22

petak

srpanj

2016

On me spasio.....

.....na sve način i u svim prilikama i zato mu poklanjam ovaj post.

Ja sam sve samo ne normalno biće. Iz minute u minutu mijenjam raspoloženja,hodam glavom u oblacima(doslovno),plačem za svaku sitnicu,smijem se svemu i svačem,dijete u meni luduje,divlja.Čas sam na podu,čas na drvetu,plešem na kiši,pjevam po ulici.
A ON.....on je u meni vidio mene.
Došao je u moj život da me vrati na pravi put. Da mi pokaže koliko sam divna i posebna. Da mogu sve što poželim. Vjerovao je u mene kada nitko nije. Davao mi vjetar u leđa da ne potonem,dizao me kada bih padala.
Pored njega sam jedino bila istinski Ja. Smijala se,plakala skupa sa njim. Bila sam mu najljepša i ujutro i uvečer,bolesna ili našminkana. Svejedno.....bilo mu je bitno da čuje otkucaje moga srca i da me voli.Grlio me nježno kao da ću se slomiti a opet tako sigurno i čvrsto da sam znala da me nikada nitko ne može povrijediti. Obećao mi je da nikada neće odustati od nas. Obećao mi je da će me uvijek voljeti. Obećao mi je da i kada dignem ruke od nas on ostaje.
ON.....Moja stijena,snaga......
Ja.....ona koja je odustala....

TI MOJE....Zauvijek....zaslužio si ovaj post i još mnogo njih propuštenih. Ljubomorno sam te čuvala u strahu da mi te netko ne otme.
Sada......svatko na svojoj strani......a opet....znam.....čuvaš me.
Jer bez tebe ja nisam Ja!!!!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.