12

četvrtak

ožujak

2015

Počela si pričati....

...kažeš mi oblačeći se na brzinu.
Nema veze-neki drugi put,rekla sam. Počela sam ja puno puta pričati ali ti nemaš vremena,kući se mora doći na vrijeme. Zašutim tada jer je moj odabir voditi takav život i nemam prav prigovarati. Uzmi ili ostavi ,trećeg u ovoj priči nema.
Danas(jučer sad već) sam imala čudan susret. Išao je odprilike ovako...
-Izvolite!-kažem i podignem pogled smiješeći se.
-Samo gledam-kaže on ne skidajući pogled sa mene. -Vratit ću se-
Prošli su me neki čudni trnci,ne sjećam se da me je itko na taj način gledao. čak niti on kada god je došao.
Nakon nekog vremena se vratio,dugo birao,kupovao,doslovce proždirao očima sa laganim smiješkom na usnama.Osjećala sam neku neobičnu struju između nas. Ugoda ili neugoda...nedefinirano.Pokupio je stvari,platio i ponovio -Vratit ću se!-
Vratio se! Sa poklonom i porukom. Ostavio je to bez ijedne riječi sa onim istim osmijehom. U poruci je pisalo-" Ja već nekoliko mjeseci razmišljamo o Vama.Volio bih Vas bolje upoznati i pružiti Vam lijepe trenutke. Imam obveze u životu ali i dosta slobodnog vremena. Možda bi mogli popiti prvo kavu pa se bolje upoznati." I broj moba sa imenom.
Ceduljica u smeće,poklon sam prosjedila dalje.
Mogli bi mi svašta ali moje srce kuca za onih naših pola sata. Za one trenutke kada te samo gledam i ne želim ničim pokvariti taj čarobni osjećaj.
Pitao si jesam li tvoja...Jesam Maleni,jesam!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.