29

nedjelja

ožujak

2015

Nikad neisprićana....

....njena priča.
Rođena je i Zagrebu. Malo prije Hrvatskog proljeća. Roditelji su joj bili sa sela. Otac školovan majka ne. Nakon godinu i pol svog rođenja, dobila je brat kojeg je obožavala. Od kada pamti,pamti i roditeljske svađe a nerijetko i tuče.Skrivala se sa mlađim bratom pod krevet iako je znala da ih otac nikada ne bi ozlijedio. Majka....majka je bila sve samo ne to Tada toga nije bila svjesna. U petoj godini njezinog života su dobili stan,roditelji bolje plačeni posao. Trebalo je naći nekoga da ih čuva. Nakon nekoliko čudnih teta čuvalica doselio se kod njih ujak,mamin mlađi brat koji je baš završio školovanje.
Bio je mlad,zabavan,bavio se sportom,slušao muziku. Ona i brat su uživali sa njim. Išli su u duge šetnje,u kino. Zavoljeli su ga i zbog toga što je bilo manje svađe u kući od kada je on doselio.
Kada je to točno počelo i kako ne može se sjetiti ali zna samo da je jedne večeri završio u njenom krevetu. Nije to bilo ništa čudno. Uvijek su se mazili i igrali. Ali te večeri ju je počeo dirati na neki drugačiji način. I tražio od nje da i ona njega dira. Poslije toga bi je odveo i okupao. Nije se baš snalazila u tome,više ga nije mogla pogledati u oči,biti opuštena. Da stvar bude gora u to vrijeme je doživjela i pokušaj silovanja. U ulazu do nje,neki ju je čovjek primio,stavio ruku na usta i pokušao skinuti. Na sreću bio je viđen pa je pobjegao. Od toga trenutka pa do danas svaki ulazak u haustor ili dizalo za nju je muka. Ali to nikada neće pokazati ili priznati.
Kada i zašto je prestalo ono sa ujakom točno se ne sjeća. Ustvari,kada je majka napustila oca i njih otišao je i on. Ostali su sami ona i brat sa ocem. Imala je tada 8 godina. Preuzela je ulogu domaćice,kućanice i brigu o bratu. Otac je radio po cijele dane. Imali su u to vrijeme dobar auto,dva televizora. Išli na more. Lijepo se živilo, govorili su.
Dvije godine je prošlo kada je otac doveo drugu ženu. Rekao je kako će se ona brinuti o njima,kuhati,čuvati ih. Ma nitko sretniji. Idila je trajala nekoliko mjeseci. Mačeha je bila upravo to. Mačeha!!!! Tukla ih je,klečali su na riži i kukuruzu,jeli ono što nisu voljeli. Što bi podrazumijevalo sjedenje za stolom dva-tri sata dok se ne pojede.Sjeća se kako joj je tjelesni bio noćna mora jer su svi gledali njene noge pune modrica nastale batinjanjem što remenom ili šibom, Otac..duplo više je radio,bio na terenu uvjeren kako mu je djeci dobro. Jer kada se vračao sve je bilo kao po špagi. Kuća se blistala,oni prekrasno obučeni. Mirni,tihi,dobri.Sjeli bi u auto i išli na izlete. Naprosto,otac je bio jako sretan. A ona,vidjevši ga takvog nikada nije progovorila. Samo se još više trudila zaštititi brata i preuzimala svu krivnju na sebe.

U svojoj petnaestoj godini skupila je hrabrost i rekla ocu sve. Majka im se javila nakon pet godina izbivanja i željela je s njom imati kontakt. Rekla je da ovu ženu više ne želi podnositi. Otac zgrožen saznanjem ali i vjerujući svojoj kćerki zamoli drugu ženu da se iseli. Učinila je to tek nakon dva mjeseca koji su im bili pravi pakao. E sada.....vraća se majka. Vraća se jer ju je ostavio ljubavnik s kojim je pobjegla(to se tek kasnije saznalo)
Ona kreče u srednju školu,upoznaje svoju ljubav. Presretna je. Netko je voli.Onako...za ozbač. Piše joj pjesme,gleda je milo,šeću se držeči se za ruke.I traje to i traje i ona ostane trudna!!!! OK....odluči roditi. Nitko je ne podržava ali ona osjeća da čini pravu stvar. Rađa prekrasno biće,nastavlja školovanje i radi u suprotnoj smijeni. Stiže sve jer ima za koga. Brat joj pomaže koliko može u tim svojim ludim godinama. Otac se odselio,našao novu obitelj a oni sa majkom koja to ne zna biti nastavljaju kroz život.
Završava srednju,upisuje fakultet,radi dva posla. Ne želi muškarca pored sebe. Ima divno dijete kojem kupuje najskuplje igračke,najšareniju odjeću. S kojim uživa u svakom trenutku. Dijete koje kreće u školu sa zavidnim znanjem i kojem se svi dive.Puca od ponosa!
Sve ružne trenutke koji su joj se desili je gurnula u neku ladicu i zaboravila na njih. Suživot sa majkom je manje -više podnošljiv. Ne žali se jer bilo je i gore. Ima planove i vizije i to je tjera dalje. U jednom trenutku upoznaje čovjeka i nakon kraćeg vremena odluči se udati za njega. Nije to bila neka velika ljubav ali njezino dijete je zavoljelo tog čovjeka,bio je divan prema njoj i brinuo se kao nitko do tada. Iz iskustva zna šta su loši odnosi a ovaj je bio jedan od boljih.
Brak ok. Rodila je još djece,napravili kuću. Ona divna majka,brižna. Sretna i presretna uz svoje anđele. On stalno radi,stalno je na putu. Stalno je umoran. Nikad nema vremena za njih. Ali nšta im ne fali,mir i spokoj vlada.Zna ona da nije to to. O da....znala je ona i zašto je tako umoran i zašto ga nema doma. Ali to nitko nikad ne smije saznati. Želi da jo jdjeca imaju normalan dom. Uvijek je dobre volje.
Uvijek?????
A ne......nakon godina šutnje i samokritike i njegovog vrijeđanja (onako potiho,da nitko ne čuje) odlučila je poraditi na sebi.
Dobro plaćeni posao,nekoliko novih prijateljica,puno kila manje i osmijeh na licu vratili su joj samopouzdanje.
Naravno....brak se raspao,ružni trenuci su se nastavili. Okolina ju je osuđivala,napadala.Najbliži okrenuli leđa.
On se pojavio kada joj je najviše trebao. On joj je pokazao što je to prava pravcata ljubav. A i ona njemu. Srodne duše,to su oni. Ali i on ju je napustio. Zašto? Jer su svi ti demoni prošlosti izašli iz ladice. Oslobodili su se u još jednom traumatičnom trenutku kojeg je doživjela. I nije se mogla posložiti. Nije imala snage i hrabrosti ispričati svoju priču pa je počela glumatati,gubiti se....i izgubila je nešto dragocjeno.
Zato ....ako vidite na cesti ženu sa velikim osmijehom na licu i najtužnijim očima nasmiješite joj se.
Nije luda....nije. Samo pokušava osmijehom sakriti svu bol koju nosi na duši.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.