Danas se slavi Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Kršćanski vjernici u liturgijskome slavlju slijede Isusov nevjerojatni obrat. Uglavnom isti narod koji ga dočekuje kao slavodobitnika pred njim stere haljine i u znak odobravanja maše palminim granama te se u vrlo kratkom vremenu pretvara u narod koji traži njegovo raspinjanje. Taj je strašni obrat središte misterija Isusove muke i smrti, ali u perspektivi Uskrsa. Da nema te perspektive, Isusova bi proslava, kao i sama muka i smrt, bile manje-više povijesno zabilježiv događaj i ništa više. No upravo nečuveni vazmeni obrat predstavlja središnji razlog liturgijske proslave i u srcu je kršćanskoga kulta. Zbog toga vjernici svih generacija, ako s Isusom proživljavaju trenutke odobravanja, ali i progona i stradanja, s njime povezuju i nadu u vazmenu preobrazbu. No, to je uvijek osobni izbor. Kolektiviteti su ili okvir odgovornih osobnih uvjerenja ili su manipulacija. Masa koja kliče i masa koja raspinje kolektiviteti su jednakih naboja koji mogu i pogrešno slaviti i pogrešno osuditi. Isus pred svim manipulativnim kolektivitetima stoji uspravan i svoje poziva da ga slijede. ********** Otkrivao sam u sebi razloge koji u samo jednom danu mogu preokrenuti oduševljenje u osudu, odobravanje u prokletstvo, simpatiju u mržnju. Otkrio sam ranjivost i nestalnost svog unutarnjeg bića. Otkrio sam nepouzdan duh, nesklonu put i volju osamostaljenu, taštu i nestalnu. Pa ako i nisam došao dotle da Te potpuno odbacim, ipak sam otkrio da Te previđam i zaobilazim. Do jučer jedini Učitelj, odjednom si stranac, netko meni nepoznat. U meni se miješaju Ivanova privržena ljubav i Petrova izdaja, ravnodušna procjena svjetine i bol žena na gradskim vratima. Otkrivam da Tvoja osuda i hod za križem još uvijek traju i da Te slijede baš nakon naših proslava i klicanja. Tvoja se “cvjetnica” – cvjetanje mukama – u nama nastavlja. Anton Šuljić |