samo tako...

Pravi pravcati sam doživjela. Sinoć. Evo ležim još u bolnici i sad mi rekli. I da mi nije prvi. Da sam vjerovatno prehodala koji. Kaj je to moguće???
Da,strefilo me jučer sam tak. Nije bio baš lijepi osjećaj taj pritisak u prsima i nemogučnost disanja. Par minuta prije toga došla mi kuma s mise i donjela mi posvećenu vodu. Eto...Bogu hvala da je došla jer.....Nitko ne zna šta se desilo. Djeca su kod oca,njemu sam rekla da idem van. Doktore nažicala da moram doma. Sutra ponovo na posao. A kuma dobila slom živaca od straha i od mog neodgovornog ponašanja. Ali....idemo dalje.
Jednog dana kada ga sretnem možda mu kažem ,možda onda shvati da kad sam govorila da umirem bez njega nije fraza. A možda me idući put strefi za praf.......možda!