Bio jednom neki čovjek kojeg je pogled na vlastitu sjenu oneraspoložio tako jako da je zbog toga bio vrlo nesretan te je odlučio ostaviti ju iza sebe. Reče sebi: ''Jednostavno ću joj umaći.'' Tako ustade i pobježe. No svaki put kad je koraknuo, sjena se opet pojavila i slijedila ga. Reče sebi: ''Moram brže trčati.'' Trčao je, dakle, sve brže, dok se mrtav ne sruši na tlo. Da je samo ušao u sjenu stabla i tamo se smjestio, ne učinivši ni koraka više, oslobodio bi se svoje sjene. No, toga se nije sjetio. (Čuang Ce) |