PUT DO DJEČJEG SRCA

5. postaja: CIRENAC ŠIMUN POMAŽE

Vjerojatno je bio gastarbeiter-stranac taj čovjek iz Cyrene. Baš je nailazio kad su Isusa vodili na stratište. Nije ga se sve to ticalo, ali znatiželja ga je privukla bliže povorci i najednom se našao u središtu. Isus je zateturao i činilo se da će ponovo pasti. Netko od vojnika je to primijetio pa je brže-bolje uhvatio baš njega – Šimuna. Znali su, valjda po naglasku, da je stranac. Stranci se uvijek raspoznaju po nekom znaku. Nije mu ništa drugo preostalo nego da pomogne. Rimski vojnik je zakon, a Židova prisiliti bilo je predelikatno.
Da li se bunio, otimao, psovao? Ništa se ne zna. Ali ostaje činjenica da je križ pomogao nositi baš on.

Postoje nepisane, ali i pisane zakonitosti među ljudima koje im daju za pravo da se posluže baš onim najslabijima, najugroženijima. Stranac je svatko tko nije zaštićen ni zakonom ni moću ni ugledom. I onda na njega navale, prisiljavaju ga, maltretiraju ga, jer oni na njega imaju pravo!!! Oni su zakon! A on, tko je uostalom on?
Ali on doista pomaže nositi Isusu križ i Isus njemu.

Daj mi prozreti nepravdu učinjenu slabom i ugroženom čovjeku. Daj mi biti pomoćnikom takvom i svakom tko treba moja leđa, jer je križ podijeljen na dvoja ili troja leđa mnogo lakši premda uvijek ostaje križ.

ŠIMUN CIRENAC

Starac je sjedio pognute glave i strpljivih leđa dok su jalove optužbe njegove srdite žene padale oko njegovih ušiju.

Kao beskrajan vodopad pljuštala je neprestana paljba njenih predbacivanja: ''Glupi sjedobradi starče, zašto si gubio vrijeme oklijevajući na putu? Tvoj otac, i njegov otac, i otac oca njegova, svi su bili čuvari vrata hrama; i ti, da si bio brz kada su poslali po tebe, i ti bi postao čuvar kao i oni. Ali sada je izabran onaj koji je bio pripravniji.

O, ti beskrajno glupi starče, kojem je bilo draže dangubiti na putu da bi, zamisli, mogao nositi križ nekom mladom drvodjelcu, buntovniku i kriminalcu.''

''Istina je'', rekao je starac, ''sreo sam mladića koji je trebao biti razapet i centurion mi je naredio da nosim njegov križ. I nakon što sam ga donio na vrh brda, još sam se malo zadržao ondje zbog riječi koje je govorio, zato što je bio strahovito tužan, ali ne zbog sebe nego zbog drugih, i ta čudesnost njegovih riječi tu me zadržala, tako da sam zaboravio na sve ostalo.''

''Jesi, zaista, zaboravio si na sve ostalo, pa i na ono malo pameti što si je ikad imao, i tako si zakasnio da te postave za čuvara vrata hrama! Zar te nije sram kad pomisliš da su tvoj otac, i njegov otac, i otac oca njegova, svi bili čuvari vrata kuće Gospodnje i da su njihova imena na njima ispisana zlatnim slovima i da će ih svi ljudi čitati u buduća vremena za vijeke vjekova! Ali za tebe, stara neuspješna budalo, jedinog u čitavoj tvojoj obitelji, neće se više nikad čuti, jer tko će na cijelom svijetu, kad umreš, tko će ikad čuti za ime Šimuna Cirenca?''

Oscar Wilde

preveo Luko Paljetak