samo tako...

......za sve su krivi!!!!
Većina na spomen pubertetlija zakoluta očima. I ja prva. Imam ih dvoje i to je ludnica u kući. Ali i velika radost (kad hormoni miruju ).
Uglavnom,vozim se tramvajom i dvojca sijede a jedan stoji. Dečki idu iz škole ruksaci na leđima. Uđu dvije gospođe od oko 50g i njih dvojca se odmah dignu i ponude ih da sjednu. Ova jedna govori da ne treba,da idu brzo dole. Jedan od njih uzvrati " samo vi sjednite. I mi imamo mame koje umorne idu s posla" Naravno da se svekoliko pučanstvo okrenulo prema njemu i u čudu ga gledalo. Da,nisu svi kao onih par huligana koji nam ostanu u sjećanju pa sve svrstavamo u isti koš. I tako....napunio se tramvaj,gužvetina kad....ulazi Carica! Sa štapom! Mahnito gleda lijevo,desno da li ima slobodno mjesto. I počne se gurati da dođe do bogtepitaj kud. Došavši do naših dečkiju drekne na ovog jednog da "kog Boga s tim ruksacima,pun ih je tramvaj,nemre se disati" Dijete u čudu gleda,od kud se spodoba stvorila?????
E a onda nastupam ja,isfrustrirana još od posla,nedobivene plače i neimanja grijanja u ovak hladnoj mesnici...Dignem se i kažem "Gospođo,prošlo je vrijeme kad se u školu išlo prek brda sa pločicom i kredom. A sad lijepo sjedite tu i budite tiho. Radi takvih baba su nam djeca isfrustrirana".
Znam,znam,nisam trebala tak bezobrazna bit ali.....dajte babe ostavite nam pubertetlije na miru. I ovak im se lijepo ne piše pa kaj još moraju i to slušati.
Dođem doma i pročitam kak se onaj dečec od 15g s nečim predoziral u haustoru u Petrinjskoj. U sred bijela dana. Nekakvim osvježivačem zraka!!! Pa si mislim kaj je njima u tim glavicama,kam to vodi,kak im pomoći???
Gleda mene moje malo dijete pa me pita zakaj plačem kad to nije naš braco. Nečiji je. I nečiji sin. I unuk.
I da,oni se u tim godinama smatraju krivi za sve ili sposobni za sve. Kak im koji tren dođe. Ali kaj je tom djetetu došlo????