Pregled posta

5 FILMSKIH PREPORUKA 1/SIGURNO MJESTO

Nedavno sam rondajući po netu naletio na listu 5 filmskih regionalnih prijedloga od relevantnog izvora čije mišljenje jako cijenim pa ću u serijalu (ne nužno uzastopnom) secirati svaki od njih. Ovisno kad koji pogledam u principu kad ih lociram na nekoj iole normalnoj stranici. Otvaram serijal sa "sigurnim mjestom" jer ima dramaturški-psihološki intrigantnu crtu ili njenim riječima:

Već sam bio zaintrigiran samom njegovom najavom 2022 kad je bila premijera što definitivno spada u kategoriju "mora se pogledati". To me sjetilo situacije koju godinu unazad kad je nastala konstruktivna polemika s kim najviše nego s Isabelči oko dugo očeivanog kratkog filma o graničnom poremećaju ličnosti ali je film daleko više od toga-govori o problemu samog poremećaja ali izravno i generalno-o pasivnosti i indiferenciji okoline na njeno stanje. Početna scena kod psihijatrice-što da malo ne razimiram film kad je već ionako poznat njegov protok-adaptira postterapijski događaj nakon liječenja pacjentice na što ona zaključuje da je dotična riješila svoj problem a indikativno-iz pozicije same pacjentice nije. Drugi problemi su zapravo i ključni okidači koji se loše odražavaju na receptore u mozgu-unutar njena 4 zida sa svojom obitelji koji su neki dobrostojeći sloj pa im je najveći problem-što bi drugo bilo-kakvu to sliku o njima daje u svijetu. Tenzije tokom zadnje 2 scene se daju rezat nožem. Studenti s Verna su imali ideju što više izvući na svjetlo dana priču o psiho-dijagnozama sa intencijom da se kroz umjetnost filma približi općenito ta stvar koja je poprilično zapostavljena.





Film "f 60.3" je koncipiran retrospektivno uvod u film je crna podloga sa napetim tenzijama dečka pacjentice nakon što ju ujutro ne može probudit. Konkretno prije uvodne scene u kojoj ista dobiva otpusno pismo iz bolnice. Bilo je u komentarima dosta dilema od onih koji su film pogledali je li se dotična stvarno ubila Teuta je prva došla sa konkretnim komentarom na pogledani film.




S čim je i meni bacila bubu u uho jer mi je isto prvo gledanje ostavilo dozu misterija u tom revijalnom tonu sam joj replicirao
odgovor.

"Depresivan je, tako i mora biti kad se radi o ozbiljnoj psiho-dijagnozi. Ironično prvi put sam pogledao onako brzinski tek da izrežem fotke jer sam jednostavno morao objaviti kad mi se film "ukazao" Oke...sad sam pogledao sve kompletno pa imam materijala za komentiranje. Suicidalno i izgleda sve vodi tome, iako kraj nije određen misteriozno završava pa sad je se ubila ili nije možemo samo nagađati."

A do Isabelčinog gledanja i odgovora na njenu referencu pogledao sam film još koji put pa mi je sve postalo kristalno jasno. Ali prvo da izdvojim njen referentni komentar.




Nedorečenost o kojoj govori odnosi se na isto pitanje (u principu dilemu) po kojoj se i Teuta dilemi-je li se cura ubila ili nije-rekapitulacija-na psihijatrijskim je supstancama lijekovima s kojima je ubojstvo kombinirati alkohol a kad se slomi sa spoznajom da joj ovaj vjerovatno nabija rogove napucava se punom šakom tableta koje zalijeva s vinom, forward na početak filma prije početne scene kod psihijatrice-počeo je retrospektivno prije uvodne scene crnilo sa histeričnom dernjavom njenog dečka da se ustane iz kreveta. E sad, ovdje je adaptiran jedan aspekt psiho-poremećaja i događaji su došli do (tako se u filmu implicira) suicida dotične. "Sigurno mjesto" kod ovog je na tapetu puno teža dijagnoza od graničnog poremećaja ličnosti iako ostaje tajna o čemu se konkretno radi ali što bilo da bilo-daleko je kompleksnije. Cura od koje sam pročitao preporuke i za ovaj film stvarno je nešto što se treba (po)gledat načeo je jednu od jako važnih tema koja se sve više daje na van.





HAVC

A kad je bilo pred/post premijerno aktualno pisalo se o bolnoj hrvatskoj drami bez presedana




Realistično šokantno napeto neizvjesno. Kao i sa f 60.3 nijanse su u igri. Za razliku od prvog slučaja "sigurno mjesto" počinje dolaskom glavnog lika kod brata kojeg nađe izrezanog do opasne razine nakon čega zove hitnu. Suicidalan je već na samom početku a sva dramaturgija se svodi na njegove osobne borbe koje postaju problem njegove obitelji na koju se to sve više projicira. Tenzije života u novonastaloj situaciji odražavaju se na kompletno svaki dio njegovog života. U razgovoru s psihijatrom saznaje se da dotični nikad ranije nije bio suicidalan a što ga je navelo da postane ostaje pitanje bez odgovora. Ali kao i u slučaju s f 60.3 u oba slučaja su pozadina priče ne samo psihičke dijagnoze nego i njihova refleksija na okolinu. U prvom slučaju su u pitanju 1.ipak lakša dijagnoza nego ova u "sigurnom mjestu" on je bez konkretnog povoda suicidalan (u principu na filmu je mistificirano i o kojoj se dijagnozi radi a i razlog) a pacjentica iz prvog filma nakon što doživi psihološki slom kao odgovor na stresni događaj od sjebane familije koja se najviše brine za svoj ugled do otkrivanja da joj se dečko puca s drugima. Brat protagonista iz "sigurnog mjesta" je suicidalan na početku kroz kompletan film se ne otkriva konkretan razlog a to je i kod psihijatra pitanje bez odgovora. Stan, psihijatrija obitelj...pod intenzivnim sam dojmom da dotičnom fali taj neki oblik "sigurnog mjesta" iako daleko od toga što je rekao i psihijatar- da je "slučaj ozbiljan rane su ozbiljne ovo je pokušaj suicida nije poziv u pomoć" stvari su u filmu dosta mistificirane i ostavlja puno pitanja bez odgovora. U tom kontekstu stavljena je i tv najava




Tokom kompletnog filma ostaje mistificirano što je glavni okidač suicidalnih reakcija njegovog brata sve se dramatično provlači kroz film, moja premisa je doduše ne kako je implicirano u najavi "spasiti bližnjega" nego dovesti se u situaciju da ga uopće možeš spasiti. Pritisak njegovih psihoza protokom postaje sve intenzivniji a njegov brat i majka sve više to internaliziraju sami sebi nisu pomoć u toj sve više bezizlaznoj situaciji a njemu još manje. Ovo je film o kompleksnosti izlaska iz te situacije ne samo za onog na kojem se izravno to lomi nego i za one na kojima se to projicira neizravno oni su zdravi ali ne znaju sami sebi pomoći u toj situaciji brat ni jednom metodom komunikacije ne može ga navesti da kaže koji je njegov konkretan problem nisu uspjeli ni psihijatri di će on? Film je uzeo kompleksnu stvar u seciranje koja ostaje situacija bez odgovora. Još jedna kompleksnost jer projekcijski moment, kad suicidalan brat u trenutku svog overdoza govori drugom "nemoj se ubit" slučaj projekcije svog pokušaja samoubojstva sad projicira na brata što otvara još jednu stavku u toj bezizlaznoj situaciji.



VEČERNJI


Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava





A da, to nije dio koji sam mislio izostavit-ima i toga između ostalog tema je i koruptivnost zdravstvenog sustava. Scene na psihijatriji su plastično dočarane da odgovrajau stvarnosti-pored svih navedenih problema koje dotični izravno ispoljava i na osnovu informacija koje su dobili od obitelji nisu u stanju (jer nemaju interesa) stvarno biti od psihološke pomoći. Standardno su napravili najjednostvaniju moguću stvar-kliknuli na recept za "terapiju" iako zapravo od toga dotični nema nikakve koristi štoviše-očito je do ibera stvari postaju sve gore. Nema nikakve konkretne terapije u kojoj se traži korijen problema i da ga se zasebno tretira nego se poduzimaju najjednostavnije za njih metode klikanje na recepte iako od toga nema nikakve koristi štoviše samo očite štete jer se ni ustanovilo nije što je korijen njegovih suicidalnih reakcija. "Čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" rekao bi možda profesor pedofil iz "nestajanja". A istu tu mantru je osim prema zlostavljanoj djeci koja su mu bila u kampu imao i prema svojoj kćeri.


HNK ZAGREB

Jebiga, razradio sam dotičnu predstavu na svim felima na psihološkim reakcijama svih protagnista i antagonista (izravnih i onih antagonista svojih života) ali sad ovo nije još jedan esejistički traktat o samo predstavi samo jedna mala asocijacija usporedna sa "sigurnim mjestom" i "f 60.3" Marko koji je upao u verbalni obračun sa ženom nakon što je dijete ostavio u autu imao je suicidalne želje i misli što i praktično ispoljava kad uzima njen pištolj i stavlja si ga na glavu što zbog same situacije s djetetom što zbog svojih trauma iz prošlosti. Što je poznato četvrtom zidu ali ne i njegovoj ženi, to je u principu bio okidač turbulentnih reakcija.

Marko i Ana


"Marko-Ana...




target=_blank>HNK ZAGREB

Iz priloženog se vidi da je dotični htio otkriti mračnu tajnu iz prošlosti samo se njoj živo jebalo za njegove probleme ipak je u pitanju ostvaljeno dijete u autu na suncu i u toj situaciji nakon što je skoro umrlo nju ne zanima više što je razlog njegove neodgovornosti. Ovo je oblik traume koji nema izravne veze s nekom od f dijagnoza gledajući usporedno sa slučajem iz "sigurnog mjesta" ovdje se sve u vezi s traumom iz djetinjstva zna (sve zna četvrti zid ne svi protagonisti) iako jednog od sporednih uloga ista trauma odvodi u suicid. Kod ovog iz filma je dvostruka kompleksnost niti sam ništa konkretno ne govori o problemima koje ima niti psihijatri koji sve više potpadaju pod ovaj truli sustav nisu korist a ni njegov brat ne uspije izvući konkretne odgovore kakve on probleme ima. Film završava dosta mistično sa raznim pretpostavkama što je bilo dalje a konkretna stvar je ni manje ni više nego projekcija u borbi sa sustavom u kojem je i zdravstveni brutalno nakaradan.









HNK ZAGREB


Situacija dijametralno-suprotna ovoj u "sigurnom mjestu" je što je korijen njegovih trauma i suicidalnih želja i misli od početka kristaliziran, ne doduše kroz interakciju ali kroz sam sadržaj predstave dok kod ovog su stvari daleko kompleksnije a psihijatri u ovom sustavu kakav i je previše se niti ne krve da stvarno pomognu a sve se to projicira na borbe njegove obitelji sa tom situacijom kako će oni pomoći kad nisu u stanju (čitaj ne žele) oni koji su za to stručni? Ista stvar kod Marka u "nestajanju" u pitanju je reakcija na traumatičan događaj što nije ravno nekoj teškoj f dijagnozi jer ipak nije došlo do realizacije suicida s njegove strane. Suočio se s prošlošću suočavanjem sa profesorom na neki način je to i bila metoda olakšavanja od traume bezizlazna situacija iz koje je ipak pronađen neki izlaz neki oblik olakšanja bez da se realizira suicid koji je bio želja u trenutku slabosti kad se sve nakupilo. Kod brata glavnog protagonista filma korijen tog (realiziranog!) pokušaja suicida nije ustanovljen, na psihijatriji su postavljali obitelji sijaset rutinskih pitanja o njegovom žiotu je li ranije tendirao samoubojstvu ali nikad nije ustanovljeno što je bio okidač tih reakcija. Sve se ovdje svodi na začarani krug iz kojeg nema izlaza dok su svi u "nestajanju" iz tih situacija u neku ruku pronašli izlaz Marko koji je imao suicidalne misli u suočavanju s prošlošću Karlova žena u smrti i kćer u osveti prenamijene njegovog kampa. Ok one nisu bile suicidalne ali mogle su i biti sve je ovisilo o redateljevoj ideji karakterizacije uloga na koje će načine one izbaciti traumu internaliziranu u njima hoće li istu frustraciju izbaciti prema sebi ili na nekog drugog psihološka igra sa različitim reakcijama na traumu a kod ovog je trauma koja ga je dovela u stanje psihičke labilnosti i suicidalnost nerazriješena a zdravstveni sustav tu ništa konkretno niti ne poduzima sve se u principu lomi na njegovoj obitelji koja ne zna kako pomoći. Film je u principu adaptacija jedne u nizu bezizlaznih situacija životnih borbi sa sustavom kroz filtar psihijatrijskih dijagnoza. Konkretno ne o "zaštiti Damira od njega samog" nego o borbi da ga zaštite koja je konstantna.

Ali ima tu sad usporedno sa traumama protagonista i antagonista svojih života u "nestajanju" i jedna druga situacija-ovako promatrački zasebno scenu i film u prvom slučaju sve je produkt post traumatskog reakcija na događaj koja je jednu od sporednih uloga odvela u samoubojstvo. Kod protagonista "sigurnog mjesta" je za pretpostaviti da je u pitanju isto taj tip događaja (ne u smislu situacije nego samo princip općenito) koji je eksalirao u daleko kompleksniji psihološki problem koji je neriješiv jer oni koji su za to kvalificirani i stručni nemaju interesa za to samo standardno prepisuju terapiju od koje nema nikakve koristi i stvaraju privid da nešto rade. Što je dovelo do toga i koji je razlog njegove psihoze može se samo nagađati. Ima film jednu premisu (ili više njih u jednom)

Sigurno mjesto trebalo bi biti u obitelji-toga iako ima kao da nema, oni se krve da pomognu ali ne znaju način osim kod psihijatra što je i jedina metoda posebno nakon pokušaja samoubojstva

Psihijatrija-oni koji su kvalificirani i plaćeni da pomognu zapravo samo rade protokolne radnje ustanovljuju povijest anamnezu ispituju je li ranije pokušao što slično odgovor je negativan- nikad ranije u 2 puta koliko je tretman na psihijatriji prikazan u filmu u oba slučaja nisu ustanovili ništa konkretno vezanog uz dijagnozu i riješili korijen problema samo su standardno kliknuli na recept jer je to najjednostavnije. Borba za blisku osobu-ta premisa stoji ali na općem planu borba protiv sjebanog sustava. Stvarno ozbiljan i važan film.

Post je objavljen 04.11.2024. u 22:27 sati.