_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

nedjelja, 30.03.2008.

Prominsko vjenčanje (III dio)

Pred mladoženjinom kućom čeka mnoštvo svijeta u želji da prisustvuje obredu dolaska mlade. Mladenka iskače iz kola i pri tom pokazuje mladost i živahnost („trese se zemlja pod njom“). Tek kad je vjenčanje objavljeno mladoženja smije primiti mladenku ispod ruke. Pred mladu iznose, obično, muško dijete koga ona dariva. Majka čeka na otvorenim kućnim vratima, klekne što učini i mladenka ispred vrata. Započinje molitva: moli najprije svekrva, pa nevjesta. Kum i djever stoje iza mladenaca. Poslije molitve mladenka ljubi dovratke i kućni prag, ako je malena kum i djever je podižu. Ona se zatim izmiče i vadi četiri jabuke, prvu baca preko kuće, zatim na lijevu i desnu stranu, te ispred kuće. Pristupa joj svekrva, poljubi je i uvodi u kuću. Ispred kuće je kolo i pjesma. Nekoliko starijih ljudi iznose vino i nude ga svijetu ispred kuće.
Nakon večere svatovi pjevaju i to traje do pola noći kada nastupa kum koji poziva svatove da se ljubav mladenaca nagradi, uzima tanjur i stavlja na njega jabuku-počinje skupljanje „za ljubav“. Kum stavlja novac pod jabuku zatim to isto čine redom svi svatovi, a nakon njih i prisutna rodbina. Na kraju kum broji novac, izvješćuje koliko je skupljeno „za ljubav“, poziva mladence da se pred svima poljube, novac predaje mladenki, a jabuku zadržava za sebe. Kum kod toga zna izvoditi različite vragolije kao: mladenka nema češalj pa joj ga treba kupiti i sakupljanje se ponavlja. Nakon toga počinje sakupljanja „za kogu“ kao i u mladenkinoj kući.
Oko dva sata poslije pola noći mladoženja odlazi spavati, apola sata kasnije djever odvodi mladenku u krevet.
Ujutro mladenka mora uraniti na bunar po vodu. Na bunaru ostavlja dvije jabuke, a mladići iz sela se natječu tko će prvi do jabuka, jer one donose sreću.
Oko devet sati mladenka u pratnji desetak svatova odlazi u obilazak sela. Svatovi nude domaćine smokvama, orasima, bajamima i rakijom, a domaćini mladenki daruju živu kokoš. Pred podne stižu mladenkini roditelji s najbližom rodbinom „na sastanak“ i svadba se nastavlja do kasno u noć.
Ako mladenkini roditelji nisu suglasni s njenim izborom, djevojka obično ne odustaje i odlazi „na ružne“. Mladi se dogovore kada i gdje će djevojka izići u pratnji najpovjerljivijih prijateljica, a mladić dovede nekoliko kolega i odvede djevojku. Pri tom oni bace dinamit što je znak da je djevojka pobjegla „na ružne“. Mladoženjini roditelji prirede svečanost kao da se radi o svadbi „na lipe“.
S vremenom se roditelji izmire sa ćerkom i zetom.

Bio je do zadnji nastavak teksta koji je napisao Peko Cota u „Prominskom glasniku“ iz 1993. godine pod naslovom „Svadbeni običaji u Promini“.

Nadam se da vam je priča o svadbenim običajima u Promini bila zanimljiva.

Oznake: Prominsko vjenčanje, Peko Cota „Svadbeni običaji u Promini“

- 19:01 - Komentiraj post (4) - Link posta

petak, 28.03.2008.

Prominsko vjenčanje (II dio)

Baš sam se sjetio jedne priče na temu vjenčanja u Promini.

Odredio se jedan Puljanac ženit.
Sve je bilo spremno, i svatovi su veselo krenuli po mladu u Čitluk.
Pjevalo se, veselilo se, nazdravljalo do kuće buduće mladenke.
Kad su došli pred kuću „izabranice života“, njoj ni traga ni glasa… dala petama vjetra.
Mladoženja se odredio ženiti, i to što „nesuđene mlade“ nema, nije mu predstavljalo problem.
Okupio je svatove i samo produžio kilometar dalje do susjednog sela Ljubotića.
Došao je pred kuću jedne lijepe djevojke i upitao je bili mu bila žena?
„Suđena mlada“ je pristala, i veselju nije bilo kraja…
Mladoženja i mlada živjeli su dugo sretno i zadovoljno…

Ali ima još jedna priča…

Kad sam malo istraživao folklor Promine, pitao sam jednu baku sljedeće:

Bako, kad ste se Vi odlučili udati za svoga muža, kakvi su u vaše vrijeme bili običaji… Vi se zaljubite.. zavolite… i što je onda sljedilo?

„Mi se zaljubimo… mi se zavolimo?“
„Vrag se u njega zaljubija, i vrag ga je volija…
Ja sam volila drugog, ali on nije smija ženit mene… I onda šta ću.. ovaj naletija.. i ja se udala… Navikne se čovik… Ajde.. možda Ga sad i volim… Druga su to vrimena bila dite…
Danas je puno bolje, samo ništa ne valja“.

Dugo mi je trebalo da postavim sljedeće pitanje Baki, dobro me nasmijala…


Ali vratimo se tekstu Peke Cote „Svadbeni običaji u Promini“.

Mladoženja je posebno okićen. Osim svatovskog nakića o njemu visi nekoliko pari pletenih čarapa i ručnik. Broj ručnika i čarapa ovisio je o tome koliko bi mladenka imala sestara ili sestrični, jer bi to bio njihov dar mladoženji.
„Miner“ nije bio posebno označen. On je brinuo o tome da se svadba nadaleko čuje.
O redoslijedu zbivanja na svadbi odlučivao je „stari svat“. Posebno je delikatna bila uloga kumova. Sve bi se ugledalo na njega. Morao je biti pripravan na sva iznenađenja, imati „dubok džep“ i paziti na nazdravljanje, jer se i time jurišalo na kuma.
Poslije doručka svatovi odlaze u crkvu na vjenčanje, a zatim se ponovno vraćaju u mladenkinu kuću na ručak. Nekada se na vjenčanje išlo poslije ručka kada bi svatovi krenuli mladoženjinoj kući.
Pred odlazak svatova iz mladenkine kuće, a to bi obično bilo oko sedamnaest sati, pred svatove izlazi „koga“ (kuhar), pita kakva je bila hrana i predaje kumu prazan tanjur. Kum stavlja na tanjur novac „za kogu“ i kaže koliko je dao. Kuma slijede djever, „stari svat“, i redom ostali svatovi. Kada se svi izredaju, tanjur se vraća kumu, koji broji sakupljeni novac, obavješćuje svadbu koliko je „palo“ za „kogu“ i kuharu predaje tanjur s novcem.
Tom prilikom kuhar natoči četiri čaše vina od kojih , uz nazdravljanje, dvije iskapi on, a druge dvije kum. Prikupljeni novac, ustvari, ne ide kuharu nego domaćinu kao pripomoć za troškove koje je imao u priređivanju svadbe.
Pri odlasku svatova redaju se običaji: „batimbaša“ najavljuje polazak, djever treba izvesti mladenku, a nje nema, djever i kum nude novac onome tko ju pronađe. Skrivačica je obično sestra ili sestrična. Barjaktar skida zastavu i na dar dobiva živu kokoš koju privezuje na koplje. Kočijaši, krišom, prije odlaska daju konjima zobi natopljene u vinu kako bi bili nestašniji. Kad svadba krene, što se oglašava i pucnjavom, i uputi kroz selo, ispred svake kuće svadbu zaustavlja domaćin nudeći najbolje vino koje ima. Običaj je da svi svatovi probaju i da se zaustave ispred svake kuće, jer je odbijanje uvreda za domaćina, kao što je uvreda i za mladoženju, ako se iz neke kuće ne iznese vino pred svatove. Kad svatovi krenu dalje, mladenka baca bajame, suhe smokve i bombone okupljenoj djeci…..

Nastavlja se…


Oznake: Prominsko vjenčanje, Peko Cota „Svadbeni običaji u Promini“

- 11:55 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 26.03.2008.

Prominsko vjenčanje

Većina nas uzima stvari i događaje oko sebe „zdravo za gotovo“.
Ipak sve se oko nas mijenja i poprima nove oblike, i tek pogled na stare fotografije sjeti nas da smo nekad živjeli nekim drugim životom, imali neke druge navike, druge običaje.
Upravo jedna stara fotografija sa jednog prominskog vjenčanja na kojoj su „barjaktar“ i „stari svat“, potakla me da napišem post na temu iz naslova kako se nekad ženilo i udavalo u Promini.

Nekad su se brakovi sklapali u Oklaju u Općini, i malo koje dijete se nije „odazivalo“ zvuku sirena automobila iz svadbene kolone. Bio je to znak da svatovi stižu na vjenčanje.
Prekidala se dječja igra, stariji su prekidali svoje radove i svi bi krenuli prema istom cilju, prema općini vidjeti pozdraviti svatove.
Ispred zgrade općine svi bi kao gledatelji zauzeli svoje mjesto na stepenicama i sa tog mjesta pratili sudionike tog za sve veselog događaja.
Zapjevala bi se pjesma… popilo se puno vina.. postavljala pitanja tko je mlada?- Tko mladoženja?… 'Ko je ćaća, a 'ko mate? Jel' bilo veće svadbe od ove? Što je mlada doni'la u dotu?
Nas je djecu mučilo samo jedno, a to je bilo pitanje kad će mladenci stati na prag općine po završetku vjenčanja, što je bio znak da će nas mlada uskoro „zasuti“ bajamima, orasima, bombonima…

Tada sam na vjenčanja gledao samo kao događaj koji mi donosi bombone i bajame, ali kako dođe dan kad i sam moraš reći sudbonosno „Uzimam“ ili po Američki „Yes“, onda se ipak zapitaš koja je „procedura“ za oženit curu.
To je ujedno test za buduće mladence kako će se dogovarati u životu. Jer ako se uspiju dogovoriti koga će uzeti za kuma, kumu… koga će pozvati na vjenčanje, koliko uzvanika, salu, jelovnik, muzičare.. izbor pjesama.. fotografa…. kako će sve to platit…koji su običaji kod mlade… koji kod mladoženje…

Ako se prilikom svih tih događaja i dogovora budući mladenci ne posvade… nego se ipak nakon svega lipo dogovore, onda će imati dug i sretan brak jer su položili prvi teški ispit…

Kakvi su bili običaji vjenčanja u Promini u vremenima naših očeva i djedova, lijepo opisuje Peko Cota u „Prominskom glasniku“ iz 1993. godine u tekstu pod naslovom „Svadbeni običaji u Promini“.

Tekst je prilično dug, pa ću ga objavljivati u nekoliko nastavaka.

„Svadbeni običaji u Promini“. (I dio)

Ženidbi sina i udaji ćerke od pamtivijeka je u Promini poklanjana izuzetna pozornost.
Osim saznanja o osobinama mladića i djevojke, gotovo da je veća pažnja poklanjana tome tko su i kakvi su im bili roditelji, djedovi i bake. Stoga je privola roditelja o izboru mladih bila vrlo bitna a često i presudna. O toj privoli je ovisilo da li se mladi žene „na lipe“ ili „na ružne“.
Kada mladi odluče da se uzmu i saopće to svojima, a ovi nemaju protivnosti, mladićeva majka odlazi u posjet izabranici svog sina noseći joj, između ostalog, vunu da se djevojka može pripremiti za udaju.
Poslije toga najbliži mladićevi rođaci i prijatelji, budući djever i kum, odlaze uvečer djevojci „na ugovor“.
Tu se dogovara svadba i sve ostalo što je potrebo vezano za svadbu. Bivalo je da se posebno dolazi „na ugovor“, a posebno „na prsten“, ali je to često spajano u jedan dolazak.
Mladić tada daje djevojci novac za pripreme koje stoje pred njom do svadbe.
Nakon „ugovora“ i „prstena“ mladi odlaze svećeniku i upisuju „napovidi“.
Svećenik nakon mise „napovida“ i tom prilikom izgovara:
„ Ženi se Josip Vulić Ivanov i majke Tomice, rođene Tošić, iz Suknovaca i uzimlje Mariju Bagić Antinu i majke Jakovice rođene Ujaković, iz Bogatića.
Tko zna za nekakvu zapreku, dužan je javiti župniku“.
Do ženidbe su tri takve „napovidi“.
Dan uoči svadbe jedna ili dvoja kola kreću mladenkinoj kući po „mobilju“.
Obično se radilo o sobnom namještaju i robi koju mlada donosi u miraz.
Poneke djevojke su donosile i šivaći stroj, što se osobito cijenilo.
Na dan svadbe, svatovi se okupljaju u mladoženjinoj kući i oko deset sati kreću po mladenku. Ranije su svatovi išli na konjima, zatim se išlo u zaprežnim vozilima. Broj svatova i vozila ovisio je, između ostalog, i o imovinskom stanju mladoženje. Pred dolazak svatova u mladenkinoj kući je vrlo živo. Vrše se posljednje pripreme za doček svatova i namještaju se stolovi na kojima ima svega: suhe smokve, orasi bajami, pršut, sir, rakija, vino, okreću se janjci i odojci na ražnjevima, vatre se dime na sve strane.
Svatovi dočekuju mlade djevojke i kite ih: na običnog svata stavljaju po dvije velike marame i cvijet na kapu. Marame učvršćuju na odjeću s prednje strane, prebacuju ih preko ramena i spajaju na leđima. Kum, djever i „stari svat“ posebno su nakićeni. Oni dobivaju dodatno po dvije džepne maramice, a i bogatije cvjetove na kapu. „Stari svat“, koji upravlja svadbom, zbog te batine, zvali su ga i „batimbaša“.
Barjaktar je odgovoran za hrvatsku trobojnicu, okićenu i u svadbi posebno štovanu.
Nju barjaktar stavlja na kuću ili najviše drvo u dvorištu…..

Nastavlja se…

Baš me zanima poznajete li Promince na fotografiji?

Oznake: Prominsko vjenčanje, Peko Cota „Svadbeni običaji u Promini“

- 14:23 - Komentiraj post (9) - Link posta

nedjelja, 23.03.2008.

Sretan Vam Uskrs

Uskrs u Promini

Svim posjetiteljima promina.blog.hr od sveg srca želim
sretan i blagoslovljen Uskrs!

Živili,

Oznake: religija

- 10:20 - Komentiraj post (3) - Link posta

subota, 22.03.2008.

Festival Žudija u Šepurinama na otoku Prviću

Prije nekoliko dana u Oklaju je postavljen plakat kojim organizator poziva Promince na „Festival Žudija“ u Šepurinama na otoku Prviću.

Čitajući „Novi tjednik“ u članku pod naslovom „Dolaze Žudije iz cijele Hrvatske“ pročitao sam sljedeće:

„Više od 400 čuvara Kristova groba okupit će se 24.ožujka u Šepurinama na otoku Prviću na osmom po redu Festivalu Žudija Dalmacije.
Na Prvićkoj smotri sudjelovat će Žudije iz 21 župe iz raznih krajeva Hrvatske, a svoj su dolazak najavili i čuvari Božjeg groba iz Vareša u susjednoj Bosni i Hercegovini, što će cijelom događaju dati međunarodni karakter. Svi oni, uoči dolaska na Prvić, u svojim će župama tijekom Velikog tjedna u crkvi uprizoriti događaj Isusova uskrsnuća“.

Cijeli članak pročitajte pod linkom: http://www.novi-tjednik.hr/index.asp?dID=915

Naši-prominski Čuvari Groba će i ove godine kao i svih dosadašnjih godina prisustvovati Festivalu Žudija, a kako se festival svake godine održava u nekoj drugoj župi, tako će u jednoj od sljedećih godina i Promina biti domaćin tog zanimljivog događaja.

Čuvanje Kristova groba održava se u župi Promina više od sto godina.
Prije nekoliko mjeseci dobio sam nekoliko fotografija Čuvara Groba iz 60-ih godina prošlog stoljeća od Peše Jurica, koji je tada kao mladić bio Čuvar Groba.
Prema nekim informacijama postojale su i starije fotografije, ali su nažalost stradale u Domovinskom ratu.
Ako Vas zanimaju fotografije Velike Subote u Promini iz 2006 i fotografije Čuvara Groba iz 60-ih godina prošlog stoljeća, pogledajte ih pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Uskrs%20u%20Promini/?action=view¤t=1AP4159040_resize.jpg

Lijepo je da se tradicija našeg kraja nastavlja i živi…


Oznake: Čuvari groba Promina, religija

- 19:20 - Komentiraj post (3) - Link posta

srijeda, 19.03.2008.

Treća godina promina.blog.hr-a

Danas je 19.03.2008. i iza mene su pune tri godine pisanja promina.blog.hr-a.
Kad bi treću godinu pisanja Bloga sa temama iz Promine (ili na neki način vezanim za život u Promini…) opisao statistički… bilo bi to otprilike ovako:

Ukupan broj posjeta: 106567
Najviše posjeta u jednom danu: 1100
Najviše posjeta u jednom mjesecu: 10510 (Veljača 2008.)
Prosječno dnevno posjeta: 250

Ukupno sam u ove tri godine napisao 462 posta, a u prošloj godini 231 post.
Vi koji redovito (ili neredovito) pratite i komentirate Blog, napisali ste u prošloj godini preko 1400 komentara.

Tri puta su moji postovi završavali na naslovnici Blog.hr-a….

Statistički gledano, promina.blog.hr je i ovu godinu napredovao… ali to je samo statistika, a izreka kaže: „Postoji laž, velika laž i statistika“.

Iza golih brojki krije se puno toga.
Nedavno mi je jedan moj prijatelj u razgovoru rekao sljedeće:

„Ako svaki tvoj post na neki način „takne“ samo jedan posto tvojih čitatelja, iz posta u post, skuplja se sve veći i veći broj „taknutih“ posjetitelja, i odjednom ćeš se naći sam protiv sviju. Ako nisi spreman na takvu situaciju, onda nisi svjestan što ti može donijeti pisanje Bloga“.…

Priznajem, na početku pisanja „priča iz života u Promini“ nisam mislio da ću svojim postovima nekoga „taknuti“, ali što je tu je… čovjek se uči dok je živ, a na svojim se greškama najbolje uči.
Zato je vjerojatno većina vas primjetila da je moje pero u zadnje vrijeme prilično „tuplje“, a svoje mišljenje o nekim temama u postovima nastojim zadržati za sebe.

Ipak nije svako zlo- za zlo… što bi rekli naši stari.
Sad barem znam tko su mi iskreni prijatelji, i tko je spreman pomoći kad stvari krenu krivim putem…
Na svu sreću još ima ljudi koji vole pročitati ovaj Blog, još ima ljudi koji mi sa osmjehom pruže ruku, još ima ljudi koji su spremni javiti mi razne informacije vezane za Prominu…

Pisanje Bloga kako u svijetu, tako i u nas postalo je prilično opasno, a najbolji primjer je sudbina blogera „Šibenska konoba“…
Ja sam svjestan da je promina.blog.hr čitan od strane raznih institucija, dnevnih novina… i u zadnje vrijeme zbog toga pazim na svaku napisanu riječ.
Iz istog razloga, odlučio sam zabraniti anonimno komentiranje, jer držim da bi i komentatori trebali stajati imenom i prezimenom (registrirati se) iza onog što pišu, kao što i ja stojim (ali to je bio naravno samo jedan od razloga za ukidanje anonimnog komentiranja).
Naravno, moje ime se nigdje ne spominje kao ime autora promina.blog.hr-a na samom Blogu, ali se svi moji osobni podatci nalaze u Uredništvu Blog.hr-a, i tko me želi pronaći … brzo me pronađe….

Sada malo i o posjetiteljima promina.blog.hr-a…
Odakle zapravo dolaze posjetitelji na promina.blog.hr?

Evo nekoliko primjera:

Ministarstvo poljoprivrede i sumarstva RH, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Ministarstvo zastite okolisa i prostornog uredjenj, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Croatian Ministry of Justice, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Croatian Ministry of Economy, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
HRVATSKE VODE, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
HGK Internet access in Croatia, Croatia (Hrvatska)
Hrvatski Crveni Kriz - Croatian Red Cross, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
HBK-HR, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
GONG, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
National Bank of Croatia - Governor's office, Zagr, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Jadranska banka d.d. Sibenik, Croatia, Sibenik, Sibensko-Kninska, Croatia (Hrvatska
NOVI LIST novinsko-nakladnicko dionicko drustvo, Rijeka, Primorsko-Goranska, Croatia (Hrvatska)
Vecernji list d.o.o., Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Slobodna Dalmacija d.d., Split, Splitsko-Dalmatinska, Croatia (Hrvatska)
Tisak Zagreb, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
EuropaPress Holding, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
HRT - Croatian Radio Television, Zagreb, Grad Zagreb, Croatia (Hrvatska)
Green ISP B.V., Den Haag, Zuid-Holland, Netherlands,
Center vlade za informatiko, Slovenia
Uprava za zajednicke polsove republickih organa, Beograd, Yugoslavia

Ovo je naravno samo dio „zanimljivih“ posjetitelja i ja ih sve, odnosno ja Vas sve ovim putem pozdravljam i zahvaljujem što ste svojim komentarima pomogli da se život u Promini sagleda iz više perspektiva- sa više gledišta…

Eto, to bi bila moja razmišljanja povodom treće godine pisanja Bloga.

Kako sam razmišljao na „Drugi rođendan Bloga“ pročitajte pod linkom:
http://promina.blog.hr/2007/03/1622322581/druga-godina-prominabloghra.html

Kako sam razmišljao na „Prvi rođendan Bloga“ pročitajte pod linkom:
http://promina.blog.hr/2006/03/1620790682/godinu-dana-prominabloghra.html


Pozdrav iz Promine,

Živili,

Oznake: Godišnjica Promina bloga

- 22:05 - Komentiraj post (5) - Link posta

utorak, 18.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" IV dio

Zadnji-treći nastavak Dražanove priče vratio nas je u devedesete godine.
Bilo je to vrijeme kad smo konačno uspjeli kupiti (za to vrijeme, za nas amatere…) odlične instrumente.
Svatko od nas je na svoj način uspio kupiti instrumente.. ali to nije bilo nimalo lako.
Sjećam se da sam molio starce pune dvije godine da mi kupe harmoniku.
Na kraju su je (kad nisu više mogli izdržati moje „pilanje“) kupili u Kninu u „Robnoj kući“.
Koliko je harmonika bila skupa, dovoljno govori podatak da je koštala punih 13 plaća poslovođe u trgovini, odnosno 26 milijuna dinara!.
Nakon dvije godine došao sam sa željom da mi kupe klavijaturu… e kad onda nisu poludjeli sa mnom…Opet sam čekao… čekao..čekao, i nakon dvije godine kupili su mi Yamahu.. Koja je to bila sreće za mene i za Bend…Jadni moji starci sa mnom…
A onda je došao rat…
Sva imovina moje obitelji stala je u jednu torbu… Ostali smo bez svega… Ostao sam bez harmonike koju sam znao svirati i po šest sati pripremajući se za glazbenu školu, za orkestar harmonika s kojim sam nastupao na koncertima u glazbenoj školi u Drnišu…
Ostao sam bez klavijature… bez svih mojih pjesama koje sam do tada napisao i uglazbio…

Duga je to priča…ali sada je vrijeme za IV dio Dražanove priče o Podrum bendu…

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Eto, onda je došao rat. Većina opreme koju smo imali nestala je u ratnom vihoru. Hvala Bogu, svi smo preživjeli. Toni, Zvone i ja završili smo škole, zaposlili se, oženili, „pravili dicu“. Nakon rata, Toni se vratio u Prominu (Suknovce), radi u Kninu u srednjoj školi kao profesor tjelesnog odgoja. Oženjen je i ima šestero djece. Zvone je otišao u Austriju, pa Njemačku. Oženio se ima četvero djece. Moća se oženio i ima troje djece, živi i radi u Puli. Sanja i Dado su u Oklaju i nakon dvadesetak godina dobili još jednog sina (još prije rata su imali blizance). Sanimir je također u Oklaju, oženio se ima troje djece. Krešimir i ja radimo u Zagrebu. Ja sam se oženio 1994. i imam troje djece, a Krešimir nam se ženi ove godine u svibnju i bit ću mu kum.

Eto, tako smo mi iz Podrum banda za sada napravili 22, što mala i velika Hrvatića, a tu nije kraj... Bit će ih još ako Bog da.



Moram sa nekoliko riječi prekinuti nastavak Dražanove priče jer mislim da je izostavio jedan jako zanimljiv događaj.
Jednog ljetnog dana, odlučio sam poći u Drniš na koncert koji je organizirala skupina žena iz Drniša, ako se ne varam „Ženska liga protiv raka“.
Prema nekim najavama, nekoliko je pjesama trebala otpjevati Sanja Mlinar, nekad pjevačica „Podrum benda“, i baš sam je želio poslušati…
Malo tko bi vjerovao da su te večeri s istom idejom na Poljanu došli baš svi članovi „Podrum benda“.
Dok sam dolazio pred binu, primjetio sam da je i Zvone Puljić tu…nisam ga bio vidio više od 12 godina… a on je taman taj dan stigao iz Njemačke…Bio je tu i Moćan… Dražan… Krešo… Cota… Bio je to Božji znak kako bi Sanja kasnije znala reć…
Odmah je izvršena inventura tko što ima od instrumenata… kad bi mogli zasvirati…. Ljubav prema glazbi ostala je u svima nama, i svi smo već imali nešto opreme. Najjači je bio Moćan kad je rekao „Ako ćemo svirat… ja idem odmah kupit bubanj!“.
Tako je i bilo… za tri dana smo bili u Osnovnoj Školi u Oklaju u razredu koji nam je otvorio Jole Pokrovac, i odmah započeli sa sviranjem….Sva je oprema bila spremna!

Ali vrijeme je da se vratimo na Dražanov tekst… na Dražanovu priču….

Onda nakon tog velikog posla i nekih 12 godina sjetili smo se tih vremena i uvatila nas silna nostalgija. Tako smo se ponovno 2002. godine skupili i počeli svirati. Nabavljali smo opremu, skoro svaki mjesec smo Krešimir i ja išli iz Zageba na svirku u Oklaj. Bilo je to ponovno rađanje Podrum banda. Vrlo brzo smo imali nešto repertoara i uspješne svirke u Drnišu (u Kavani i Woodstocku). Nastupili smo 2005. godine na gitarijadi u Vodicama koja se održavala u sklopu motorijade. Osvojili smo 3. mjesto i zaradili ručak u Vodicama. Eto, od 2002. godine ponovo smo na okupu i sviramo za svoj gušt. Kad se zaželimo, jednom do dvaput godišnje napravimo svirku u Drnišu ili Oklaju. Ove se godine pripremamo proslaviti 20 godina našeg zajedničkog druženja. Do tada ćemo vrijedno pripremati dobru svirku, a vama želim svakog dobra i vidimo se....

Tu je kraj Dražanove priče, ali ja bih nadodao još koju riječ…

Nekoliko zadnjih godina stalna postava benda su bili Dražan, Krešo, Moćan i ja, i u tom smo sastavu i nastupili na gitarijadi u Okitu kod Vodica i osvojili treće mjesto.
Krešo i Dražan su kao u transu dolazili svaki drugi vikend u Prominu, i repertoar „žestokih“ rock stvari se širio. Ali nije se tu radilo samo o probama…svirci… bio je to mali pokret za „vraćanje života“ u Prominu.
Čalnovi benda su mi pomogli u akciji „Pomozimo dječjem vrtiću Oklaj“ u kojem smo iz cijele Hrvatske i Njemačke (uz Pomoć Zvone Puljića i Robija…) nabavili dosta opreme za dječji vrtić…
Moćanova žena iskrojila je sašila zavjese za dječji vrtić…
Svi članovi Podrum benda pomogli su mi u prikupljanju starih fotografija i razglednica iz Promine, i sanjali smo napraviti njihovu izložbu jednog dana u Promini…
Svaka naša „proba“ bila je puna optimizma i razmišljanja što bi bilo dobro napraviti u Promini, da se u nju još više vrati život…da bude još ljepše…

Nažalost, Moćan nije uspio dobiti obnovu kuće u Promini, i svoj je stambeni problem riješio u Puli…
Svi moji vjerni čitatelji, vjerojatno se sjećaju mog posta „Jedna lasta ne čini jesen“.
Bila je to priča o odlasku mog prijatelja iz Promine.
Svi koji me poznaju, teško bi povjerovali da sam taj post pisao nekoliko sati, jer su mi suze maglile oči… Ali vjerujte mi isto se osjećam i sada… i sada mi je tuga na srcu, i sada su mi suze u očima…..
I sada moram prekinuti pisanje posta…..
Odlaskom Marinka Moćana u Pulu s obitelji, „Podrum bend“ je izgubio svog „Čuvara vedrog duha“…
Ipak, ako sve bude OK, planiramo se još jednom okupiti, svi članovi "Podrum benda“, negdje oko Velike Gospe… napraviti jedan koncert za nas… za našu vjernu publiku koja je sa nama guštala na koncertima…

Eto, konačno ste dočekali kraj i ove priče (za sada)… nadam se da vam je bila zanimljiva…

Žao mi je što su sve moje fotografije koje sam odnedavno postavljao (uključujući i one iz nastavaka ove priče) u galeriju fotografija „uploadcentar.com“ jučer izbrisane bez ikakva objašnjenja vlasnika te web stranice….
Problem sam riješio postavljenjem istih fotografija u galeriju na „photobucket.com-u“, što znači da ih neki koji rade u Državnim firmama zbog raznih blokada, neće moći vidjeti na svojim računalima…..

To bi bilo to….

Evo još nekoliko fotografija sa raznih nastupa Podrum benda pod linkom.

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 20:16 - Komentiraj post (5) - Link posta

subota, 15.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" III dio

Priča o „Podrum bendu“ ide dalje.
Kad moja djeca na starim fotografijama vide „Podrum bend“, a u prvom planu Severinu nasmiju se i odmah zapitaju „Tata, jel' ovo fotomontaža?“.
Nije fotomontaža, ali je svakako interesantno zapitati se što se nakon tog zajedničkog nastupa događalo sa Severinom, a što sa članovima „Podrum benda“.

Ali pročitajmo prvo Dražanov nastavak teksta :

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



U ljeto 1989. godine imali smo najjaču svirku do tada u Roškom slapu. Svirku je organizirao Braco iz Suknovaca koji je radio u Zagrebu. Bio je to kao izbor Miss Dalmacije.
Program je vodila Ana Brbora Hum, tada vrlo poznata voditeljica, a glavna zvijezda večeri bila je Severina. Severina je tada bila na početku karijere. Izdala je prvi album i nastupila na, čini mi se, Splitskom festivalu. A mi smo bili zapravo glavni band, Seve nije imala svoj. Otpjevala je svoj repertoar uz matricu, a mi smo glumili da sviramo. Nitko nije primijetio. Nakon toga smo s njom odsvirali nekoliko stvari koje smo i mi i ona znali. Najveći dio smo mi svirali. Pjevali su Zvone i Sanja. Moća nije mogao zbog posla pa je Toni svirao bubnjeve, ja bas, Krešo gitaru i Sanimir klavijaturu. Dobro smo mi to odradili. Bio je to prvi komercijani nastup Podrum banda. Sjećam se da je Ana Brbora Hum dobila 1000 maraka, Severina 700 maraka, a mi 500. Nešto je ostalo i menadžeru, a i razglas nije bio samo naš. Jedan dio je bio naš, a drugi od Kontića iz Drniša iz grupe Sklavinija. Imali su vrhunsku opremu i bili odlični glazbenici. Organizirali su nekoliko godina Prvi glas Drniša. Te godine su nastupili na Prvom glasu Sanja (bila je pobjednica) i Zvone (bio je 3.). Sjećam se da smo na Poljani povodom Prvog glasa Drniša sljedeće godine svirali kao gosti. Tad smo prvi put odsvirali Shine On You Crazy Diamond od Pink Floyda. Zvučalo je jako dobro i dobili smo dosta pohvala za tu svirku.

Nekoliko fotografija sa nastupa u Roškom slapu pogldajte pod linkom.


Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 19:08 - Komentiraj post (3) - Link posta

petak, 14.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" II dio

Nadam se da vam je bio zanimljiv prvi dio priče o prominskom „Podrum bendu“ , a sada slijedi drugi dio teksta.
Ovaj put uz tekst objavljujem nekoliko fotografija iz albuma „Stare fotografije iz Promine“ koje sam prikupljao prije nekoliko godina ( a koje mi je još tada poslao Dražan Dizdar).

Bilo je to jednom davno.. prije skoro dvadeset godina… Oklaj…Čitaona… doček nove godine… prve simpatije… prvi sentiši…


Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Toni je po povratku iz vojske otišao kod svog starog u Njemačku i vratio se s električnom gitarom (zvala se Winner ili tako nekako) i pojačalom (20 Wati, zvali smo ga Jazo). Pojačalo sa zvučnikom i jednim ulazom. To nas nije spriječilo da obje gitare uštekamo u taj jedan ulaz i pojačamo do daske jer se samo tako mogla dobiti distorzija...

Onda su Toni, Zoki i Zvone otišli u Zagreb. Toni je upisao DIF, a Zvone geodeziju. Zoki se zaposlio, a ja otišao u vojsku.

Tih godina i dva su klinca krenula u Drniš u glazbenu školu. Krešo (Krešimir Petrović) i Sanimir (Sanimir Sarić). Krešo je učio svirati gitaru, a Sanimir harmoniku. Krešo je bio vrlo talentiran, za 3 godine završio je 6 razreda osnovne glazbene škole, a ni Sanimiru nije loše išlo.

Kad bi Toni dolazio iz Zagreba i svirao u svojoj sobi, Krešo bi to čuo i s velikim poštovanjem dolazio ga malo vidjeti i čuti. Toni, Krešo i Sanimir bili su susjedi.

Zoki je radio i imao nešto love. Toni je također nešto zaradio preko student servisa. Valjalo je to uložiti u opremu, pa je Zoki kupio bubnjeve. Polovne. Amati. Toni je kupio Marshalla, lampaša. Ja sam kupio bas gitaru Action Bass. Brane je kupio bas pojačalo. Brane Puljić je također iz Miljevaca. On je radio, pa iako nije ništa svirao, bio je član banda. Počeli smo ozbiljnije svirati. Zokiju nije baš najbolje išlo na bubnjevima, pa je Toni uskočio. Zvone je svirao gitaru, a ja bas. To je zbilja bilo čudo. Toni je prvi put sjeo za bubnjeve i odmah svirao, ritam, prelaze, činele, sve. Ostali smo zaprepašteni. Čovjek je zbilja čudo. Skine gitaru, sjede za bubnjeve i svira...

Zoki se potpuno povukao iz benda, a Toni, Zvone i ja nastavili svirati i pripremati prvi repertoar. U toj postavi smo svirali jedan doček nove godine u čitaonici u Oklaju.

Onda neke 1989. godine Krešimir i Sanimir završiše glazbenu školu. Otprilike su išli u 7. ili 8. razred. Sanja (Sanja Mlinar) je dobro pjevala i izrazila želju da nam se pridruži. Moća (Marinko Moćan) je u vojnoj školi naučio svirati bubnjeve i došao raditi u Šibenik. Sve se posložilo.

Sjećam se da smo svirali kod mene u sviraonici, kako ju je moja mama zvala (jedna prostorija od 20-ak kvadrata), kad su nam prvi put došli Sanja, Moća i Dado (Dado je Sanjin muž). Uspjeli smo pronaći jednu stvar koju bismo svi mogli odsvirati. Bila je to Black Magic Woman od Santane. Sanja je pjevala fantastično. Krešo je odsvirao solo u originalu. Sanimir je na klavijaturi Fujitone A3 (više igračka, nego klavijatura) odsvirao svoju dionicu. Ja na basu. Toni na drugoj gitari. Moća bubnjeve. Sve je zvučalo kako treba i eto... rodio se Podrum band. Oduševljenje je bilo veliko, ostvario nam se san. Imali smo pravi band, koji je na svim pozicijama dobro pokriven. Moća je odlično svirao bubnjeve. Toni se vratio gitari, a ako Moća ne bi mogao svirati zbog posla, Toni bi uskočio na bubnjeve, a Zvone na ritam gitaru. Zvone je pjevao domaće stvari (Azru, Film, Prljavce...), a Sanja strane stvari. Krešimir je, iako klinac, skidao stvari u originalu. Sanimir je dobro svirao klavijaturu, iako je u glazbenoj svirao harminiku. Ja sam punio na basu i sve je bilo kako treba.

Jedino s čim nikad nismo bili zadovoljni bila je oprema. Ubrzo je Moća kupio nove bubnjeve (Amati ili Takton). Toni je promijenio nekoliko gitara i pojačala (Fendera, Ibaneza). Krešimir je kupio Ibaneza. Sanimir je nabavio bolju klavijaturu (Yamaha). Nabavili smo mikrofone, miksetu, slave, zvučnike (pravi razglas). Moća je jedini radio i najviše je u to vrijeme investirao u opremu. Imali smo nekoliko dobrih svirki u Oklaju u čitaonici. Jedna od njih je i svirka s drniškom grupom Alfa, u kojoj su svirali Pekas (Hrvoje Pekas), Tomić, Grgo, Samac i Pončo. …..

Fotografije iz tog vremena pogledajte pod linkom.

Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 19:17 - Komentiraj post (1) - Link posta

četvrtak, 13.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" I dio

Danas sam na mail Bloga dobio jednu zanimljivu priču;
Priču o „Podrum bendu“.
Priča je prilično opširna, pa ću je objavljivati u nekoliko nastavaka.
U sljedećim nastavcima tekst će pratiti i galerija fotografija iz vremena koje se u tekstu spominje….

Evo prvog dijela:





Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)

Počeci Podrum banda sežu u 1981/82. godinu kad je u Oklaj došao jedan inženjer rudarstva, kojemu se, na žalost, više ne sjećam imena, a koji je radio u Geotehnici. Geotehnika je tvrtka koja je 70-ih i 80-ih godina vršila bušenja po Promini tražeći boksit. „Inžinjer“ (tako smo ga zvali) je dobro svirao gitaru, što smo saznali ja (Dražan Dizdar) i Toni (Toni Cota). Ubrzo smo u Kninu kupili akustične gitare i počeli odlaziti kod „Inžinjera“ na poduku. Vrijedno smo vježbali ritmove i akorde, slušali ploče na gramofonu Tosca 22 i skidali stvari.

Toni je u srednjoj školi u Drnišu upoznao Zokija (Zoran Puljić, danas Šime Puljić) i Zvonu (Zvone Puljić) iz Miljevaca. Zoki je bio pravi roker koji je imao hrpu dobrih rock ploča. Njegova kolekcija je brojila nekoliko stotina, a i Toni je već tad imao pozamašan broj dobrih naslova. Tako sam i ja preko Tonoga ušao u svijet rock glazbe i počeo kupovati ploče. Toni i ja smo postali dobri frendovi, često smo se nalazili ili kod mene ili kod njega, slušali ploče, svirali i maštali o tome kako ćemo napraviti rock band.

U Promini tada nitko osim nas nije ništa svirao, pa smo se bacili u potragu za ostatkom benda. Toni i ja smo svirali gitare i slabo pjevali pa su nam trebali bubnjar i netko tko zna pjevati. Dogodilo se da je Zvone dobro pjevao, a Zoki se prihvatio bubnjeva. Naš prvi javni nastup dogodio se 1984/85. u Oklaju u Sali (tako smo zvali naš Dom kulture). Naime, 70-ih i 80-ih Oklaj je bio vrlo privlačno mjesto za svirku (za praznike 1.5. i 29. 11.). U Oklaju su tih godina svirali gotovo svi poznati i manje poznati estradnjaci (Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, Josipa Lisac, Indeksi, Dražen Žanko, grupa More i Doris Dragović - bubnjeve je svirao Jasmin Stavros, Zorica Kondža s grupom Stijene itd.). U posebno dobrom sjećanju mi je ostao koncert grupe Stijene u kojoj je tada pjevala Zorica Kondža. Bili su izvrsni. Svirali su pretežno rock i po koju hard rock stvar. Sjećam se da su svirali Smoke on the water (Deep Purple). Toni i ja smo pali u totalni trans... ludilo... To su bili naši prvi koncerti na kojima smo prvi put u živo vidjeli električne gitare, bubnjeve...


Tih godina (mislim da je bila 1985.) u Oklaju je 29.11. (za mlađe koji ne znaju, to je bio Dan Republike) pjevao Mišo Kovač. U jednoj pauzi odemo mi (Toni, Zoki, Zvone i ja) pitati Mišu možemo li mi zasvirati par stvari. Mišo, legenda, svaka mu čast, kaže da nema problema, može. Sala je bila puna (800-900 ljudi). Toni i ja u životu nismo uzeli u ruke električne gitare. Zoki nikad nije udario niti jedan bubanj. Zvone nikad nije u ruci držao mikrofon. Zoki je uzeo palice, nije ni sjeo, svirao je stojeći. Toni je uzeo bas gitaru, a ja gitaru. Zvone uzeo mikrofon i reče: „Dobra večer“, da provjeri čuje li se preko razglasa. U Sali nastala totalna zbunjenost. Svi su ostali zabezeknuti i u čudu gledali u nas. Što mi to radimo na bini...Toni krenuo nešto „češat“ po basu, a ja po gitari. Zvone upita što ćemo? Predložih Balkan od Azre, Toni privatio na basu, Zoki po dobošu, a Zvone zapjevao... nakon toga... Užas je naša furka... na kraju krenuo Toni s Hey Joe J. Hendrixa. Zvone nije znao ni jedne riječi teksta. Otprašili smo mi to, naravno - nije imalo veze s pravom svirkom. Ekipa iz pratećeg Mišinog banda bila je jako korektna, pomagali su kad su vidjeli da nemamo blage veze. Sve u svemu, publika je toliko bila šokirana da nisu ni shvatili koliko smo loše svirali... zapravo smo ispali heroji, veće face od Miše... Mišo, legendo, još jednom ti velika hvala!

Nakon toga smo bili potpuno uvjereni da smo band.

Toni je zatim otišao u vojsku, ja u Zadar u 3. i 4. razred srednje škole. U Zadru kupih prvu električnu gitaru. Kako sam nosio stare i prilično otrcane levisice, mama mi dala 150 dolara, što su mi ujaci Stanko i Đido poslali iz Amerike, da kupim nove levisice i tenisice. Baš se tih dana dogodilo da je jedan moj frend iz Stankovaca u domu (đački dom u kojem smo stanovali) prodavao električnu gitaru Solist i pojačalo Uragan. Nisam mogao odoljeti tom izazovu, kupio ja to za 120 dolara, iako sam sumnjao da je on to maznuo iz Doma kulture u Stankovcima. Pokazalo se točnim jer je policija nakon par godina došla to tražiti. Uragan je bio u dijelovima, a Solist na sigurnom u Zagrebu. Nisu pravili frku. Ovaj je priznao krađu rekavši i da je prodao meni.

Imao sam gitaru i pojačalo, ali nisam imao zvučnike. Uspio sam od mame užicati nešto love za zvučnik. Mama je bila naša najveća potpora. Kupio sam zvučnik u Kninu u robnoj kući. Bio je to Ei Niš cca 100 W. Srići nigdje kraja. Nakon neopisive sreće, uslijedio je šok. Čim sam upalio Uragana, crknuo je. Bio sam očajan. Brat je bio u Zagrebu na studiju i morao je hitno doći u Oklaj po Uragana. Popravio on Uragana u Zagrebu. Donio ga u Oklaj nakon otprilike mjesec dana. Uštekam ga u struju, spojim zvučnik, uštekam Solista i.... katastrofa... opet crče. To nisam uspio muški izdržati. Plakao sam kao kišna godina. Mama se prepala da ću dobiti slom živaca pa je bratu dala lovu za popravak. Meštar je u Zagrebu zaključio da su izlazni tranzistori preslabi pa je stavio jače. Trebalo je to dočekati, prošao je još jedan mjesec i evo brata s Uraganom. Uštekam sam sve što treba. Skupili se svi u kući. Neizvjesnost. Srce lupa 300 na sat. Što ako opet crkne? Mama ga poprska svetom vodom. Tko će to opet preživjeti, ako crkne? Upalih, ništa se ne čuje, ništa se ne dimi, kresnem po gitari.... svira...nastade opće oduševljenje, olakšanje....
Bilo je s tim još drama. Nakon par dana crknuo je srednjotonac u zvučnoj kutiji...

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 21:04 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 12.03.2008.

JAVNI POZIV iz Programa „REPLASMAN 2008.“

Na temelju Ugovora o uvjetima odobravanja kredita poduzetnicima s područja Šibensko-kninske županije (Program „REPLASMAN 2008.“) (Klasa: 403-01/08-01/1 Urbroj: 2182/1-06-08-1), sklopljenog 2008. godine između Jadranske banke d.d. Šibenik i Šibensko-kninske županije, Povjerenstvo za poduzetničke kredite iz kreditne linije Replasman za 2008. godinu objavljuje

JAVNI POZIV iz Programa „REPLASMAN 2008.“

KORISNICI KREDITA
Korisnici kredita mogu biti poduzetnici sa sjedištem na području Šibensko-kninske županije, te drugi poduzetnici koji ulažu na području Šibensko-kninske županije nevezano za sjedište poduzetnika prema osnivačkim aktima.

NAMJENA KREDITA:
Krediti se mogu koristiti za: kupnju zemljišta, s tim da prednost ima kupnja zemljišta unutar gospodarskih zona; izgradnja, uređenje ili proširenje objekata; nabavu opreme; obrtna sredstva (do 30% od ukupnih ulaganja); refinanciranje postojećih nepovoljnih kredita s kamatnom stopom od 9% i većom.

UVJETI KREDITIRANJA
Visina kredita: najniži iznos je protuvrijednost 10.000 EUR, a najviši iznos nije određen
Kamatna stopa: 6,5 % godišnje (promjenjiva)
Troškovi obrade kredita: do 0,8%
Rok otplate: do 10 godina, uz poček do 2 godine koji je uračunat u rok otplate

DOSTAVA ZAHTJEVA
Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu, uz obavezno priložene dokaze o ispunjenju uvjeta. Obrasci i sve dodatne informacije mogu se dobiti u Regionalnoj razvojnoj agenciji Šibensko-kninskoj županiji, Prilaz Tvornici 39, 22000 Šibenik.

Dokument se nalazi pod linkom na web stranici Šibensko-kninske županije.


Oznake: Gospodarstvo

- 19:50 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 11.03.2008.

Prominska vina na GAST-u u Splitu osvojila sedam medalja!

Prominci su na sajmu GAST u Splitu osvojili čak sedam medalja – šest srebrnih i jedna brončana, te jedno priznanje!

Srebrnu medalju dobili su merlot i debit vinara Stipe Kneževića.

"Srebrom su nagrađena i vina Marka Duvančića – Titius i Prominski rubin, dok je za svoj prošek najbolji prošlogodišnji hrvatski mladi vinar Duvančić osvojio priznanje.
Poljoprivredna zadruga "Pro - Vin" Razvođe srebrnu medalju dobila je za debit, kao i za višnjevaču, te broncu za orahovaču".

Izvorni članak možete pročitati na web stranici Radio Drniša u članku koji je napisala Mladena Baran.


Čestitam svim nagrađenim Promincima!




Oznake: Prominski vinogradari, Stipe Knežević, Marko Duvančić

- 21:50 - Komentiraj post (2) - Link posta

petak, 07.03.2008.

Plinovod zaobilazi Prominu?

Plinifikacija je već jednom bila tema o kojoj sam pisao na Blogu.
Tada sam upozorio na činjenicu da će plinovod proći uz samu poduzetničku zonu u Oklaju, trasom buduće brze ceste Knin-Oklaj-Drniš-Šibenik.
Nažalost, općina Promina kako stvari stoje nije planirala plinifikaciju Promine.

Možda nas je slaba zainteresiranost Općine dovela do toga da je promjenjena planirana trasa plinovoda i ona više uopće neće prolaziti kroz Prominu!!!

Na web stranici Radio Drniša možete pročitati sljedeće:

«Zbog zaštite Čikolskog kanjona dogovorena je nova trasa budućeg magistralnog plinovoda prema Drnišu i Kninu……
Prva trasa plinovoda već ucrtana u urbanistički i prostorni plan Drniša kao i Županijski prostorni plan slijedila je trasu buduće brze ceste Šibenik Drniš Knin, ulazila je u Čikolski kanjon i dalje preko padina Promine nastavljala za Knin. Kako je studija utjecaja na okoliš pokazala da bi kopanje kanjona Čikole ugrozilo njegovu floru i faunu utvrđena je nova trasa po kojoj će magistralni plinovod preko Žitnića i Moseća ući u Petrovo polje i dalje nastaviti preko Siverića za Knin, kazao je u ime investitora tvrtke Plinacro Dubravko Kamenečki, direktor investicija…..
…Nova trasa znači prelazak preko čak četiri željeznička prijelaza ali važno je zaštiti Čikolu. …..
….Do 2010. godine cijeli posao u Dalmaciji bi trebao biti gotov, kazano je na skupu u Drnišu na kojem su bili predstavnici investitora iz tvrtke Plin Cro, izrađivači studije iz tvrtke Oikon Zagreb i Dvokut Ekro, Davor Lučev iz Zavoda za prostorno uređenje Šibensko kninske županije te gradonačelnica Knina Josipa Rimac, načelnik općine Biskupija Damjan Berić i predstavnici Drniša s gradonačelnikom Antom Dželalijom. «

Ako ste pažljivo pročitali, vjerojatno ste uočili da na spomenutom skupu nije bilo predstavnika Promine, kao da se izmjena magistralne trase uopće ne tiče Prominjaca i razvoja Promine.

Nedavno sam slušao na Radio Drnišu razgovor sa Josipom Odakom koji je onako usput spomenuo da bi bilo bolje kad bi brza cesta Šibenik-Knin prolazila preko Siverića…
Vjerojatno neće trebati čekati dugo da pročitamo u novinama kako je na skupu u Kninu ili u Drnišu tako i odlučeno.

Bilo bi lijepo kad bi se održao skup u Kninu ili Drnišu i njegovi se gradonačelnici dogovrili da se buduća pretovarna stanica za smeće ne gradi u Promini, nego negdje između ta dva grada, ali s druge strane Promine.

Kad nam već uzimaju plinovod i brzu cestu, ona je red da im mi poklonimo pretovarnu stanicu za smeće koju su nama namjenili!

Cijeli članak koji mi je bio povod da napišem ovaj post, pročitajte na web stranici Radio Drniša.

Oznake: Gospodarstvo, Život u Promini

- 22:25 - Komentiraj post (2) - Link posta

Završeno uređenje nogostupa u Oklaju

Još prošli tjedan završeni su radovi na uređenju nogostupa u Oklaju, ( ali ja sam bio u gužvi pa kasnim sa postom...)
Izvođaču radova ostalo je koliko mi se čini još samo povući bijele linije, i radovi su gotovi.

Evo nekoliko fotografija koje sam napravio prije nekoliko dana kad su se radovi privodili kraju pod linkom.

Većina redovitih posjetitelja Bloga može primjetiti kako su ovo vjerojatno prvi radovi koji se izvode u Promini, a da se oko njih nije «digla prašina».
Od izlaska Natječaja za izvođenje radova do njihova završetka prošlo je samo koliko mi se čini šest mjeseci.
Možda je za nekoga i šest mjeseci mnogo, ali kad se sjetimo koliko su se dugo uređivali nogostupi u centru Oklaja, onda možemo biti i te kako zadovoljni.

Uglavnom, meni se sviđa način na koji je uređena najprometnija ulica u Oklaju, jedino bi se mogla uputiti zamjerka projektantu što nije predvidio drvored koji je nekad u toj ulici postojao, a sada ga više nema.

Oznake: općina promina, Život u Prominia

- 20:16 - Komentiraj post (2) - Link posta

četvrtak, 06.03.2008.

Strateške smjernice za ruralni razvoj Inovis sistema 2. dio

Neprijeporno je, da su mnogobrojni gubitci u intenzivnoj modernoj proizvodnji ovčjeg mlijeka u prošlosti, od kojih na žalost i mnogi s ozbiljnim ekonomskim posljedicama po vlasnika, uzrokovani ne poznavanjem osnova zootehnologije, bolesti i hranidbe ovaca (Dr. sc. Branko Šoštarić, Ivan Vicković, dr.vet.med., 2006.).
Proizvodnja ovčjeg mlijeka moguća je, štoviše vrlo obećavajuća u Hrvatskoj na gospodarskim principima, a oni su prema našem mišljenju, temeljenom na iskustvu, najrealnije mogući u udruženim obiteljskim gospodarstvima gdje vlasnik vodi brigu o stoci i proizvodnji a udruženje mu daje potreban suport i omogućava razvoj. Bez daljnjeg, unutar državnog sustava brige za poljoprivredno-stočarsku proizvodnju postoji čitav niz pomoćnih službi – veterinarska, selekcijska, savjetodavna, inspekcijska, koje pomažu i promiču ovu proizvodnju, ali bez vlasnikovog osobnog angažmana u svim aspektima proizvodnje ona nije moguća.

ŠTO I KAKAV JE NAŠ PROJEKT

Naši uži ciljevi pokretanja projekta su opći i posebni.
Na osnovni stanja postavili smo si cilj: maksimalno ovrednotiti mliječno ovčarstvo u gospodarstvu Hrvatske, kroz jeftine sisteme potpore, favorizirajući preradu na osnovi provjerenih mljekarskih vrijednosti, te u budućnosti, kada ćemo planski smanjiti ulazne komponente, povećati raznolikost proizvoda za široku potrošnju i zadovoljiti potrebe ciljanih potrošača.
Iz tih razloga formirati ćemo Klastera, koji bi se razvija u dva osnovna pravca:
· Inovacijski reprodukcijski centar (IRC), sa ciljem proizvodnje kvalitetnih životinja, znanstvenog i stručnog razvoja, edukacije, proizvodnje i razvoja mliječnih i mesnih proizvoda sa sjedištem u Oklaju.
· Udružene uzgajivače pasmine u čistoj krvi iz područje Knin, Drniš i Benkovac sa zadatkom proizvodnje sirovine; mlijeka i mesa.
· Kooperante Klastera s ciljem proizvodnje mlijeka i mesa te potrebnih sirovina za proizvodnju.

Cilj Inovisa-a je uspostaviti primaran znanstveni nivo strateških područja proizvodnje i osigurati provedbu inovacijskih procesa rasta i konkurentnosti proizvodnje i prerade ovčjeg mlijeka i mesa te sastavnih sektora, organiziranih u Klaster.

Prema „Programu uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj“ uzgojnim programom mogu se obuhvatiti sve pasmine ovaca čija veličina matične populacije (minimalno 3 000 ovaca za mesne pasmine i minimalno 10 000 ovaca za mliječne i kombinirane pasmine) osigurava ostvarivanje genetskog napretka uz primjenu selekcijskih metoda (izbora OM i OO, biološki test, performance test, test osjemenjivanje i progeni testovi).

To su vrlo složeni zadaci koje je nemoguće provesti na današnjem nivou organiziranosti ovčarstva. Zato je potrebno organizaciju diči na znatno viši nivo koji je nemoguće izvesti bez većeg učešća znanosti. Naša analiza je pokazala da Republika Hrvatska ima potreban znanstveni potencijal a i širok krug zainteresiranih ovčara, koji se žele uključiti u projekt.
Inovis sistem je sistem među-organizacijskog udruživanja uzgajivača ovaca na ciljanom području (Klaster) i povezivanje sa znanosti u svrhu rehumanizacije ruralnog područja posebne državne skrbi
Primjenom inovativnih metoda i najnovijih tehničko-tehnoloških rješenja želimo razvijati proizvodnju genetskog materijala, kojim ćemo omogućiti intenzivan uzgoj visoko-produktivnih pasmina mliječnih ovaca u čistoj krvi u kontroliranom okolišu, te utjecaj na razvoj mliječnih potencijala postojećih stada dodavanjem genetskog materijala.
Proizvedenim mlijekom želimo proizvoditi ovčji sir, kao prepoznatljivi hrvatski izvozni proizvod i sirutku u prahu za poznatog kupca („Kraš“d.d.).
Sir bi plasirali preko hrvatskih turističkih kapaciteta i tako, pomoću novih komunikacijskih tehnologija, prodirali na inozemna tržišta.
Projekt želimo uključiti i razvijati uz pomoć „Centara za stočarstvo krša“ Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu, prof. dr. Slavka Kulića, prof.dr. Bore Mioća, dr. Marjana Matkovića i stručnjaka firme ABACUS BIOTECH LIMITED 6th Floor, Otago House, 475 Moray Place, PO Box 5585, Dunedin New Zealand na čelu s dr, Jock Allisonom
Naš pristup je u teoriji i u dokumentima Europske unije prisutan kao Integrated Quality Managementu (IQM), čime se naglasak stavlja na potrebu kontinuiranog poboljšanja kvalitete i integralni pristup.
U sastavu Klastera nalazile bi sve djelatnosti, koje su potrebne za ispunjavanje glavnog plana.
Provedba glavnog plana pretpostavlja prihvaćanje mjera i aktivnosti konsenzusom svih privatnih i javnih subjekata, povezanih u lancu pripreme i pružanja usluga usmjerenom ciljnom tržištu, neovisno o tome radi li se o sudionicima uključenima neposredno ili posredno u sustav ponude, ili se radi o podupirajućim djelatnostima koje imaju izrazito visoko značenje za ukupnu kvalitetu proizvoda. Uspjeh u provedbi Glavnog plana ovisan je i o stupnju horizontalne i vertikalne integracije koja se manifestira u prihvaćanju jednog od mogućih organizacijskih oblika, koji se naravno razlikuju prema stupnju formalnosti i spremnosti za različite oblike partnerstva i kooperacije, na što značajno utječe stupanj involviranja lokalne vlasti.

Nedostatak ovčarstva na ciljanom području je i u tome što obiteljska gospodarstva nemaju dovoljno vlastitih poljoprivrednih površina što će ulaskom u EU postati značajan problem. Način držanja i smještaja životinja u Inovis sustavu je vrlo sličan slobodnom načinu držanja i smještaja u konvencionalnom stočarstvu. Isto tako, točno su regulirane minimalne površine unutrašnjih i vanjskih prostora smještajnih kapaciteta proizvodne jedinice kao i vrijeme koje životinje moraju imati na raspolaganju za boravak na otvorenom tijekom dana.

Uzgojno-selekcijski rad organizirati će se i provoditi prema zakonima RH (izbor OM i OO, biološki test, performance test, test osjemenjivanje i progeni testovi). Dodatno radi postizanja boljih rezultata uzgojilo selekcijski rad organizirati će se i u nukleus stadima kao je to prikazano na shemi.
Klaster pod nazivom Inovis sistem sačinjavao bi udružene obiteljske tvrtke povezane s razvojnim informacijsko-komunikacijskim, proizvodno-servisnim centrom i to:
· Centar bi bio zadužen za - proizvodnju ovaca, genetskog materijala i proizvoda iz mlijeka, te razvoj, inovacije, savjetovanja, zdravstvenu zaštitu, veterinarske usluge na terenu, embriotransfer na terenu, osjemenjivanje na terenu, suradnju s znanstvenim institucijama i vanjskim suradnicima;
· Za proizvodnju mlijeka – 50-ak farmi ovaca + 30 000 ovaca u kooperaciji
· Za proizvodnju hrane:
o 50 gospodarstava (žitarice);
o 20 gospodarstava (lucerka);
o Tvrtka za osiguranje sjena i slame;
· Servis:
· prijevoznika za mlijeko;
· knjigovodstvenu tvrtku;
· zaštitarsku tvrtku.

Ciljano područje

Naš projekt želimo razvijati iz središta u Oklaju općina Promina i širiti ga koncentričnim krugovima.

Od proizvodnih djelatnosti na jadranskoj obali ovčarstvo bi moglo biti reprezentativni sektor, kojemu bi, više od ostalih djelatnosti, godio značajan razvojni impuls integracijom koordinacije i komunikacije medu raznim dijelovima proizvodnog lanca. Nedostatak veze i koordinacije između različitih dijelova lanca, pridonosi kreiranju paradoksnih situacija u kojima postoji povećanje potražnje proizvoda od ovaca i istovremeno snižavanje vrijednosti istih.
Nailazimo i na drugu slabu točku u kontekstu u kojem djeluju ovčarska gospodarstva u jadranskoj zoni, postoji snažno razdvajanje ponude i kao posljedica slaba mogućnost prodora na tržište. Tome se pridružuju unutrašnji sukobi i konkurencija, koji čine lokalne interese vrlo osjetljivima na proizvodne krize i sezonske zastoje.
Obalne jadranske regije predstavljaju stratešku zonu i za promociju pokretanja inicijative za suradnju, trgovački prodor kao i istraživanje nove tipologije proizvoda koji omogućavaju da se dosegnu nova tržišta i kanali za distribuciju. Ne samo to, Klaster i vezane djelatnosti ( npr. turistički kapaciteti, proizvođači krme, poduzeća za prodaju, znanstvene institucije, poduzeća koja razvijaju nove proizvodne tehnologije, velika distributerska poduzeća, poduzeća koja se bave ambalažom, logistika, itd) mogu naći u ovčarstvu značajne mogućnosti za pokretanje vlastite aktivnosti kooperacijom ili udruživanjem.

Odgovarajući na zahtjeve i potrebe teritorija, projekt Inovis ima namjeru realizirati platformu IT koja bi povezala sve dijelove proizvodnog lanca ovčarskog sektora potičući efikasniji razvoj. Kreiranje jedinstvene platforme za komunikaciju zbližava djelatnike sektora i produbljuje odnose s proizvođačkim, trgovačkim i turističkim organizacijama, te lokalnim vlastima koji su temeljni elementi cijelog proizvodnog sistema. Definiranje protokola zajedničke komunikacije dozvolilo bi svim djelatnicima sektora da s jedne strane upravljaju specifičnim aktivnostima na efikasniji i povezaniji način, a s druge strane veliku razmjenu iskustava, informacija, tehnologija, inovacija.
Projekt ima kao osnovni cilj poticanje razvoja malih i srednjih ovčarskih gospodarstava na jadranskoj obali pomoću povezivanja raznih dijelova regionalnog poduzetničkih sistema te formiranjem jedinstvene mreže na Jadranu, pa bi se time bolje organizirao sektor kooperacijom malih i srednjih farmi i tvrtki koje djeluju u proizvođačkom lancu. Iz navedenog osnovnog cilja proizlazi niz drugih specifičnih ciljeva projekta koje navodimo sintetički:
· produbili smo saznanja o društveno-ekonomskom kontekstu na transnacionalnoj razini realizirajući studiju koja je procijenila nedostatke i potrebe kako bi se poduzele potrebne mjere za poticanje razvoja ovčarskog proizvođačkog lanca;
· zacrtali smo mogućnosti širenja lokalnih malih i srednjih farmi i tvrtki i time, pomoću ispitivanje tržišta i sastava ponude i potražnje ovčarskih proizvoda odredili politike prodaje, distribucije već postojećih, izlaska na postojeća i buduća tržišta;
· kreirali smo mreže za povezivanje svih dijelova ovčarske djelatnosti i svih struktura koje se bave prodajom, te potrebu formiranja jedinstvenog network-a jadranskog ovčarskog sektora koji će biti u stanju efikasno se suprotstaviti evropskom i svjetskom tržištu;
· uspostavili smo sistem koji će biti u stanju uvesti transparentnost ovčarskih proizvoda, sukladno s europskim normativima u materiji (Reg. CE 2065/2001), s ciljem poboljšanja kvalitete proizvoda te zaštitom potrošača;
· uveli smo posebnu metodologiju za razvoj malih i srednjih farmi kao i poticanje inovativne projekte, počevši od “pilot” razine pa do raširene primjene;
· želimo ohrabriti privatno ulaganje kao rezultat povezivanja institucija koje se bave planiranjem okoliša i tvrtki koje su sastavni dio lokalnog društveno-ekonomskog tkiva;
· potaknuti kooperaciju malih i srednjih uzgojitelja i tvrtki koje djeluju na jadranskoj obali koje su u stanju da prenose informacije operatorima, uvođenje racionalnog ovčarstva, prodaju proizvoda i njihovu promocija, opskrbljivanje kvalificirane usluge tehničkog i poslovnog servisa djelatnicima u ovčarskom lancu, te akcijama za poticanje okoliša;
· promovirati trgovačke odnose i razmjenu iskustava i tehnologije među lokalnim i stranim operatorima sistemom zajedničkih telekomunikacija;
· poboljšati konkurentnost i sposobnost trgovačkog prodora ovčarskih proizvoda te poboljšanje kvalitete proizvoda koordinacijom različitih faza proizvodnje.


Nastavlja se…..

Oznake: Stočarstvo u Promini

- 11:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 01.03.2008.

Prometna izolacija Promine III dio

Od 01.03.2008. prema voznom redu Autobusnog kolodvora Zagreb, na raspolaganju Vam je sljedeća autobusna linija:

Polazište: Zagreb
Odredište: Oklaj
Linija: 4622
Vrijeme polaska: 16:00
Vrijeme dolaska: 20:50
Peron polaska: 404
Cijena: 110,00 kn

Prijevoznik:
INES - TOURS d.o.o., DRNIŠ, Kralja Zvonimira 36 (Čupić)

Popust imaju:
-SAMO SABORSKI ZASTUPNICI-100%
-DJECA 5 -10 godina (JEDAN SMJER) 50%
-POVRATNA 20 % - 60 DANA !
-POVRATNA - 50 % - 60 DANA- DJECA 5 - 10.godina !

Prema pisanju jučerašnjeg izdanja Slobodne Dalmacije, isti prijevoznik uvodi liniju Drniš-Oklaj-Knin-Zagreb svakog dana sa polaskom iz Drniša u 8:00 sati.

Oznake: Život u Promini

- 13:40 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić