PUT DO DJEČJEG SRCA

3. postaja: PADANJE - Isus pada prvi put pod križem


Pasti je ljudski. A ustati? U padanju ima nečeg što nas uči našoj istinskoj strukturi. Pad je katkad lijek našoj oholosti i egocentričnosti, ali je i posljedica naših osmjeljivanja. No, postoje padovi koji su uvjetovani i prouzročeni, koji su plod pomnog promišljanja. Postoje padovi do kojih dođe zakulisnim igrama, podmetanjima i varkama. Postoje padovi koji se žele, planiraju i izvedu. Takvi padovi višestruko su teži od onih koje je proizvela vlastita slabost i poneka obmana. Uvijek kad se nekoga baci na koljena pogaženo je njegovo ljudsko dostojanstvo, a time i ona božanska jezgra zajednička svim ljudima.

Isusov pad prouzročili su svi dotad uključeni u njegovo suđenje, od svećeničkih glavara do Heroda, od Pilata do nahuškanog naroda, od šutljivih pristaša do bučnih pojedinaca. Tijelo popušta pred težinama zlog stanja, pred optužbama i mržnjama. Pad je logična posljedica nagomilanih zlih silnica. No, Isusova je volja posve odlučna. Otad su u njegov pad uključeni svi koje se htjelo rušiti i srušiti, koje se htjelo poniziti i ukloniti. Ustajanje je uvijek dokaz opredijeljenosti za neuništivu istinu do kraja – do posvemašnjeg stradanja i umiranja radi neprevarljivosti Božjih istina. A to je plod i vlastitih izbora i milosnog zahvata.