Na večernjem postu sam se osim "Antigone" dotaknuo i filma f 60.3 za koji još nema nikakvih informacija. Sad kad smo apsolivrali humor i opuštanje idemo
u revijalnom tonu dalje. Da se vratim na spomenuti film, ovdje je riječ o novom kratkom filmu iz A produkcije koji su režirali studenti
scenaristi i o kojem nema praktički nikakvih informacija osim ovih navedenih u ranijim postovima, o glumačkoj ekipi i režiserima.

Što je već rutina kad su naši filmovi ove forme u pitanju, sa klasičnim filmovima situacija ipak ide na bolje ne samo po gledanosti
nego i po dostupnosti. Poražavajuće je danas kad je sve javno dostupno putem interneta da o najnovijim i najaktualnijim stvarima
(pod time ne mislim na politiku i slične pizdarije kojih je internet pun) nema praktički ništa, čast rijetkim iznimkama.

Donedavno je isti slučaj bio i sa filmovima ćaća vjetar puše kako hoće i osmim povjerenikom. Tri izvrsna filma od kojih su 2 trileri i jedan satira.

Ovi navedeni noviji filmovi su od nedavno dostupni kompletno na raznim video stranicama, a do prije samo koju godinu se sve
svodilo na poludostupnost i pod poludostupnosti mislim uglavnom da su traileri (najave) najviši doseg dostupnosti nekog filma.
O nikakvoj dostupnosti u slobodnoj prodaji nemam volje niti pisat, niti svi snimljeni filmovi iz drugih klasičnih produkcija nisu
distribuirani u prodaju a gdje će onda biti akademska produkcija.

A produkcija je dostupna za gledanje na filmskim festivalima ili putem weba. Na njemu se našlo par filmova o kojima sam i objavio
postove. Konkretno radi se o ovom (2011) i ovom (2012) filmu. Ima još jedan ranji koji je dostupan ali mi se
više ne da linkati pa rondajte sami po arhivi ako kog zanima.

Sad su upravo ti kratki A produkcija filmovi u poludostupnosti, gore spomenuti film u linku na youtubu ima trailer,što u prijevodu
znači da su od 10 minuta filma izrezali minutu ili dvije što je samo po sebi apsurd s obzirom o kakvoj je vrsti filma riječ,nije neki
američki spektakl nego prava umjetnost koja u 10 minuta pogađa bit. Kod te poludostupnosti se samo interes još dodatno potencira a s druge strane u principu je u večini slučajeva nedostupno. Da se ovim projektima daje više publiciteta više bi dolazili do izražaja, i popularizirali bi se, iako kad tako nešto gledam ne izgleda mi kao sadržaj za svakoga. I onda je da zaključim na internetu sve dostupno..zajeb kad nešto konkretno i određeno tražiš možeš slobodno na dostupnost zaboravit.
Ok, bar se je stanje sa klasičnim igranim filmom popravilo u smislu gledanosti i dostupnosti online.

Ovih dana spremam neke ozbiljne postove,pa ću sad ubacit malo humora za opuštanje. Politički teatar spada isto u moju sferu
zabavnog i zanimljivog humora. Zoran Šprajc iako nije glumac,vrhunski je satiričar ako itko najbolje radi satirične parodije na političare, i njima slične onda je to on. U narednom videu nešto što je Pernar napisao na facebooku i Šprajcov zaključni govor u vezi toga.

Pošto još nema materijala za postove o filmu napisati ću o filmu/seriji iz drugog kuta gledanja o samom odnosu na filmove i serije
kroz demokraciju. Na ovaj post inspirirao me je post Semper contre objavljen početkom prošle godine ravno mjesec prije otvaranja ovog bloga.
Iz posta ću izdvojit citat Danisa Tanovića režisera vrhunske serije "Uspjeh" cita ide ovako:

"Ja više ne vjerujem ni u demokraciju ,demokracija u mojoj zemlji je to da neobrazovana većina dala vlast nacionalistima a isto tako je i u Hrvatskoj. Mi na ovim prosotrima živimo u prošlosti koja nas užasno tlači i znam da će ovaj film izazvati mnoge polemike jer i bošnjaci i hrvati i srbi imaju svoje mišljenje o tim događajima"


Slažem se sa kompletnim citatom, ovakvi o kojima Tanović govori vide svo zlo i "antihrvatstvo" u filmskoj umjetnosti koja je realan
opis stanja u državi i društvu. Oko uspjeha su reakcije bile podijeljene, na sreću nagativne su ipak u manjini kompletna ekipa koja
je radila na seriji kao i publika koja je prepoznala kvalitetu standardno su etiketirani "komunjarama,jugoslavenima i antifašistima"
uspjeh se dotiče, korupcije,kriminala,i obiteljskog nasilja, koje se gura pod tepih, kvalitetna i realistična serija koju je režirao "antifašist i jugoslaven" Drugi primijer podijeljenih reakcija je Brešanov najnoviji film "Koja je ovo država" satiričan film apsurda podignutih na višu razinu. Etiketiranje vjerovatno netrebam navodit. I kakva je to demokracija,kakvo je to uopće poimanje demokracije koja nameće cenzuru. Ako se nekom nešto ne sviđa, ne mora gledat. Ovakvo glupo etiketiranje koje čitam po portalima, nema veze sa demokracijom,kojoj je jedina tendencija
nametanje cenzure i zabrana umjetničke slobode. Društvo u kojem su filmovi i predstave "najveće zlo" a realnost koja se događa
to im nije problem, nije problem što se sve to događa, nego je problem što je to u filmu interpretirano,na satiričan način kao u državi ili na ozbiljan kao u uspjehu. ovdje su "najgori" oni koji predstavljaju bolju Hrvatsku i oni koji to prepoznaju.

Objavu ovog posta potencirao je motivirajući komentar od Isabel
na prethodnom. Trenutno nisam u nekoj inspiraciji pa evo za lagani uvod, post će biti zbrda-zdola neka mini rekapitulacija. U narednim postovima biti će recenzija predstave "Antigona", već sad izgleda zanimljivo po samom sadržaju. Najzanimljivije od svega je sam koncept kojim se vodi, bazira se na modernizmu, interpretacija je suvremena u stilu političko-etičke vježbe (digresija što god to značilo)

Specifičnost Antigone su tri moguća scenarija/ završetka orginalni završetak i dva alternativna,nešto kao u filmovima recimo.
Moderna odskače od izvorne (po sadržaju) projicira se na današnje stanje u društvu, po samom sadržaju i fotkama izgleda
obećavajuće.