4. postaja: SUSRETANJE - Isus susreće svoju svetu Majku Život nas nužno dovodi do susretanja. Katkad su ona lijepa i usrećujuća, katkad bolna i prepuna pitanja. Što je ljubav jača to su snažnija i naša susretanja. Kad je po srijedi patnja i kad su oči nakupina pitanja, naša su susretanja bolna, ali nužna pa i blagoslovna. Naši nas najbliži najviše vole i najviše bole. Pred patnjom voljenih nisu moguća skrivanja. Patnja ljubljenih dodiruje nas bolnije od vlastitih rana i od osobnih stradanja. Ova je zemlja prepuna bolnih susretanja. Živjeti znači i nužno susretanje s ranama. Marija i Isus – Isus i Marija. U tom bolnom času susreta patnja se još više prelijevala. Isusa je boljela bol u njezinim očima, Mariju je bolio Sin osuđen, popljuvan, trnovom krunom okrunjen, izmučen i vođen na mjesto raspinjanja. Otad je sudjelovanje u boli voljenih, ali i bliskih pa i dalekih poprimilo oblike sudjelovanja u patnji Sina Božjega. (Molitva u šutnji) Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se! |