nitko nije. Davao mi vjetar u leđa da ne potonem,dizao me kada bih padala.
Pored njega sam jedino bila istinski Ja. Smijala se,plakala skupa sa njim. Bila sam mu najljepša i ujutro i uvečer,bolesna ili našminkana. Svejedno.....bilo mu je bitno da čuje otkucaje moga srca i da me voli.Grlio me nježno kao da ću se slomiti a opet tako sigurno i čvrsto da sam znala da me nikada nitko ne može povrijediti. Obećao mi je da nikada neće odustati od nas. Obećao mi je da će me uvijek voljeti. Obećao mi je da i kada dignem ruke od nas on ostaje.
ON.....Moja stijena,snaga......
Ja.....ona koja je odustala....

TI MOJE....Zauvijek....zaslužio si ovaj post i još mnogo njih propuštenih. Ljubomorno sam te čuvala u strahu da mi te netko ne otme.
Sada......svatko na svojoj strani......a opet....znam.....čuvaš me.
Jer bez tebe ja nisam Ja!!!!

....pogled!!!!!

Vjerujete li u to???? Ja ne!
On da! I kaže da se zaljubio čim sam ga pogledala. Da je nakon dugo vremena osjetio leptiriće u trbuhu. A ja .....aha,moš misliti.
I uporno ponavlja da su moje okice krive za sve. Ok...od sada nosim sunčane nončale
Kažu njegovi svi da je skroz normalan i ok,ostao tako mlad udovac i da ga prvi puta nakon te tragedije vide sretnog i nasmijanog.
Ali ja ne vjerujem u ljubav na prvu. Ma niti na drugu. Nisam sigurna više da li uopće mogu kome vjerovati. Ja sam oštećena roba kojoj treba remont.
I sada,dešava se nešto s čim se ja baš ne znam nositi. A niti želim nekoga povrijediti.
Ono......tražila sam rame a sada kada bi se to i moglo desiti.....meni vam uopće nije do toga. Bar ne do tog ramena.
Ooooo...majkumuljubim i mojoj ludoj glavi. Ni ja sama sa sobom više ne znam nitii mogu

......cijeli čopor čak!!!!!!
Čitam i pratim ovaj blog,komentiram povremeno. One blogere,bez obzira što mi ostavljaju komentare,koji pišu o politici preskočim. Ne zanima me to!!!!!
I onda meni draga blogerica napiše post a ONA JEDNA ne vrijedna niti imena počne pljuvati po njoj i vrijeđati je na osobnoj razini ,niti ne poznavjuči je privatno. Niti znajuči bilo što iz njezinog života.
Ma tlak mi je skočio na milijardu. Mislim.....kaj se pravim važna,prava sam hrvatica,inteligentna i načitana. Rekla bih ti ja kaj si ti ali ja ovak neiteligentna ipak imam malo pristojnosti pa ću to zadržati za sebe. Ili ti reći u četiri oka ako se ikada sretnemo.
Za sada mogu reći.....SRAM TE BILO blogovska sramoto!!!!!

...čitati knjige.....auuuuuuu!!!!!
Volim čitati,Volim miris knjige,volim uroniti u taj čudnovati svijet i maštati,stopiti se sa ljudima i događajima.Ali što ne volim kad se ljudi presravaju (oprostite na epitetu)
Jučer sam bila na Zrinjevcu,na našoj plaži. Prijateljica i naši klinci. Sjele smo u udobne stolice,klinci legli na ležaljke i uživale uz kavicu.Djevojke i mladići koji su zaduženi za red donjeli su nam knjige i slikovnice. Ok....niti jedna meni nije bila zanimljiva a i s obzirom na umor prihvatljiva.Mi smo se naslikavale i smijuljile,dale si iscrtati ruke raznim morskim znakovima.
A ostali.....primili knjige,otvorili od sredine i samo gledali očel kaka kamera da virne!!!! Bože......smijeha i sramote. Daj majketi,jel se knjiga čita od sredine???? Ko mi svi ludi. Gledam i ne vjerujem.
Meni je to svetogrđe!!!
Neki dan mi je dijete reklo da joj je knjiga toliko zanimljiva da dva dana nije pogledala niti tv niti komp. Srce mi ko kuća! Ima li išta ljepše kada znaš da jedanaestogodišnjakinja uživa u čitanju. Da plovi na oblacima sa svojim junacima.I zaspe sa knjigom ( ne mobitelom) u naručju.
Onda ju odvedem na takav jedan događaj koji je željno isčekivala i kaj.....oni čitaju od sredine!!!!!
Sva sreća da nisam normalna pa od svega šalu napravim.
Postalo je moderno hodati s knjigom u rukama. Čitati u javnom gradskom prevozu. Mahati s njom drugima ispred nosa. A da te iste šetače i mahače pitam kaj su pročitali ne bi ni naslov znali reći.
Zato vas lijepo molim NE DIRAJTE MI U KNJIGE!!!!!! Ili čitaj il prošeći ali ne glumataj-