Nijanse napetosti
Zaplet u prvoj odnosi se na otkrivanje dugo čuvane tajne glavnog protagonista serije "u dobru i zlu" o njegovom dvostrukom životu. Prije njene premijere bilo je za očekivati da će se tako kolosalna stvar otkriti postupno ali otkrivena je već u finalu prve epizode. Oko toga se povela polemika po komentarima pa je to bila jedna od niza inspiracija za taj post
a interakcija pod njime je polučila kojekakve zanimljive komentare. Od samog starta sam imao osjećaj da je tako trebalo biti bilo je i (od strane komentara na portalima) pitanja legitimnosti tako ranog otkrivanja poante ali moja je premisa od početka da je tako trebalo biti. Starry se u komentaru referirala kako glavni protagonist "izgleda prezdravo za nekoga tko će umrijeti za 2 mjeseca" na što sam replicirao-jer mi je falilo drugog materijala koji je smješten u samu priču a otkrio se protokom serije da je tako koncipirano iz čisto tehničkih razloga-jer njegova dijagnoza nije tajna za publiku ali je za druge uloge u priči. To se pokazalo kao točna premisa ali samo polovično. Imao sam par editiranja na tom postu konkretno jedno 19.09.
"Prvi postpremijerni tejdan je lagano u finalu a otkrivaju se razno-razne nove intrige. Atmosfera je sve hektičnija i neizvjesnija a dugo skrivena tajna otkrivena je još jednoj strani u cijelom priči.
Druga pozicija antagonizma zapravo antagonizam sam će biti onaj početni između njegove 2 obitelji u sferi imovinsko-pravnih odnosa. Konkretno pitanje polovice kuće u Zagrebu.
Premijerni tjedan je prošao ovo je prvi post-premijerni snimanje je u punom jeku. Ne znam kolko vas gleda sezonu pa evo brzinska rekapitulacija događaja
u emitiranih prvih 9. Nakon što je glavnom protagonistu nakon njegovog obračuna s krimosem s kojim je poslovao skraćen rok za vraćanje duga i poduplana kamata prodaje kuću u Sarajevu da namiri jedan dio (da bi obje obitelji bile sigurne) ali tu su 2 cake 1. to je sve što može prodati i 2. ne može prodati kuću u Zagrebu jer je onda njegova obitelj na cesti a da i proda-riječ je o vrtoglavoj cifri koju ni prodajom kuće još neće namiriti. To je nova pozicija na kojoj se otvaraju antagonizmi na relaciji on-njegove obitelji-i njegove 2 žene. Pretpostavio sam da će se radit o seriji iznimno kompleksnih pozicija uloga i situacija i sad se (dodatno) potvrđuje da je koncept po kojem je otvaranje serije prvom epizodom ujedno i zaplet bio praktična i potrebna metoda. Daljnje stvari koje će se događati će odvesti do daleko kompleksnijih stanja pravi zaplet tek počinje."
I stvarno tako je i bilo, od onda su se odigrale razno-razne druge intrige i situacije do kojih ćemo doći kasnije. Ovo je jedan od kompleksnijih televizijskih projekata tim više što je inspirirana stvarnim događajima. A u seciranju zapleta sam upotrijebio referencu na Lukin komentar kako se nada da se serija protokom neće razvodniti što je teoretski moguće kad je sezona od 170 epizoda ali to s ovom evo do 40 i koje epizode nije bio slučaj. Isto jedna od Lukinih referenci uključivala je i premisu da su likovi u seriji napravljeni bez neke dubine, s čim sam se rezervirano složio unaprijed se ograđujući od kategoričnog tog stava ostavljajući prostora mogućnosti da kasnije zablistaju svojom slojevitošću i kompleksnošću što se isto kasnije otkriva. I stvarno ponovo se pokazalo da je zaplet prije zapleta bio nužan jer se sad sve svodi na reakcije na tu jednu akciju koja je kompleksna i izazovna situacija a takvih je sve više i više.
Elem, Meca je nedavno imala post o lažima zapravo o vječnom pitanju jesu li laži ok ili nisu. Komentarom sam se ogradio od kategoričnosti da je laž nužno uvjijek loša i istovremeno ističem da svi lažemo u nekim situacijama. Post je dosta inspirativan i zanimljiv da bude u svojstvu rekvizita nadopune ove teme biti će podloga jednoj daleko kompleksnijoj situaciji. Što je protokom serije ustanovljeno? Zaplet u prvoj-otkrivanje dugo skrivene tajne 2 obitelji koje nisu znale jedna za drugu plus još neke skrivene tajne za jednu stranu kao pušenje cigareta. Oko te situacije se provlačila radnja zadnjih 40+ epizoda paralelno sa poslovnim suradnjama glavnog protagonista i osobnih emotivnih/poslovnih/privatnih lomova svih upletenih u situaciju. Starry je bila na dobrom tragu sa premisom kako Veljko izgleda prezdravo za nekog tko umire što se pokazalo i realno-iako se navodna boleština manifestira(la) kroz fizičke simptome ispostavilo se da uopće nije (smrtno) bolestan-kasnijim pretragama ustanovljeno je da ima čir na želucu. I to je druga intriga potencirana lažima falsifikacijom. Stvar je u tome da mu je njegov konkurent podvalio lažni nalaz sa dijagnozom raka u terminalnoj fazi što mu je kasnije sam otrkio nakon čega je ponovo napravio pretrage na kojima se ispostavilo da nalaz stvarno je falsificiran i da je osim čira na želucu savršeno zdrav. Ma baljezgam, svi koji gledaju znaju oni koji ne prate mogu čisto da ostanu u toku kliknuti ovdje
U dobru i zlu
"Joco je građevinski poduzetnik koji je dobro umrežen sa zagrebačkim podzemljem, iako je sam manje opasan od svojih suradnika.
Zavidi Veljku na njegovoj omiljenosti i šarmu, lakoći kojom ga drugi prihvaćaju i kojom sklapa poslove. Smatra da Veljko prelako dobiva stvari u životu i nije tako fin kao što svi misle.
U ljubavi je otvorenog srca, čak i naivan, u Petri ne vidi sponzorušu, već poštenu, sposobnu curu koja je odrasla u skromnim okolnostima. Jocu ni inače nije briga što drugi misle; ako je on voli – ima da je poštuju.
Joco je konkretan, pragmatičan čovjek – ako nešto želiš onda poduzmeš što trebaš da to i dobiješ. Petru voli, dakle ženit će je. O stvarima ne razmišlja previše, poduzima. O stvarima razmišlja više jedino kad je Una u pitanju. Za nju je spreman rastegnuti svoje poimanje svijeta i biti tolerantan. Teško mu je biti između kćeri i zaručnice. "
Zavidi Veljku na njegovoj omiljenosti i šarmu, lakoći kojom ga drugi prihvaćaju i kojom sklapa poslove. Smatra da Veljko prelako dobiva stvari u životu i nije tako fin kao što svi misle.
U ljubavi je otvorenog srca, čak i naivan, u Petri ne vidi sponzorušu, već poštenu, sposobnu curu koja je odrasla u skromnim okolnostima. Jocu ni inače nije briga što drugi misle; ako je on voli – ima da je poštuju.
Joco je konkretan, pragmatičan čovjek – ako nešto želiš onda poduzmeš što trebaš da to i dobiješ. Petru voli, dakle ženit će je. O stvarima ne razmišlja previše, poduzima. O stvarima razmišlja više jedino kad je Una u pitanju. Za nju je spreman rastegnuti svoje poimanje svijeta i biti tolerantan. Teško mu je biti između kćeri i zaručnice. "
U trenutku smanjenih tenzija kad je situacija na relaciji Veljko-Ivana-Marina eskalirala zbog situacije do koje ćemo tek doći Joco prsječe da će mu ipak otkrit da se radi o podvali s njegove strane i da je u principu zdrav. A razlog zašto je uopće spojio svoje 2 obitelji je samo iz uvjerenja da stvarno umire. Ponovo se ispostavilo da je taj famozni zaplet u prvoj bio potreban. Što se tiče posta kod Mece-stvari su dosta kategorički postavljene bar iz moje pozicije pogleda na to dio iz njenog posta:
"Lažete li??
Onako iskreno, možete li odgovoriti na to pitanje??
Ne, ne mislim ono u stilu internet reklame za sebe: ja sam iskren, zgranjavam se na ljude koji to nisu, i najgora istina je bolja od laži. Jedino se kolebaju mišljenja, kao neko umire pa tresnuti mu istinu u oči ili zaobilazno reći."
Ko iz neba pa u rebra ova serija ima poprilično materijala na tu temu jer se dosta bavi i pitanjima laži. Stao sam prije reference na Mecin dio posta kod situacije na relaciji Veljko-Ivana-Marina nakon koje on i Joco odlaze na piće i onda mu otkriva svoju bolesnu podvalu sa lažnim nalazom. Od početka je poznata njegova dijagnoza-za publiku ne i za ostale protagoniste osim prijatelja i kćeri, a istu je prešutio svima. Prešućivanje osobno ne vidim kao laž ali aj da se zadovolji neka forma ajmo postaviti da samo uvjetno je. Doduše kad je prodavao priču da je zapravo zdrav da nitko ništa ne smije znati na neki način to jesu bile laži ali one koje spadaju pod one legitimne koje su oblik protekcije bliskih osoba od brutalne istine. U pogledu toga-ne može se ta stvar postaviti kao kategorički loša. Ok ima tu i onaj jak argument da obitelji zaslužuju znati koji opet legitimnost takvog oblika zaštite od istine prešućivanjem dovodi u pitanje ali intencija je pozitivna. Po jednoj strani-ako će oni znati biti će time opterećeni a to je zadnje što treba(ju) biti će sažaljevan obitelji će biti maksimalno posvećene njemu a i bez toga s obzirom na situaciju to nije nešto što u tim okolnostima može dopustit. Po drugoj strani kad se saznala "istina" ovako s navodnicima jer se radilo o podvali za koju se ranije mislilo da je istina a to što on i dalje igra tu igru kao da je stvarno je nešto drugo-ali isto polemički materijal konkretno za ovu temu. To je isto materijal za polemiku po raznim stavkama i kategorijama.
Ima još poprilično epizoda svašta će se sasvim sigurno zalomit ali već i dosad su se izdogađali razno-razni preokreti. Nova antagonistička pozicija su njegov prijatelj i Marinin bivši iz prošlosti. Jedan je zainteresiran za Marinu drugi za Ivanu zbog čega su nastale konfliktne situacije. Pravi zaplet je kako sam i onda natipkao tek počeo. Internalizirane emocije koje su dugo bile u podsvjesti su izbile na van od strane Veljkovog prijatelja prema Ivani sad kad su situacija i odnosi napeti.
VIDEO
Oko toga će biti još niz zapleta i preokreta sasvim sigurno. Kako sam naveo Mecin post je dan iz pozicije je li ok laganje kod nekih važnih stvari suprotno onim benignim tipa njenim riječima: "Mislim na one obične, svakodnevne laži. Pita me prijateljica kako mi se dopada njena frizura. Iskreno izgleda kao da su je svrake čerupale."
Ovo interpretirano u seriji inspirirano istinitim događajem je daleko od nekih malih laži to je situacija zbog koje propadaju familije karijere. Sad da se vratim na pitanje nelegitimnog i pokvarenog laganja. Kad se ispostavilo nakon kontrole da stvarno osim čira nije smrtno bolestan imao je novu taktiku-lagati svima da ipak ima terminalni karcinom. Ovo je jedna psihološka igra-od kad svi znaju da je smrtno bolestan (zapravo ne znaju istinu da nije) dobiva pažnju od svih uključujići i njih dvije Ivanu i Marinu što mu odgovara. Ovo je situacija koja je onaj oblik pokvarenog laganja ravna po izopačenosti Jocinoj ideji da falsificira nalaz sa takvom dijagnozom. Zaplet u prvoj ponovo dobiva na kvaliteti-ispala je još jedna situacija koja će povući novi problem koja će iz laži kojoj je baza podvala lažnog nalaza napraviti nove antagonizme i kompleksne situacije. Epizoda još ima a već se izredalo kojekakvih situacija.
A ono što je kod njega potenciralo (dodatno) potrebu da laže oko svoje boleštine je i novi odnos na relaciji Ivana-njegov najbolji prijatelj
VIDEO
"Ivana se nađe pred bračnim brodolomom.
Ovaj splet okolnosti snažno utječe na Ivanu te se ona, usred rastave s Veljkom, zbliži sa Slavenom kojemu se Ivana potajno sviđa još otkako je bio Veljkov kum na njihovom vjenčanju. "
Ovaj splet okolnosti snažno utječe na Ivanu te se ona, usred rastave s Veljkom, zbliži sa Slavenom kojemu se Ivana potajno sviđa još otkako je bio Veljkov kum na njihovom vjenčanju. "
Ovdje se otvara još jedna pozicija njegovog prijatelja što prešućuje svoje osjećaje prema Ivani, jebiga ipak su prijatelji a i kumovi. Nije nelegitimno osjećati što se osjeća ali biti iskren po pitanju toga-ispalo bi bolje nego da ih je ulovio s pristima u pekmezu kao što i je. Iako su trenutno u napetim odnosima kod uloga je pored toga od konkretno strane njegovog prjatelja-reakcija koja razumije da se osjeća izdano. Doduše ta iskre je potpaljena i epizodama ranije prije otkrivanja istine u vezi Veljkove stvarne dijagnoze kad su Ivana i njena sestra upale u situaciju i prijetnje tužbom od strane nekog lika a Slaven im je kao odvjetnik riješio situaciju brzinom munje. Onda se počela kuhati i kemija narelaciji njih dvoje što je bio događaj koji je prethodio ovom u kasnijim epizodama iz slike gore. Konkretno malo retrospektivnog pogleda-ovo su scene epizode 31 prije nego što se uopće znalo da će doći do takvog preokreta u radnji i da će dijagnoza terminalnog karcinoma ispasti podvala-od prijateljske bliskosti na relaciji njih dvoje stvari su počele prelaziti u nešto više u kojoj je drastično okidač bio novonastala situacija njegovog dvostrukog života, to je još jedna stavka koja je novi problem kod glavnog protagonista.
VIDEO
VIDEO
To je i drugi razlog zašto dalje laže da je stvarno smrtno bolestan. A to će dovesti do novih pizdarija. Po drugoj strani nije indiferentan niti na Marininog bivšeg jer voli ih obje samo je taj odnos na toj relaciji-njih troje u krizi. Kad su svi saznali za dijagnozu ostavili su probleme na stranu sad su ovjdje za njega i sad tu istu situaciju koristi. Ne znam koliko je is(korišteno) stvarnih činjenica ali sam pod dojomom da je iskorišteno sve (samo su promijenjena imena) Glavna i najveća kompleksnost projekta je upravo taj njegov koncept-kad su inspirirani stvarnim događajima i ljudima ili Ivinim riječima kao odgovor na pitanje je li lakše glumiti stvarne ili fiktivne likove:
"Rekla bih fiktivne. Što se stvarnih likova tiče imate nekako odgovornost prema nečijem životu sudbini i mislim da je to malo ipak teže."
I stvarno-ali nije samo pitanje skrivanja/prešućivanja/laganja kompletna ta situacija dovela je do toga da se od strane bliskog prijatelja emocije prema Veljkovoj Ivani projiciraju na van. Iako je to od početka poznato za publiku za njega nije. Bilo je kroz ovih 40 epizoda situacja u kojima su njih dvoje imali intimnije trenutke sve to skrivajući. To je isto situacija koja je po jednoj strani legitimna oboje nešto osjećaju a nakon sranja kakvo je glavni protagonist serije napravio nije niti ništa zbunjujuće čudno. S druge strane jebiga ipak se ne radi o bilokome nego o najboljem prijatelju ali jebiga to je život. Ne mogu niti jednu ulogu utrpat u negativne okvire specifičnost serije je i u konceptu da su protagnosti (službeno pozitivne uloge) ujedno i jedni drugima antagonisti. Sad je taj antagnoizam pod relativnom kontrolom kad mu familije misle da je ozbiljno smrtno bolestan ali iz toga mogu samo nastati nove intrige kompleksnosti i antagonizmi. A eto ima ih pali s nebesa paralelno sa situacijom koju je laž o boleštini potencirala to se kompromitira u 46. epizodi
"Veljko pleše s Ivanom, što probudi Marininu ljubomoru pa ona kao slučajno prekida njihov ples. Marina i Ivana su ipak podrška jedna drugoj. "
VIDEO
Kad se zapletom na početku otkrila dugo skrivena tajna obje strane-Ivana i Marina su istim intentzitetom nabrušene na Veljka kao i kompletne njegove obitelji. Povremeno su i same imale antagonističke pozicije jedna prema drugoj sa premisom kojoj od njih je napravio više štete i pitanje imovinskih odnosa a sad se otvara nova pozicija potencirana njegovom laži da je stvarno smrtno bolestan. Obje još nešto osjećaju i kod svake postoji emocija pored svih sranja koje je njegov dvostruki život napravio samo sad se otvorila nova pozicija u kojoj postoje trenuci blagog antagonizma ljubomore. Taj nelegitiman oblik laži da je stvarno bolestan (što nije) dovest će do lavine novih turbulentnih pizdarija koje će dovesti do novih zapleta. Jedini okidač zapravo da svoje dvije obitelji spoji je bila njegova podvaljena dijagnoza i uvjerenje da ima još samo 2 mjeseca života. Da nije bilo toga-sad više nije tajna jer je i sam tako rekao nikad se njegove obitelji ne bi ni upoznale. Može se ovdje raspravljati koliko je časno otkriti tu tajnu vođenu samo tim motivima a opet s druge strane gora varijanta bi bila biti u uvjerenju da umiraš a ne upoznaš i ne pomiriš svoja 2 paralelna života. Samo što to mijenja derastično život(e) svima. S te strane prešućivanje istine o dvostrukom životu još može spadati u sferu obrane i zaštite obje strane od istine. To nisu situacije koje ostavljaju upletene strane ravnodušnim a sve akcije koje je ta reakcija potencirala kasnije u ključnim trenucima u narednih par epizoda na glavnog lika djeluju introspektivno u kombinaciji sa frustracijom što sad njih dvije imaju neke druge koji se za njih interesiraju od kojih je jedan njegov prijatelj. Kod svih je u pitanju internalizirana frustracija koja se različitim intenzitetom kanalizira na van a sad kad je situacija-zbog uvjerenja njegovih obitelji da je smrtno bolestan pod kontrolom za pretpostaviti je-da će kad se ispostavi prava istina biti žešća i nego ijedna ranije. Idemo na brzinski rezime epizode 46 zapravo jednog njenog segmenta. Veljko odlazi na svadbu a Ivana i Marina postignu sporazum da Ivana ide s njim kao pratnja ali očigledno-s dozom ljubomore sa Marinine strane (kao što bi u drugoj situaciji bilo i s Ivanine) u istoj epizodi odigrava se slučaj-Veljko dobiva verbalnu packu zbog odlaska na svadbu tipu koji mu je podvalio lažni nalaz i što vodi Ivanu tamo a zapravo poanta je da obje i dalje laže još u uvjerenju da će tom metodom izglatid sve što se izdogađalo od početka serije. A tenzije i momenti ljubomore nastavljaju se i u narednoj epizodi. Kad situacija dođe do raspleta (čitaj kad se laž kompromitira otkrije dođe na površinu) to će rezultirati još jednim novim fijaskom s kojeg iz ove perspektive neće biti povratka. Laž u svrhu protekcije od istine (kad je mislio da je bolestan) može uvjetno spadati u pozitivne okvire iako po drugoj strani njegove obitelji zaslužuju znati ali to više nije slučaj. Sad je situacija dijametrallno suprotna-zdrav je a obitelji drži u uvjerenju da je bolestan i tim metodama misli izgladiti stvari to je točka na kojoj više nema opravdanja i kad će se situacija prelomiti u negativnom obliku. A to je situacija koja će se realizirat i brže od očekivanog.
VIDEO
"Cijela obitelj zabrinuta je za Veljka koji se napio na Jocinoj svadbi. Dok mu pomaže da se presvuče na odlasku u krevet, Ivana saznaje još pikantnih detalja iz Veljkova braka s Marinom."
Izbor imena za seriju implicira da će se sve kao i u klasičnim dramskim serijama sve sredit na obostrana zadovoljstva svih upletenih strana. Iako ovdje je to-pošto inspirirano stvarnim događajem ipak u talonu smanjene vjerovatnosti. Svjesna manipulacija lažnom dijagnozom koju sad glavni protagonist primijenjuje izgleda više kao autogol. Ovdje su već isecirane dvije strane situacije koja je premisa serije 1.Impulzivne reakcije njegove 2 obitelji kad su saznali jedni za druge koje su konstanta od samog početka zapleta i 2. Isto to samo smanjenim intenzitetom i pomirljivim nastupom pošto sad svi znaju da umire. A otvorit će se i treća koja će-što je najvjerovatnij mogući ishod podići tenzije na veću razinu nego ova prva kad su obitelji saznale jedne za druge. Iz jednog sranja može nastat samo još veće ako ćemo se sad igrat psihološke igre internalizirane negativne emocije potencirane situacijom njegovog dvostrukog života koje su sad stavljene u drugi plan jer su u uvjerenju da je stvarno bolestan reflektirat će se na van još većim intenzitetom od prvog početnog šoka upletenih strana-njegovih obitelji u situaciju. Sumnjam da će se ovaj slučaj odigrati na sveopće zadovoljstvo iako reno je još sudit ali po svemu-vjerovatno neće ne bi bilo napeto niti dramatično a realizam i inspiriranost stvarnim događajem dodatno daje toj premisi na relevantnosti. Pitanje je koliko je realno očekivat da će ti plan manipulacije da si stvarno ozbiljno bolestan izgladiti situaciju kad sve vodi tome a i podsvjesno znaš da će ispasti još veći fijasko? I kako ćeš se onda izvući iz sranja kad ispadne da je to stvarno samo manipulacija i ako se ispostavi da je i priča o falsificaranom nalazu laž? A pored kolosalnosti tih laži za sve tvoje će i ta istina da je nalaz stvarno podvaljen biti samo još jedno u nizu bacanje magle, pijeska u oči? Sve u svemu kompleksne se situacije spremaju.
5 FILMSKIH PREPORUKA 1/SIGURNO MJESTO
Nedavno sam rondajući po netu naletio na listu 5 filmskih regionalnih prijedloga od relevantnog izvora čije mišljenje jako cijenim pa ću u serijalu (ne nužno uzastopnom) secirati svaki od njih. Ovisno kad koji pogledam u principu kad ih lociram na nekoj iole normalnoj stranici. Otvaram serijal sa "sigurnim mjestom" jer ima dramaturški-psihološki intrigantnu crtu ili njenim riječima:
"Film je intiman, snažan i jako važan. Svi ga trebamo pogledati. Iako je u trenutku prikazivanja uzburkao javnost, ne smijemo ga zaboraviti i trebamo ga (opet) gledati."
Već sam bio zaintrigiran samom njegovom najavom 2022 kad je bila premijera što definitivno spada u kategoriju "mora se pogledati". To me sjetilo situacije koju godinu unazad kad je nastala konstruktivna polemika s kim najviše nego s Isabelči oko dugo očeivanog kratkog filma o graničnom poremećaju ličnosti ali je film daleko više od toga-govori o problemu samog poremećaja ali izravno i generalno-o pasivnosti i indiferenciji okoline na njeno stanje. Početna scena kod psihijatrice-što da malo ne razimiram film kad je već ionako poznat njegov protok-adaptira postterapijski događaj nakon liječenja pacjentice na što ona zaključuje da je dotična riješila svoj problem a indikativno-iz pozicije same pacjentice nije. Drugi problemi su zapravo i ključni okidači koji se loše odražavaju na receptore u mozgu-unutar njena 4 zida sa svojom obitelji koji su neki dobrostojeći sloj pa im je najveći problem-što bi drugo bilo-kakvu to sliku o njima daje u svijetu. Tenzije tokom zadnje 2 scene se daju rezat nožem. Studenti s Verna su imali ideju što više izvući na svjetlo dana priču o psiho-dijagnozama sa intencijom da se kroz umjetnost filma približi općenito ta stvar koja je poprilično zapostavljena.
„Sigurno mjesto” prati dva brata i njihovu majku (Snježana Sinovčić-Šiškov), koja se pojavljuje u filmu tijekom sljedeća 24 sata. Tijekom tog razdoblja Bruno i majka moraju zaštititi Damira ne samo od njega samog, već i od nesuosjećajnog sustava koji se sastoji od grubih i sumnjičavih pripadnika policije te robotiziranog, ponekad čak i bahatog medicinskog osoblja. Sigurno mjesto do kojeg žele doći u svakom smislu te riječi pokazalo se prilično nedostižnim."
Film "f 60.3" je koncipiran retrospektivno uvod u film je crna podloga sa napetim tenzijama dečka pacjentice nakon što ju ujutro ne može probudit. Konkretno prije uvodne scene u kojoj ista dobiva otpusno pismo iz bolnice. Bilo je u komentarima dosta dilema od onih koji su film pogledali je li se dotična stvarno ubila Teuta je prva došla sa konkretnim komentarom na pogledani film.
"Sad sam pogledala ovaj novi kratki film. Užasno mi je depresivan.
Ne bih se čudila di si ta mlada cure oduzme život. "
Ne bih se čudila di si ta mlada cure oduzme život. "
S čim je i meni bacila bubu u uho jer mi je isto prvo gledanje ostavilo dozu misterija u tom revijalnom tonu sam joj replicirao
odgovor.
"Depresivan je, tako i mora biti kad se radi o ozbiljnoj psiho-dijagnozi. Ironično prvi put sam pogledao onako brzinski tek da izrežem fotke jer sam jednostavno morao objaviti kad mi se film "ukazao" Oke...sad sam pogledao sve kompletno pa imam materijala za komentiranje. Suicidalno i izgleda sve vodi tome, iako kraj nije određen misteriozno završava pa sad je se ubila ili nije možemo samo nagađati."
A do Isabelčinog gledanja i odgovora na njenu referencu pogledao sam film još koji put pa mi je sve postalo kristalno jasno. Ali prvo da izdvojim njen referentni komentar.
"Ser Hudini svaka ti čast što si iskopao dijagnozu i pogledala sam nekoliko puta ,a i maloprije još jednom i nisam baš ,osobno, zadovoljna, iskreno očekivala sam više, no ok, tko sam ja da se miješam u redateljev posao, dramatika ok, konverzacija ok, cura ok, liječnica kao i uvijek na visini zadatka, sve skup malo mi nedorečeno, neizrađeno do kraja, al dobro, u devet minuta dosta je toga utrpano o boljci današnjice i usuđujem se reći akutnog, agresivnog karcinoma koji , nažalost, sve više pogađa mlade, zabluda da su psihosomatska oboljenja nasljednog karaktera nema uporišta iako "gura " baš na tu stranu, kao i stigma koja prati psiho oboljele pacijente."
Nedorečenost o kojoj govori odnosi se na isto pitanje (u principu dilemu) po kojoj se i Teuta dilemi-je li se cura ubila ili nije-rekapitulacija-na psihijatrijskim je supstancama lijekovima s kojima je ubojstvo kombinirati alkohol a kad se slomi sa spoznajom da joj ovaj vjerovatno nabija rogove napucava se punom šakom tableta koje zalijeva s vinom, forward na početak filma prije početne scene kod psihijatrice-počeo je retrospektivno prije uvodne scene crnilo sa histeričnom dernjavom njenog dečka da se ustane iz kreveta. E sad, ovdje je adaptiran jedan aspekt psiho-poremećaja i događaji su došli do (tako se u filmu implicira) suicida dotične. "Sigurno mjesto" kod ovog je na tapetu puno teža dijagnoza od graničnog poremećaja ličnosti iako ostaje tajna o čemu se konkretno radi ali što bilo da bilo-daleko je kompleksnije. Cura od koje sam pročitao preporuke i za ovaj film stvarno je nešto što se treba (po)gledat načeo je jednu od jako važnih tema koja se sve više daje na van.
"Životi obitelji se radikalno mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Izvor priče je autobiografski, a autor/redatelj glumi samog sebe.
Životi im se iz temelja mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Radnja je ograničena na najakutnije, kratko vremensko razdoblje i situaciju koja se svodi na najvažniju stvar – spas voljene osobe. Film je nastao na temelju osobnog iskustva redatelja, koji ujedno igra i glavnu ulogu, a premijerno je prikazan na 75. izdanju Locarno Film Festivala u programu Concorso Cineasti del presente, gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju i najbolji debitantski igrani film festivala. Film je osvojio i dva Srca Sarajeva - za najbolji film u kategoriji igranog filma i za najbolju mušku ulogu, za koju je nagrađen Juraj Lerotić, kao i posebno priznanje žirija na 20. Zagreb Film Festivalu."
Životi im se iz temelja mijenjaju, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima drugima. Radnja je ograničena na najakutnije, kratko vremensko razdoblje i situaciju koja se svodi na najvažniju stvar – spas voljene osobe. Film je nastao na temelju osobnog iskustva redatelja, koji ujedno igra i glavnu ulogu, a premijerno je prikazan na 75. izdanju Locarno Film Festivala u programu Concorso Cineasti del presente, gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju i najbolji debitantski igrani film festivala. Film je osvojio i dva Srca Sarajeva - za najbolji film u kategoriji igranog filma i za najbolju mušku ulogu, za koju je nagrađen Juraj Lerotić, kao i posebno priznanje žirija na 20. Zagreb Film Festivalu."
HAVC
A kad je bilo pred/post premijerno aktualno pisalo se o bolnoj hrvatskoj drami bez presedana
"Slušali smo pozitivne stvari o “Sigurnom mjestu” još od ljeta, nekoliko mjeseci prije nego što je film doživio hrvatsku premijeru na ZFF-u i svečano otvorio jubilarno 20. izdanje festivala. Dugometražni prvijenac splitskog filmaša Juraja Lerotića (“Onda vidim Tanju”), koji u njemu i igra glavnu ulogu, osvojio je polovicom kolovoza tri vrijedne nagrade u Švicarskoj, na 75. Locarno Film Festivalu.
Iz Locarna se “Sigurno mjesto” vratilo s nagradama za najbolji debitantski film, nadolazećeg redatelja i glumca Gorana Markovića. Nedugo poslije, “Sigurno mjesto” je imalo regionalnu premijeru na filmskom festivalu u Sarajevu. Tamo je, pak, osvojilo “Srce Sarajeva” za najbolji film i nagradu za Lerotića glumca."
Realistično šokantno napeto neizvjesno. Kao i sa f 60.3 nijanse su u igri. Za razliku od prvog slučaja "sigurno mjesto" počinje dolaskom glavnog lika kod brata kojeg nađe izrezanog do opasne razine nakon čega zove hitnu. Suicidalan je već na samom početku a sva dramaturgija se svodi na njegove osobne borbe koje postaju problem njegove obitelji na koju se to sve više projicira. Tenzije života u novonastaloj situaciji odražavaju se na kompletno svaki dio njegovog života. U razgovoru s psihijatrom saznaje se da dotični nikad ranije nije bio suicidalan a što ga je navelo da postane ostaje pitanje bez odgovora. Ali kao i u slučaju s f 60.3 u oba slučaja su pozadina priče ne samo psihičke dijagnoze nego i njihova refleksija na okolinu. U prvom slučaju su u pitanju 1.ipak lakša dijagnoza nego ova u "sigurnom mjestu" on je bez konkretnog povoda suicidalan (u principu na filmu je mistificirano i o kojoj se dijagnozi radi a i razlog) a pacjentica iz prvog filma nakon što doživi psihološki slom kao odgovor na stresni događaj od sjebane familije koja se najviše brine za svoj ugled do otkrivanja da joj se dečko puca s drugima. Brat protagonista iz "sigurnog mjesta" je suicidalan na početku kroz kompletan film se ne otkriva konkretan razlog a to je i kod psihijatra pitanje bez odgovora. Stan, psihijatrija obitelj...pod intenzivnim sam dojmom da dotičnom fali taj neki oblik "sigurnog mjesta" iako daleko od toga što je rekao i psihijatar- da je "slučaj ozbiljan rane su ozbiljne ovo je pokušaj suicida nije poziv u pomoć" stvari su u filmu dosta mistificirane i ostavlja puno pitanja bez odgovora. U tom kontekstu stavljena je i tv najava
"Film Jurja Lerotića "Sigurno mjesto" osvojio je niz domaćih i međunarodnih filmskih nagrada i priznanja, među njima Zlatnu arenu za režiju, za najbolju glavnu mušku ulogu te za fotografiju, Oktavijan, Srce Sarajeva za najbolji film i najboljeg glumca, FIPRESCI i brojne druge, a bio je i hrvatski kandidat za Oscara.
Dramu Sigurno mjesto prikazujemo u četvrtak, 31. listopada, na Drugom u 21:20. Film se temelji na osobnom iskustvu autora koji ujedno igra i glavnu ulogu.
Traumatski događaj - iznenadni pokušaj suicida - otvara procijep u svakodnevnom životu tročlane obitelji. Njihov život se mijenja iz temelja, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima ostalima. Radnja je reducirana na ono najakutnije, kratak period i situaciju koja se svodi na najvažnije - spasiti bližnjega."
Dramu Sigurno mjesto prikazujemo u četvrtak, 31. listopada, na Drugom u 21:20. Film se temelji na osobnom iskustvu autora koji ujedno igra i glavnu ulogu.
Traumatski događaj - iznenadni pokušaj suicida - otvara procijep u svakodnevnom životu tročlane obitelji. Njihov život se mijenja iz temelja, kao da su uvučeni u rat nevidljiv svima ostalima. Radnja je reducirana na ono najakutnije, kratak period i situaciju koja se svodi na najvažnije - spasiti bližnjega."
Tokom kompletnog filma ostaje mistificirano što je glavni okidač suicidalnih reakcija njegovog brata sve se dramatično provlači kroz film, moja premisa je doduše ne kako je implicirano u najavi "spasiti bližnjega" nego dovesti se u situaciju da ga uopće možeš spasiti. Pritisak njegovih psihoza protokom postaje sve intenzivniji a njegov brat i majka sve više to internaliziraju sami sebi nisu pomoć u toj sve više bezizlaznoj situaciji a njemu još manje. Ovo je film o kompleksnosti izlaska iz te situacije ne samo za onog na kojem se izravno to lomi nego i za one na kojima se to projicira neizravno oni su zdravi ali ne znaju sami sebi pomoći u toj situaciji brat ni jednom metodom komunikacije ne može ga navesti da kaže koji je njegov konkretan problem nisu uspjeli ni psihijatri di će on? Film je uzeo kompleksnu stvar u seciranje koja ostaje situacija bez odgovora. Još jedna kompleksnost jer projekcijski moment, kad suicidalan brat u trenutku svog overdoza govori drugom "nemoj se ubit" slučaj projekcije svog pokušaja samoubojstva sad projicira na brata što otvara još jednu stavku u toj bezizlaznoj situaciji.
VEČERNJI
Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava
"Debitantski film “Sigurno mjesto” redatelja, scenarista i glumca Jurja Lerotića prošloga je tjedna imao regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu, a kući se vratio sa Srcima Sarajeva za najbolji igrani film i najboljeg glumca, te strukovnim nagradama Cineuropa i CICAE. Veliki uspjeh filma u Sarajevu, nakon tri nagrade na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu na kojem je imao svjetsku premijeru, potvrdio je njegovu važnost i relevantnost u regiji. “Sigurno mjesto” režijski je elegantan i dirljiv prikaz suočavanja sa samoubojstvom brata, odnosno sina. Teška za obrađivanje, često tabuizirana tema, na bolnoj je uvjerljivosti dobila i jer je temeljena na stvarnom iskustvu Jurja Lerotića koji u filmu igra samoga sebe, a priču temelji na samoubojstvu svojeg brata, talentiranog snimatelja Jakova Lerotića."
A da, to nije dio koji sam mislio izostavit-ima i toga između ostalog tema je i koruptivnost zdravstvenog sustava. Scene na psihijatriji su plastično dočarane da odgovrajau stvarnosti-pored svih navedenih problema koje dotični izravno ispoljava i na osnovu informacija koje su dobili od obitelji nisu u stanju (jer nemaju interesa) stvarno biti od psihološke pomoći. Standardno su napravili najjednostvaniju moguću stvar-kliknuli na recept za "terapiju" iako zapravo od toga dotični nema nikakve koristi štoviše-očito je do ibera stvari postaju sve gore. Nema nikakve konkretne terapije u kojoj se traži korijen problema i da ga se zasebno tretira nego se poduzimaju najjednostavnije za njih metode klikanje na recepte iako od toga nema nikakve koristi štoviše samo očite štete jer se ni ustanovilo nije što je korijen njegovih suicidalnih reakcija. "Čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" rekao bi možda profesor pedofil iz "nestajanja". A istu tu mantru je osim prema zlostavljanoj djeci koja su mu bila u kampu imao i prema svojoj kćeri.
HNK ZAGREB
Jebiga, razradio sam dotičnu predstavu na svim felima na psihološkim reakcijama svih protagnista i antagonista (izravnih i onih antagonista svojih života) ali sad ovo nije još jedan esejistički traktat o samo predstavi samo jedna mala asocijacija usporedna sa "sigurnim mjestom" i "f 60.3" Marko koji je upao u verbalni obračun sa ženom nakon što je dijete ostavio u autu imao je suicidalne želje i misli što i praktično ispoljava kad uzima njen pištolj i stavlja si ga na glavu što zbog same situacije s djetetom što zbog svojih trauma iz prošlosti. Što je poznato četvrtom zidu ali ne i njegovoj ženi, to je u principu bio okidač turbulentnih reakcija.
Marko i Ana
"Marko-Ana...
Ana-A ako ti slučajno i dalje nije jasno pakiram se.
Marko-vidim
Ana-onda ipak i kužiš, pusti me!
Marko-daj stani na tren
Ana-kažem ti da me..
Marko-daj da, nisi mi dala nisi me...molim te možeš prestati?
Ana-ne mogu! (trenutak nastavlja s pakiranjem)
Ana-ne mogu, dobro? Krenula sam i sad ne mogu stati. Nešto u meni se upalilo i ovo nisu moje ruke, ove stvari hvata neka jebena mašina
Marko-Ana
Ana-Ja sam do danas zbilja mislila da će biti bolje. Stvarno sam se nadala Marko. Evo i u bolnici kad su nas napokon pustili do njega. Kad sam svatila da će biti dobro. Evo ja sam mislila da ćemo se svi vratiti doma da ću se ja smiriti doći k sebi i onda da ću smoći snage pitati te što je bilo-
Marko-Evo pitaj me
Ana-Ali sad zapravo želim pobjeći glavom bez obzira
Marko-Prvo me pitaj, zašto me ne pitaš što je?
Ana-odjebi od mene
Marko-Ana...
Ana-nije me briga"
target=_blank>HNK ZAGREB
Iz priloženog se vidi da je dotični htio otkriti mračnu tajnu iz prošlosti samo se njoj živo jebalo za njegove probleme ipak je u pitanju ostvaljeno dijete u autu na suncu i u toj situaciji nakon što je skoro umrlo nju ne zanima više što je razlog njegove neodgovornosti. Ovo je oblik traume koji nema izravne veze s nekom od f dijagnoza gledajući usporedno sa slučajem iz "sigurnog mjesta" ovdje se sve u vezi s traumom iz djetinjstva zna (sve zna četvrti zid ne svi protagonisti) iako jednog od sporednih uloga ista trauma odvodi u suicid. Kod ovog iz filma je dvostruka kompleksnost niti sam ništa konkretno ne govori o problemima koje ima niti psihijatri koji sve više potpadaju pod ovaj truli sustav nisu korist a ni njegov brat ne uspije izvući konkretne odgovore kakve on probleme ima. Film završava dosta mistično sa raznim pretpostavkama što je bilo dalje a konkretna stvar je ni manje ni više nego projekcija u borbi sa sustavom u kojem je i zdravstveni brutalno nakaradan.
HNK ZAGREB
Situacija dijametralno-suprotna ovoj u "sigurnom mjestu" je što je korijen njegovih trauma i suicidalnih želja i misli od početka kristaliziran, ne doduše kroz interakciju ali kroz sam sadržaj predstave dok kod ovog su stvari daleko kompleksnije a psihijatri u ovom sustavu kakav i je previše se niti ne krve da stvarno pomognu a sve se to projicira na borbe njegove obitelji sa tom situacijom kako će oni pomoći kad nisu u stanju (čitaj ne žele) oni koji su za to stručni? Ista stvar kod Marka u "nestajanju" u pitanju je reakcija na traumatičan događaj što nije ravno nekoj teškoj f dijagnozi jer ipak nije došlo do realizacije suicida s njegove strane. Suočio se s prošlošću suočavanjem sa profesorom na neki način je to i bila metoda olakšavanja od traume bezizlazna situacija iz koje je ipak pronađen neki izlaz neki oblik olakšanja bez da se realizira suicid koji je bio želja u trenutku slabosti kad se sve nakupilo. Kod brata glavnog protagonista filma korijen tog (realiziranog!) pokušaja suicida nije ustanovljen, na psihijatriji su postavljali obitelji sijaset rutinskih pitanja o njegovom žiotu je li ranije tendirao samoubojstvu ali nikad nije ustanovljeno što je bio okidač tih reakcija. Sve se ovdje svodi na začarani krug iz kojeg nema izlaza dok su svi u "nestajanju" iz tih situacija u neku ruku pronašli izlaz Marko koji je imao suicidalne misli u suočavanju s prošlošću Karlova žena u smrti i kćer u osveti prenamijene njegovog kampa. Ok one nisu bile suicidalne ali mogle su i biti sve je ovisilo o redateljevoj ideji karakterizacije uloga na koje će načine one izbaciti traumu internaliziranu u njima hoće li istu frustraciju izbaciti prema sebi ili na nekog drugog psihološka igra sa različitim reakcijama na traumu a kod ovog je trauma koja ga je dovela u stanje psihičke labilnosti i suicidalnost nerazriješena a zdravstveni sustav tu ništa konkretno niti ne poduzima sve se u principu lomi na njegovoj obitelji koja ne zna kako pomoći. Film je u principu adaptacija jedne u nizu bezizlaznih situacija životnih borbi sa sustavom kroz filtar psihijatrijskih dijagnoza. Konkretno ne o "zaštiti Damira od njega samog" nego o borbi da ga zaštite koja je konstantna.
Ali ima tu sad usporedno sa traumama protagonista i antagonista svojih života u "nestajanju" i jedna druga situacija-ovako promatrački zasebno scenu i film u prvom slučaju sve je produkt post traumatskog reakcija na događaj koja je jednu od sporednih uloga odvela u samoubojstvo. Kod protagonista "sigurnog mjesta" je za pretpostaviti da je u pitanju isto taj tip događaja (ne u smislu situacije nego samo princip općenito) koji je eksalirao u daleko kompleksniji psihološki problem koji je neriješiv jer oni koji su za to kvalificirani i stručni nemaju interesa za to samo standardno prepisuju terapiju od koje nema nikakve koristi i stvaraju privid da nešto rade. Što je dovelo do toga i koji je razlog njegove psihoze može se samo nagađati. Ima film jednu premisu (ili više njih u jednom)
Sigurno mjesto trebalo bi biti u obitelji-toga iako ima kao da nema, oni se krve da pomognu ali ne znaju način osim kod psihijatra što je i jedina metoda posebno nakon pokušaja samoubojstva
Psihijatrija-oni koji su kvalificirani i plaćeni da pomognu zapravo samo rade protokolne radnje ustanovljuju povijest anamnezu ispituju je li ranije pokušao što slično odgovor je negativan- nikad ranije u 2 puta koliko je tretman na psihijatriji prikazan u filmu u oba slučaja nisu ustanovili ništa konkretno vezanog uz dijagnozu i riješili korijen problema samo su standardno kliknuli na recept jer je to najjednostavnije. Borba za blisku osobu-ta premisa stoji ali na općem planu borba protiv sjebanog sustava. Stvarno ozbiljan i važan film.
