PUT DO DJEČJEG SRCA

6. postaja: VERONIKA I NJEN RUBAC

Tako to uvijek biva. Među mnoštvom koje pokreće psihologija mase, pa makar do takve isključivosti kakva je ova u kojoj pošto-poto traže Isusovo smaknuće, našla se žena koja nije podlegla utjecaju svjetine. U njenom se biću uzbibala sućut. Oči su joj se ovlažile iz čistog čovjekoljublja i to što je Isusu pružila rubac znak je njenog unutarnjeg mirnog izdvajanja od mase. Veronika je žena u svjetini, ali ne i jedna od njih. Ona je iskoraknula ne samo rupcem nego i opredjeljenjem. Neslaganje s ljudskim bezumljem oslikano je u rupcu koje odjednom poprima crte patničkog Kristova lica.

Hrabrost da se živi svoje opredjeljenje usprkos svim protivnostima tolika je rijetka, koliko je bilo Veronikâ onog popodneva kad je Jeruzalemom prolazio osuđenik Isus. Sposobnost nesuprotstavljanja mišljenju i ponašanju većine, čovjeku je draga dotle dok ne shvati da je više postao gmaz negoli slobodno biće. Iskorak ostaje jedini način za povrat života.

Neka moja savjest uvijek bude osjetljiva na zavođenje koje me salijeće kroz mišljenje, ponašanje i mentalitet svijeta i daj mi slobodu iskoraka pa makar me to stajalo muke.Znam, Tvoje će lice ostati biljegom i zalogom moje vječnosti.