Plastično je fantastično

četvrtak, 31.07.2014.

Praktična plastika - plastični muzički izričaj
- 15:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 30.07.2014.

Naši (budući) plastičari - FSB Racing Team

Svjetski uspjeh budućih plastičara



Studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu upisali su se u povijest. Hrvatski tim po prvi put se penjao na postolje prestižnog natjecanja Formule Student.


FSB Racing Team na utrci Silverstone 2014, Velika Britanija

Ekipa koju vidite na slici sam je rub oštrice budućih hrvatskih inženjera po pitanju automobila i automobilske industrije. Ovo je nova generacija koja izlazi iz rasadnika automobilskih inženjera - momčadi Formule Student. Ujedno je i najuspješnija generacija do sada. Ovo su članovi FSB Racing Teama iz Zagreba koji su sami konstruirali, razvili i napravili mali trkaći bolid, s njime se otisnuli u Englesku, obračunali se sa 110 momčadi iz cijelog svijeta i ušli u 10 najboljih na svijetu. Usput su uzeli 3. mjesto u najzahtjevnijoj kategoriji.

Što je Formula Student?

Formula Student je studentsko natjecanje budućih inženjera koje se godišnje održava po cijelome svijetu. Glavno, najprestižnije natjecanje je ono u Valikoj Britaniji na Silverstoneu, a sve je započelo 1978. u SAD-u. Princip je jednostavan, studentski timovi iz cijeloga svijeta osmišljavaju, konstruiraju, izrađuju i razvijaji maleni bolid jednosjed s kojim pristupaju na natjecanje. Projekt izrade bolida ocjenjuje se po više kriterija od strane međunarodne institucije strojarskih inženjera (IMechE), a po pravilniku Formule SAE. Natjecateljski tim sačinjavaju studenti i jedan predstavnik profesora. Potpuno pojednostavljeno, radi se bolid u zadanim minimalnim dimenzijama i sigurnosnim zahtjevima. Smije imati četverotaktni motor maksimalne zapremnine 610 cm3 s restriktorom na usisu od 20 mm. Postoje razne klase ovisno o gorivu koje se koristi (alternativna goriva, benzin,alkohol) ali i klasa električnih bolida. Uz sve to projekt mora zadovoljiti uvijet troškovnika koji također ima svoja ograničenja što znači da ne može (u teoriji) pobijediti tim s najviše novaca.

Ocjenjivanje

Projekti se ocjenjuju u dvije glavne podjele: statički i dinamički. Pod statičke elemente spada ocjenjivanje: konstruiranje, cijene i isplativost, poslovna prezentacija, tehnička inspekcija (sigurnost, buka, curenje tekućine, kočnice …). Najzanimljivije je dakako - dinamički dio: staza "osmice", sprint slalom od 1 km, ubrzanje na 75 m i najteži dio - utrka izdržljivosti od 22 km uz mjerenje potrošnje goriva. Za svaki dio natjecanja prikupljaju se bodovi, maksimalni broj bodova je 1000.

Predrasude

Na papiru to sve djeluje jednostavno i smiješno. No za primjer, utrka od 22 km vozi se na stazi na kojoj gotova da i nema dugih ravnih dijelova, jer je sačinjena od umjetnih šikana. Maksimalna brzina rijetko prijeđe 100 kn/h, ali jedan krug može imati i preko 30 zavoja. Računate li pri tom da ovi bolidi razvijaju nerijetko preko 1 g u zavoju, govorimo o iznimno fizički napornom zadatku za vozača.

FSB Racing Team

Prvi hrvatski Formula Student tim nastao je 2004. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Kroz godine brojao je oko 115 studenata koji su se generacijski izmjenjivali kako bi tko diplomirao. Unutar par godina pridružili su im se i studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Boreći se s gomilom zadataka i problema kroz godine, od onih najmanjih - konstruktorskih, do onih najčešćih - financijskih, do sada su izradili 4 bolida. Sva četiri zvali su se imenima plemenitih hrvatskih životinja: Kuna (2006.), Ris (2007.), Likos (2010.) te Arctos (2014.).


FSB Racing Team


FSB - RT 04 Arctos

Ovogodišnji bolid rezultat je evolucije bolida Likos, koji je poslužio kao baza, naime, timovi ne moraju svake godine raditi novi bolid, već mogu unaprijediti stari. Arctos je dobio ime po mrkom medvjedu, ali mora mu se priznati da je osim imena poprimio i agresivan stav prema nemani. Ispod karbonskog oklopa krije se čelična cijevna šasija u koju je uglavljen motor motocikla Honda CBR 600 RR. Prema pravilniku, motoru su smanjene performanse (restriktor 20 mm) što je dalo snagu od oko 76 kW (oko 100 KS) i 80 Nm. Ipak, radi se o bolidu mase svega 237 kg, pa ubrzanje do 100 km/h iznosi 3,5 sekunde. Dovoljno da posrami mnogobrojne skupocjene automobile. "U odnosu na prošlu godinu promijenili smo ispušni sustav s kojim smo dobili oko 7,6 kW (10 KS), a uspjeli smo i skinuti i 20 kg mase. Ali preko 70 % bolida je novo, mogli smo se komotno prijaviti u klasu novih bolida. Nismo htjeli" - kaže Domagoj Bolfan, šef FSB Racing Teama.


Svako svoje, svi sve

Uz preinake na motoru i ovjesu, velika novost bio je i aerodinamički paket kojim se pozabavio Andrija Buljac. "Dobili smo oko 50 kg aerodinamičkog potiska na 60 km/h" - kaže naslonjen na stražnje krilo. "Ovdje iza je bio nered od strujanja, pa smo stavili dodatne usmjerivače u difuzor i naprijed usisnike kako bi potjerali što više zraka ispod auta. Velika brzina strujanja daje niski tlak, što bolid dodatno lijepi za zemlju". Andrija se poigrao sa simulacijama strujanja zraka oko bolida i aerodinamika mu je uža specijalnost. Osim njega, kroz projekt su se za svoje grane opredijelili i ostali. Za primjer, Tin Petričušić se prihvatio motora, Adam Azenić ovjesa, dio tima uhvatio se u koštac s karbonom, ali kad treba zapeti, svi rade sve.

Među dečkima u timu ima i cura. Sandra Vukelić držala je prezentaciju troškovnika pred strogim sucima, a budno oko marketinga i odnosa s javnošću i dalje vodi Daria Arežina. Mentori ekipe su doc.dr.sc. Darko Kozarac - voditelj Katedre za motore i vozila FSB-a i prof.dr.sc. Zoran Lulić - profesor na istoj Katedri.

U Engleskoj nema muljanja

Strogi suci na natjecanju u Silverstoneu mahom su iskusni inženjeri s dugim radnim iskustvom u razno raznim trkaćim timovima (Lotus, McLaren, BAR) i autoindustriji. Ništa im ne promakne i ne trpe muljanje. Nije rijetkost da timovi dođu na natjecanje i ne prođu tehnički pregled te se vrate kući pokisli. "Tehnički pregled iznimno je strog na svim natjecanjima. Bili smo u Njemačkoj i Mađarskoj prošle godine. Posebno sam bio zadovoljan kad smo ove godine tehnički prošli iz prve i bez ikakvih poteškoća, što uspije samo malom broju timova. Bio je to odličan znak već na samom početku" - kaže Domagoj.


Tehnički pregled

Tehnički pregled je ulaznica na dinamički dio natjecanja. No FSB Racing Team briljirao je upravo na najtežem dijelu - statičkom ocjenjivanju, preciznije na izvještaju troškovnika. Ovo je područje gdje je siva zona i gdje bogati timovi najviše muljaju. Potrebno je prikazati isplativost bolida za tržišnu utakmicu kada bi projekt prodavali tvrtki koja bi bolide proizvodila i prodavala. FSB Racing Team uhvatio je 3. mjesto. Budući se ubraja u timove s najmanjim budžetom, mora im se priznati da su napravili zaista odličan posao.

Utrka

Na utrci ubrzanja bili su 16. s vremenom od 4,312 sekundi na 75 metara. Samo za usporedbu, najbrže vrijeme imao je tim iz ETH Zurich s vremenom 3,439 sekundi, no radilo se o bolidu na struju. Električni bolidi sve su popularniji i ujedno najbrži zbog male mase, trenutne snage i momenta ali i nedorečenog pravilnika. Prvih je 7 bolida u ovoj disciplini bilo na baterije. Na sprint utrci je Arctos u cilj ušao 17. uz 4 srušena čunja koji su im donijeli teške kaznene sekunde. "Da, krila su odličan i impresivan dodatak, ali na žalost, nose i svoju manu, s prednjim smo spojlerom često rušili čunjeve" - kaže Tomislav Srbljinović, jedan od vozača i rukovoditelj tima.

Na najtežem dijelu dinamičkog natjecanja, u utrci izdržljivosti, zagrebačka se ekipa držala iznimno visoko. Jedno vrijeme su čak i vodili. Na žalost, na kraju su im se pribrojale kaznene sekunde za porušene čunjeve, njih čak 38. Nitko ispred njih nije rušio više od 20, što samo dokazuje da FSB Racing Team ima brz i pouzdan bolid.

Na zasluženi odmor

"Ovo je do sada najbolji rezultat FSB Racing Teama u 10-godišnjoj povijesti tima i prvo postolje - 3. mjesto iz cost report-a. Iza nas su neprospavane noći i mjeseci rada, ali upravo se svaka minuta isplatila u potpunosti", izjavio je Domagoj Boffan. Upitan za planove za budućnost slegnuo je ramenima uz smiješak "Sad na odmor i onda u rujnu idemo opet u Buzet voziti malo za punliku. Što se projekta tiče, tu smo tanki. Fali nova generacija da nastavi gdje smo stali. Većina nas završava studije, a nemamo kome prepustiti projekt. Ndam se da će se netko prepoznati u ovom projektu, nama je zaista puno dao." A dao je i mnogima prije. Samo za primjer, u naistaknutijoj tvrtki vezanoj za automobilsku industriju u Hrvatskoj, RIMAC Automobili, zaposleno je troje koji su se zarazili automobilskim inženjerstvom u garaži FSB Racing Teama, a mnogi suradnici na projeku sada rade upravo CONCEPT 1, prvom električnom hiper automobilu. I ostali članovi FSB Racing Teama danas su na neki način vezani za automobilsku industriju. Ovaj projekt se razvio u svijetlu točku budućnosti domaćih inženjera. Nadamo se da je to tek početak priče.


Pogledajte kraći video prilog o FSB Racing Teamu:


Post by HRT4.



Fotogalerija:


FSB Racing Team - spremni za nastup u Silverstoneu


Predstavljanje bolida, zaslužena, ali preslaba pažnja medija


Oklop - kompozit karbonskih vlakana i polimerne matrice


Stražnja krilca - kompozit karbonskih vlakana i polimerne matrice


Bolid FSB - RT 04 Arctos spreman za utrku


Sretno ekipa!





Izvori:
FSB Racing Team
Facebook FSB Racing Team
Magazin Auto, broj 17, srpanj 2014: Špic generacija


Zahvaljujem se Sandri Vukelić na dostavljenim podacima.



- 17:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 29.07.2014.

Plastični humor 16 - plastika spašava hrvatski rejting

.




.


Izvor: 24sata
- 16:22 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2014.

Greenpeace bi harpunima hvatao pobjegle plastične vrećice

Je li Greenpeace postao neodgovorna organizacija
ili je Hrvatska neuka država?



Ova je zemlja očito stvorena da kupuje obojena svjetlucava stakalca. I zbog toga će sutra Rainbow Warrior možda u splitskoj ili riječkoj luci doći s harpunima ili Posejdonovim trozubom hvatati pobjegle plastične vrećice, koristeći to kao dokaz o potrebi njihove zabrane.


Treba naglasiti, Greenpeace je učinio čuda u zaštiti okoliša. Probudio je mnoge usnule i spasio na tisuće životinjskih i biljnih vrsta i na milijune jedinki. Cijenim njihov rad. Bez njih bi planeta izgledala puno devastiranija, a bogate države bi još bezobzirnije krčile prašume i izlovljavale kitove, skrivajući se iza često praznih konvencija.

Pitanje glasi, koriste li svoj ugled ponekad nekorektno? Do te sumnje došao sam čitajući bombastično izvještavanje medija, kako je Rainbow Warrior u Plominskom zaljevu, i kako aktivisti Greenpeacea uvjeravaju kako je 'Ugljen prljav posao!' To potvrđuju nekom nedavno provedenom studijom o utjecaju na zdravlje, prema kojoj bi do neke godine zbog utjecaja buduće termocentrale moglo umrijeti nekih deset – dvadeset osoba i autoritativnim ispitivanjem na nekih 500 osoba, kako je 64 % stanovnika Hrvatske protiv izgradnje termoelektrane na ugljen u Plominu.




Zašto se Greenpeace u ovom slučaju ponaša nekorektno i neodgovorno? Ako imaju saznanja da termoelektrane na ugljen toliko štete ljudskom zdravlju, zašto o tome ne obavijeste svjetsku javnost? Zašto o tome ne organiziraju kampanju u Njemačkoj i SAD? Zašto dopuštaju da stanovnici tih, a i mnogih drugih razvijenih država žive u zabludi?

Prije mjesec dana plovio sam po Rajni. Svakih nekoliko minuta prošao je brod s ugljenom, a na putu od Kölna do Amsterdama bilo je na desetke termocentrala na ugljen. Pa ako već uplovljavaju s brodom Rainbow Warrior u Plominski zaljev, da upozore na štetu koju će izazvati količina ugljena iz 2-3 veća broda, zašto ne uplove u Rajnu i spriječe katastrofu koju izazivaju stotine brodova s ugljenom, svjesni da se to među najrazvijenijima događa već stoljećima?

Mislim da znam odgovor. Tamo bi ispali smiješni, jer su i stručna javnost i mediji obrazovani i znaju prepoznati vrijednosti i gubitke. Tamo je i prosječan stanovnik informiran i zna da, barem u dogledno vrijeme, bez korištenja ugljena ne bi moglo opstati gospodarstvo. No, znaju i za prihvatljive rizike kod korištenja ugljena, ali isto tako znaju da je ugrožavanje zdravlja daleko veće zbog prometa, pogotovo u gradovima. Znaju i za druge rizike koje nosi suvremena civilizacija. Svjesno žive s njima. Njima se ne može doći s nekom neprovjerenom studijom. Njima se ne može prodavati priča samo o obnovljivim izvorima, jer oni znaju da to trenutno nije alternativa već samo dopuna postojećih energijskih izvora, što ne znači da to jednog dana stvarno neće i biti slučaj. Duboko vjerujem da će biti tako. Njima, koji proizvode i opremu i imaju novca za velike subvencije za korištenje alternativnih izvora, koji su organizirani i sve rade u korist nacionalnih ekonomija, tako nešto ne pada na pamet. Nama, koji osim sunca i vjetra nemamo gotovo ništa, alternativni izvori ispadaju kao jedino rješenje.

A zašto smo neuka „banana država“? Neuki smo jer se kod ovako važnih problema, zbog neznanja ne očituju odgovorni. Nema reakcija odgovornih niti za okoliš, niti za zdravlje, niti za gospodarski, niti za društveni razvoj. Mediji senzacionalistički prilaze problemu. Novinari, barem većina, ne da ne znaju i ne razumiju, već stvarno niti znaju niti razumiju. Ne govori o tome samo ovaj primjer. Kod iole složenijeg problema ne možete naići niti na jedan imalo stručniji komentar. Šute i znanstvenici. Ne razumiju što to treba održivom razvoju. Ne bave se oni time. Oni se bave tamo nečime. Ako se i čuju, onda samo oni koji su protiv nečega, uglavnom protiv nečeg što bi moglo biti dobro.

Jeste li čuli bilo kakav komentar na subvencije koje se daju za kupnju električnih automobila? Osobno nisam. A kome se to daje subvencija? Je li samo našem proizvođaču električnih automobila ili se podupire proizvodnju u drugim državama? Koliko takva subvencija doprinosi porastu društvenog proizvoda? Tko dobiva takve subvencije, građani s prosječnim obiteljskim primanjima od 5 do 6 tisuća kuna ili bogatuni?

Zašto ova reakcija i pitanje je li Greenpeace postao neodgovorna organizacija ili je Hrvatska neuka „banana država“? Izgleda da se ne radi o „ili – ili“ već o „i – i“. Naime, nema dvojbe da je Greenpeace postao, duboko vjerujem samo u našem slučaju, barem dijelom neodgovorna organizacija, ali i Hrvatska neuka „banana država“. Ovakve neargumentirane akcije kao uplovljavanje u Plominski zaljev i ovakvi protesti protiv ugljena su moguće samo ako netko, u ovom slučaju Greenpeace, neodgovorno teži za jeftinim senzacionalizmom, a to mu je moguće samo među neukima, ne pojedincima već u društvu i neukoj državi.

Kada se bez ijednog komentara tolerira takav protest i dezinformiranje, to znači da „urbi et orbi“ pokazujemo naše nekompetentnosti, temeljene na dubokom neznanju. Mnogi to već dobro znaju. Pa nam za naš novac prodaju koncepte postupanja s otpadom a'la „Marišćina i Kaštjun“ i niz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda a'la „Sisak“, po kojem će cijena vode narasti za nekoliko puta, na nevjerojatnih 35 – 40 kuna/m3, pa će stanovnici Siska izdvajati iz kućne košarice umjesto podnošljivih 2-3% i do 15 % samo za istu vodu koju imaju i danas.

Ova je zemlja očito stvorena da kupuje obojena svjetlucava stakalca. I zbog toga će sutra Rainbow Warrior možda u splitskoj ili riječkoj luci doći s harpunima ili Posejdonovim trozubom hvatati pobjegle plastične vrećice, koristeći to kao dokaz o potrebi njihove zabrane.

Protiv jeftinog senzacionalizma treba se znati boriti znanjem i argumentima. A time se najčešće ne odlikujemo.

A da se može, kada se zna i želi opisao sam u knjizi Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio (str 137 – 138, Delnice, 2013.) o mom prvom susretu s Greenpeace-om – kada je Hrvatska davne 1994. godine postala članica Barcelonske konvencije.

Konferencija ugovornih strana Barcelonske konvencije – Antalija 1994.: U sklopu konferencije digla se frka, Hrvatska je pristala na uvoz opasnoga otpada iz cijelog svijeta, iako za to nema prikladne spalionice ili druge opreme. Greenpeace je za naredni dan pripremao konferenciju za tisak i to prije glasovanja o našem prijemu. Bio sam u sto čuda. Zvao sam sjedište Greenpeace-a u Amsterdamu. Rekli su da imaju informacije o tome. Kršili smo pravila. Objasnio sam im slučaj.

U vrijeme kada je gospodin Čermak bio ministar gospodarstva, došla je do mene i informacija oko priprema gradnje spalionice opasnog otpada u Plominu. Bio sam začuđen. Znao sam rat još traje, ali ipak to nije išlo. Dobio sam prve informacije o načinu kako se to planira. Ideja je bila prva liga, dobitna kombinacija, zarada do neba, ali samo za one koji se u to ne razumiju. Naime, u Plomin bi neka „bjelosvjetska tvrtka“, zajedno s nekom našom „bijelo-lokalnom tvrtkom“ počela dovoziti opasni otpad iz cijelog svijeta i unaprijed naplaćivati troškove postupanja. Tim bi se novcem kasnije gradila spalionica. Mi u to vrijeme za to nismo imali niti jedan dokument. To nije išlo ni po prostornom planu, a nije postojala ni studija utjecaja na okoliš. Nije išlo ni po pravilima struke, po Bazelskoj konvenciji. Jednostavno nije išlo.

No, bilo je ratno vrijeme, kada se odluke brzo donose i znaju provoditi na čudne načine. Nije bilo jednostavno. Nisam samo tako naglas mogao biti protiv. Isprovocirao sam sastanak nekog Odbora u Saboru. Kao, priča se da se nešto sprema. I to je bilo dovoljno. Postaje javno i odjednom, kako je počelo, tako je i prestalo. Vjerujem da su u tadašnjem Ministarstvu gospodarstva imali najbolje namjere, ali ne i dovoljno znanja vezanih uz (ne)mogućnost gradnje takvih objekata.

Greenpeace-ovci su bili uporni. Uvjeravao sam ih. Vodio sam dugotrajni razgovor s Amsterdamom iz Antalije. Rekao sam, ako organiziraju konferenciju i za to optuže Hrvatsku, da ću iznijeti pisane dokaze koje imam i da ćemo i mi krenuti ofenzivno, ali protiv njih i njihovog senzacionalizma. Konačno su mi povjerovali, iako sam ih uvjeravao na svom slabom engleskom.

Izgleda da su oni opravdano pokrenuli hajku, jer se po svijetu počelo pričati kako se opasni otpad skuplja i nekamo vozi. Brzo je ispalo da nije u pitanju lokacija u Hrvatskoj, već koliko se sjećam u Kolumbiji.

Nakon povratka u Hrvatsku ponovno se pojavila afera s tim u vezi. Kao naš brod, da se nije možda zvao „Velebit“, treba prevesti opasni otpad iz Kolumbije natrag u Sloveniju. Slovenci su po drugi put nasjeli na prazne priče da zbrinu opasni otpad na način kako se ne smije. Neki su iz toga željeli napraviti aferu, kao vidi njih kakvi su, mi to nikada ne bismo tako, a htjeli smo i gore. Dao sam savjet Slovencima kako se ponašati. Sve sam zaustavio.

Došlo je do glasovanja u Antaliji. Hrvatska, zajedno s Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom postala je punopravnom članicom Barcelonske konvencije. Srce je veliko kao kuća.

dr.sc. Viktor Simončič
- 08:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.07.2014.

Plastični humor 15 - ljeto bez plastike 2?

Ako je neki čitatelj bloga i pomislio da može pobjeći od plastike ovog ljeta, nakon jučerašnje fotografije, ovaj prikaz sveprisutne plastike u cilju ljetnog uživanja i opuštanja, zasigurno će ga natjerati da se pomiri s plastičnom sudbinom.
- 14:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 26.07.2014.

Plastični humor 14 - ljeto bez plastike?

Možete li zamisliti ljeto bez plastike?
- 15:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2014.

Plastik o Plastiku i plastičnom bloganju

Duričice, hvala ti na pozivu. Pa da ne budem nepristojan, evo moje domaće zadaće, odnosno eto mene kao blogera:

1. Kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Sredinom devedesetih, iz neba pa u rebra, upao sam u sport za koji do tada nisam znao ni da postoji. Kickboxing. Malo poznat, a prekrasan. Vrijedan pažnje. A zapostavljen. Omalovažavan. Tada je malo koji novinar i znao izgovoriti ime tog sporta, a majka mi je savjetovala da sebe i svog sina maknem od tog kiksboksinga. Moj prijatelj (trener moga sina) koji me je u sve to uvukao, postao je predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza, a mene predložio za tajnika. Tako sam i službeno dobio promovirati taj sport, pored ostalih milion zaduženja. Počeo sam s news grupama, pa zatim s forumima, pisao sam, obavještavao, ispravljao krive Drine, ali i slao nebrojeno članaka koje je tada malo koja novina objavljivala. O televizijama da i ne pričam. Ni sam ne znam kako, ali u siječnju 2006. započeo sam pisati blog Kickboxing333. I pisao sam ga sve do kraja 2010. Objavio sam skoro tisuću postova. Skupio sam oko 700000 posjeta, a prve godine nisam ni znao postaviti brojač.

Na žalost, lijepa priča je ne lijepo završila i prestao sam biti tajnik, prestao sam pisati blog i koju godinu dvije bio sam oslobođen pisanja, osim nešto stručnih članaka vezanih uz posao. Ostao mi je samo posao, bez nekih dodatnih aktivnosti (što se pisanja tiče - ali i dalje sam u svijetu kickboxinga, dužnosnik svjetske federacije WAKO i službena osoba u Hrvatskoj).

Nije dugo vremena prošlo, situacija se u firmi zakomplicirala, našlo se vremena za više čitanja koje kakvih web portala i tada (mada sam to i prije znao, ali nisam baš puno mario) sam vidio koliko se gluposti piše i po domaćim i po stranim medijima o plastici, plastičnim proizvodima, o materijalu s kojim se bavim više od trideset godina svog radnog staža i kojeg mislim da dobro poznajem (naravno, ne sve). Počeo sam pisati neka reagiranja, ali vrlo brzo budi se blogerski crv - jer ono što napišem ili se ne objavi, ili se prekroji, ili izgubi na aktualnosti. Ali, često puta niti se ne uklapa u koncepciju medija tamo gdje sam slao reagiranja. Bilo je slučajeva da su mi uvažene svjetske novine objavile komentar, a da nakon toga diskusija zamre. I tko će kasnije tvoju umotvorinu naći, kada jedan npr. Washington Post dnevno objavi stotine članaka koji imaju tisuće komentara. Izgubi se tvoja umotvorina.

A da bi nešto objasnio, treba to kvalitetno pripremiti, obraditi, provjeriti i detaljno opisati. Divim se onima koji znaju kratko, ali ja to ne znam. Stoga, dugačke traktate rijetki i ciljano zainteresirani čitaju, tako da mi je blog došao kao mjesto na kojem sam objavio svoje umotvorine, a čitateljima nekog web portala ili novina sam kratko prokomentirao, a zainteresirane čitatelja uputio na neki konkretni post.

Osim toga, kao što svi vidite, percepcija javnosti je prema plastici negativna. Jednostavno ne želi se priznati da smo mi krivi, da smo neodgovornog ponašanja, da smo mi ekološki čistunci, a kriva je tamo neka plastika, neka kemija, neka industrija i njihovi prljavi interesi. To pokušavam razbiti. I to me drži upornim u pisanju. Naravno, čitanost je važna, krug blogera s kojima sam u komentatorskom kontaktu podržava i čak koji puta prizna da mijenja svoje stavove jer su doznali neke druge podatke, i to mi je jako važno. I moje Društvo za plastiku i gumu su to prepoznali, i jednostavno prema svima njima imam neku obavezu ne razočarati ih.

2. Kakve blogove pratite i koje teme su vam najzanimljivije?

Evo spiska blogova koje pratim:
20 do asa. Alexxl, Ama Gi, AnaM, Anaboni, B-612, Blogdog, Babl, Dream land, Durica, Eduard Pranger, Eurosmijeh, Fotografi svih zemalja naoružajte se, Fotografske priče, Fra Gavun, Geomir, GP Zagrebancije, Križar, Kule u pijesku, Lion Queen, Malo ti malo ja, Mayday, Dražen, Misli, Modesti Blejz, Modrina neba, Moj pinklec, More ljubavi, Nachtfresser, Nepoznati Zagreb, Nije vino alkohol, Nissnisa, Odsutnost matične ploče, Pablon, Po putu i azimutu, Poslije ponoći, Primakka, Pripadan tebi, Ribafish, Semper Contra, Sjećanja i osvrti, Slaven, Splitkarenje u po bota, Stakleno zvono, Sve je politika, Šok za sistem, Valcer, Vještičje sijelo, White Lilith, Yulunga 2, Zagrebački dekameron, Zapuštena didovina, Zoran Oštrić.

Teme: pa sve o kojima cijela ova gore spomenuta družina piše.

3. Da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

Ne bih prihvatio, hvala ne.






4. Kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

Mislim da sam na to odgovorio pod prvim pitanjem. Smeta me glupost, laž, licemjerje, dvostruki kriteriji, manipulacija i sve to pokušavam svojim pisanjem razbucati i držati se teme - plastika.





5. Kada biste kuhali "večeru za blogere" što bi bilo na meniju?

Definitivno, roštilj, ali svakako bih se posavjetovao s Draženom, Alexxlom i Ribafishom.






6. Jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

Pozitivnih je bilo jako puno i svakog se rado sjetim. Lijepo je kad ti netko, od koga možda i ne očekuješ, potvrdi da se slaže s onim što si napisao, kad te netko pohvali, kad drugi prepoznaju trud, a od negativnih sam zapamtio samo jednu budalu, neću je spominjati jer ću se ponovno svraba natrapiti (ne nije Branko Stojković i njegov Štit)




7. Znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Znaju i volio bih da ga više čitaju, pa i komentiraju, ali ostavljaju me na miru, nemaju oni vremena za moje mudrolije.






8. Da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

Ma što ja znam. Sve mi se od svakoga pomalo sviđa. Ali, evo mog komentara kolegica i kolega koje skoro pa svakodnevno pratim (svi su mi dragi i sve poštujem i svakome od njih se divim na volji i upornosti, a to naglašavam u uvodu, da se kasnije ne ponavljam ili da ne ispadne da nekog dragog nisam posebno naglasio).



20 do asa (http://belator.blog.hr/) - ima jednu divnu jednostavnost i fasciniran sam njegovim odnosom prema okolini, a najviše kako na jednostavan, nenametljiv način pokazuje svoju neizmjernu ljubav prema Fichi. I Belator je sudjelovao na "fotografskom natječaju koji to nije" s cijelom serijom vrlo zanimljivih fotografija.

Alexxl (http://alexxl.blog.hr/) - oduševljava me ta njegova otkačenost, a sve kaže. Direktno, jasno i uvijek mi izmami osmijeh na lice.

Ama Gi (http://amagi.blog.hr/) - piše vrlo zanimljivu poeziju, mada meni nerazumljivu na prvo čitanje. Ali, ja čitam opet i opet.

AnaM (http://mecabg.blog.hr/) - povezalo nas je njeno sudjelovanje na "fotonatječaju koji to nije", a onda sam vidio kako piše jednostavne i zanimljive pričice iz svakodnevnog života

Anaboni (http://annaboni.blog.hr/) - Anči je također autorica kratkih postova koje s radošću i zanimanjem pročitam. Osjetim poštene i zdrave stavove, osjetim neku ljudskost. Samo mi je žao što je toliko samozatajna da ne mogu pročitati više od jednog ili dva njena posta. Skriva se.

B-612 (http://b-612.blog.hr/) - bio je uporan, a ja poštujem uporne. Sjećate se onoga "Rekli su mi da će mi blog postati čitan ako budem ostavljao komentare na popularnim blogovima... Hmmm... Baš me zanima. ;)", pa sam tako počeo posjećivati njegov blog, pa sam otkrio da prekrasno priča, da je njegov Nenad nenadmašan, a njegove priče tako rado pročitam kao da čitam Malog princa.

Blogdog (http://blogdogg.blog.hr/) - uvijek različit, uvijek neka nova tema. Zanimljivo za doznati neke poglede na svijet, neke informacije, a niša usiljeno, ništa pretenciozno.

Babl (http://babl.blog.hr/) - uvijek različite i zanimljive teme, specifičnog pogleda na svijet i događanja u našem društvu.

Dream land (http://dream-land.blog.hr/) - jedna od adresa Andreje koja piša s toliko osjećaja, u pozadinu stavi nježnu muziku i kad pročitam njenu pjesmu ili tekst, uvijek mi u glavi prođe da joj moram napisati neki komentar pozitive, podrške.

Durica (http://durica.blog.hr/) - reklo bi se tematski blog mlade majke, ali divim se toj tečnosti pisanja, uvijek zanimljiva priča, a da budem iskren, tema koja se kod nje provlači, mene je prošla prije trideset godina. Svejedno, pisanje Durice, pa i kad se ljuti, izaziva smiješak na moje lice.

Eduard Pranger (http://domena.blog.hr/) - katkad lijepe životne priče, katkad komentari s kojima se slažem.

Eurosmijeh (http://eurosmijeh.blog.hr/) - Anton ima toliko volje i vremena da mu se divim. I uopće se ne ljutim kada pročitam neki stari vic. A on uporno, već više od 10 godina, iz dana u dan, novi post, novu porciju smijeha i naših balkanskih gluposti.

Fotografi svih zemalja naoružajte se (http://toco1980foto.blog.hr/) - zanima me fotografija jer želim više znati o toj umjetnosti, a o fotografiji, odnosu okoline prema fotografima i fotografiji, licemjerju u tom području, ali i o nekim velikanima može se puno naučiti na ovom blogu.

Fotografske priče (http://blueveki.blog.hr/) - Tomislav svakog dana s novom fotografijom iz koje se može puno naučiti. Jedan je od prvih sudionika na "Fotografskom natječaju koji to nije", a žao mi je što nije sudjelovao na "pravom" natječaju. Uglavnom, navukao sam se na odličan spoj fotografije i naslova s kojima Tomislav imenuje svoje uratke.

Fra Gavun (http://civordnaratep.blog.hr/) - Često znam reći "Fra Gavune, Bog će te" i nasmijem se. Odlične priče iz života, jednostavno i čitko napisane, vrlo često pune onog običnog, ljudskog humora vezanog za Dalmaciju.

Geomir (http://geomir.blog.hr/) - Uvijek zanimljive foto reportaže iz područja koje slabo poznajem. Prikaz vrijednih običaja, događanja kojima se njeguju ti običaji, sve u svemu prilika za maknuti se od svoga sela i pogledati malo preko gromače.

GP Zagrebancije (http://gp-zagrebancije.blog.hr/) - Svaki dan odnosno svaku noć u ponoć zanimljiva fotografija iz našeg svakodnevnog života. S ulice. Tu oko nas. A naslovi jednostavno vuku da se da nekakav komentar.

Križar (http://krizar.blog.hr/) - svega tu ima. Priča, poezije, brojalica, ali čitajući ih uvijek prepoznajem da se vrti nešto u pozadini, neka životna priča, neko životno iskustvo. I sve to Križarica lijepo pretoči u bilo koji tekstualni oblik, jer, ne sjećam se da je ikada objavila koju fotku.

Kule u pijesku (http://sjedokosi.blog.hr/) - Sjedokosi me uvijek navodi da njegovu poeziju pročitam više puta. Sviđa mi se, ali je ne razumijem od prve. Pa onda ja polako, pitam se što je pjesnik htio reći, pa si umišljam da sam razumio. Ali ono što sam razumio iza sjedokosog je veliko životno iskustvo, prevaljenih lijepih i ružnih trenutaka koje dijeli s nama.

Lion Queen (http://lionqueen.blog.hr/) - Lionica ima različite priče i volim ih pročitati. Ne slažemo se politički, ali osjetim i prepoznajem da zastupa prave vrijednosti. Zanimljivo piše, pa katkada te "političke" razlike jednostavno zanemarim.

Malo ti malo ja (http://nebriniza60.blog.hr/) - Priče iz života ispričane na humorističan način, ali vrlo realne, bez imalo ružnoga, lošega ili negativnoga. Nasmijem se jer kroz svoj specifični način prokomentira događanja oko nas. Ali i ljudske odnose.

Mayday (http://relay.blog.hr/) - počelo je s njenim komentarima na mom blogu, pa rekoh da vidim tko je i što je, o čemu piše. Pročitaš jednom, dva put i navučeš se. Svega i svačega kod nje, a zanimljive su mi njene fotoreportaže. Ipak, tek nedavno se je otkrila da je njen život muzika. Rekli bi pjesma jedna.

Dražen (http://minus40kg.blog.hr/) - Dugo sam bježao od ovog bloga iz vrlo sebičnih (kolesterolsko-trigliceridnih) razloga. Međutim Dražena često susrećem na blogovima koje ja pratim i vidim da ima vrlo zanimljive, čitljive i upečatljive komentare, s kojima se u pravilu slažem. Da ne kažem, često me pretekne u namjeri.

Misli (http://misli2204.blog.hr/) - t.f. sam počeo čitati kad je počela pisati o djevojci u bolnici, odnosno o životu punom ožiljaka. Lijepo piše i volim pročitati te priče.

Modesti Blejz (http://modestiblejz.blog.hr/) - ni sam ne znam kada sam došao do Modesti, ali bilo je to davno. Uvijek zanimljive teme, britki i kritički komentari događanja oko nas, teme, u pravilu ozbiljne, ali svakodnevne, od svuda i svakuda.

Modrina neba (http://modrinaneba.blog.hr/) - napisao sam neki dan Andreji u komentaru "Od zemlje snova, preko jezera mirnoće do modrine neba. Kratki, ali lijepi put. Idemo dalje." Ne treba više ništa dodati onome što sam napisao kod Dream land.

Moj pinklec (http://moj-pinklec.blog.hr/) - Čuvarica i njen brat, ali prvenstveno Čuvarica oduševljava me svojim svakodnevnim postovima. Vrlo često i po dva dnevno. Poezija je toliko osjećajna, čitka i pitka, meni razumljiva, i da slučajno ne znam, rekao bih jedna topla, divna, dobra, do ušiju zaljubljena i zaljubljiva - sedamnaestogodišnjakinja.

More ljubavi (http://teutinaljubav.blog.hr/) - I osobno sam upoznao ovog blogera. Čovjek koji živi s prirodom i u prirodi, piše lijepe postove iz mog primorskog okruženja, okrenut tradiciji i tradicijskim vrijednostima. Ekološki osviještene, ali o tome bi još trebali popričati. Drago mi je da ga je jedan moj komentar uputio u riječki foto klub i eto, sad je aktivni član te lijepe družine.

Nachtfresser (http://nachtfresser.blog.hr/) - I NF-a sam osobno upoznao, popričali, kao da se znamo godinama. Eto, tako čitam i njegove zanimljive postove - kao da se znamo godinama, kao da znam što će sljedeće napisati i koju fotku će, onako po skrivećki snimljenu, objaviti.

Nepoznati Zagreb (http://nepoznatizagreb.blog.hr/) - Vanja je vrijedan zaljubljenik u svoj grad koji mi je otkrio o Zagrebu toliko novosti da uopće nisam ni pretpostavljao da postoje. A posebno su mi zanimljive njegove fotke iz susjedstva, za koje vjerujem da ni prvi susjedi ih ne primjećuju.

Nije vino alkohol (http://maliganskaterapija65.blog.hr/) - Nekoliko je puta kod mene ostavljala komentare, pa rekoh da vidim tko je to. I navukao sam se. Ne objavljuje tako često, ali piše lijepe životne priče.

Nissnisa (http://nissnisa.blog.hr/) - Ah te njezine makro mikro fotke me ostavljaju bez daha. Ne znam ja prepoznati tu neku fotografsko-umjetničku vrijednost, ali uvijek na ovom blogu stanem i gledam, gledam i uživam.

Odsutnost matične ploče (https://blog.dnevnik.hr/maticnaploca) - rijetke, kratke priče, ne pratim dugo ovaj blog pa bi bilo pretenciozno davati bilo kakve ocjene. Meni su pričice čitke.

Pablon (http://pablon.blog.hr/) - najprije sam na svom blogu naišao na njegove komentare, pa onda smo se gurali među komentarima na tuđim blogovima, pa sam onda počeo pratiti njegove fotografije noćnoog Zagreba, oblaka, bandera s popratnim komentarima. Rado ga posjetim. Posebno mi se sviđa njegov najnoviji cover foto. Ako Bog da i ja ću uskoro - makar se i slikati.

Po putu i azimutu (http://mcind.blog.hr/) - lijepe foto reportaže s brojnih izleta, rijetko, ali ima se što pogledati uz kraći komentar koji daje jednostavna pojašnjenja.

Poslije ponoći (http://zlicaodopaka.blog.hr/) - Zlici od opaka jednom sam napisao: "Oduvijek su me privlačile žene koje znaju što hoće i koje su meni rekle što ja hoću", a ona mi je odgovorila "nažalost ne znaš kaj hoću, znam kaj neću" - i eto ti povezanosti. I dalje tvrdim da volim žene koje znaju što hoće.

Primakka (http://tu-sam.blog.hr/) - više se ne sjećam tko me je uputio na ovaj blog, ali uvijek tamo naiđem na razne stvari. Kraći tekstovi, slikopisi, fotke, uglavnom zanimljivo mi je navratiti na ovaj blog.

Pripadan tebi (http://pripadantebi.blog.hr/) - Čiovka se javila na "fotonatječaj koji to nije" i od tada pratim njen blog. Uvijek se nađe neka zanimljiva priča s lijepim fotografijama iz tog meni dragog dijela Dalmacije - Trogira i okolice.

Ribafish (http://www.ribafish.blog.hr/) - sad će ispasti da se ulizujem novom uredniku bloga. Nije, Ribafish je popularan, a ja sam jedan o onih koji ga povremeno prate.

Semper Contra (http://sempercontra.blog.hr/) - Kolega bloger s iskustvom (i blogerskim i životnim) s uvijek zanimljivim stavovima s kojima se najčešće slažem. Pa kad se s nekim slažem, nije teško posjetiti ga, pročitati svako toliko razne postove.

Sjećanja i osvrti (http://potok.blog.hr/) - Albina piše prekrasnu poeziju i hvala joj što to dijeli s nama. Svega lijepoga se na ovom blogu može pročitati. Od novih stvari, napisanih baš za tu priliku, za taj trenutak, do stvari koje Albina izvlači iz svojih objavljenih zbirki.

Slaven (http://slaven178.blog.hr/) - najprije sam mislio maknuti s popisa ovaj blog jer se možda nekome neće svidjeti. Ali, to je pogled na jednu drugu stranu i puno sam s tog bloga saznao kako razmišljaju, vole, pate ali i uživaju oni u manjini. Kaže da je trenutno otišao u k. ali znam da će se vratiti. I zanimljivo je koliko uvijek ima komentara, u pravilu pozitivnih, podržavajućih. A zašto ne?

Splitkarenje u po bota (http://splitkarenje.blog.hr/) - svakog dana u podne i pol ili u po bota nova fotografija iz Splita. I uvijek se ima što za vidjeti. Blog je kombinacija radova dvaju drugih blogera GP-ZG iz Zagreba i Primakka iz Splita. Zanimljiva kombinacija sa zanimljivim rezultatima.

Stakleno zvono (http://staklenozvono.blog.hr/) - Vrijedna Zvonka, uvijek puna ideja. Upoznali smo se preko "fotonatječaja koji to nije", i onda sam nastavio pratiti njene radove. Uvijek neka nova ideja, uvijek kreativnost na visini.

Sve je politika (http://sve-je-politika.blog.hr/) - Eduard Pranger ne samo da piše na svom istoimenom blogu. već ovdje daje aktualne slikovne komentare - bilo da ih crta, bilo da ih kolažira. U pravilu se slažem, pa ih zato rado i pogledam.

Šok za sistem (http://sagittariusclassic.blog.hr/) - koliko sam uspio shvatiti Sagittariusclassic je jedan od rijetkih tehničkih blogova, ali ne samo to, nego i on se vrlo kritički odnosi prema svim tim kvazi zelenima i manipulacijama u području klimatskih promjena te ih uporno pokušava razotkriti. A posebno me dojmio njegov post "Za sve je kriv plastik".

Valcer (http://sanjarenja56.blog.hr/) - može li netko imati toliko dobrote, vedrine, dobronamjernosti, veselja, želje za uživanjem i sve to znati prenijeti na čitatelja kao što to radi Anka. Prema svakome topla, uvijek lijepi komentar, uvijek odgovor na komentar, a sve s užitkom - s užitkom za dušu, s užitkom za srce, ali i s užitkom za nepce. Imam osjećaj da kad otvorim njen blog da se dobra volja prelije s ekrana.

Vještičje sijelo (http://lilianke.blog.hr/) - kod Lilianke ima svega, a ponajviše velikih fotografija (sporo se otvaraju!) koje uvijek rado pogledam. Pogotovo one koje od prve ne skužim što su. Trudim se, koji puta pitam.

White Lilith (http://whitelilith.blog.hr/) - White Lilith je prva počela. A ja uzvratio. Mislim na komentiranje na blogu. Pa rekoh, pristojno je uzvratiti istom mjerom, a kad malo pogledaš, uvijek naiđeš na neku zanimljivu temu - red poezije, red proze.

Yulunga 2 (http://yulunga2.blog.hr/) - malo fotografija, malo recepata, kombinacija koja me oduševljava. Prvenstveno njeni makro motivi i neizbježne kapi. A o sladoledu neću ni pričati. Samo ću žaliti što nisam njen sladoled probao. Tko zna, svijet je mali, a vremena (valjda) još ima.

Zagrebački dekameron (http://zagrebackidekameron.blog.hr/) - fascinirala me je njegova priča: Legenda o Sretnom Princu na dvoru kralja Artura - ta je priča na način kako je pripremljena i obrađena vrlo lako mogla spotati roman. Ako nije šteta, ako jeste, obavezno pročitajte. A onda sam naišao i na njegove "nepristojne priče". Sve u svemu vrlo zanimljiv autor kojeg vrijedi čitati.

Zapuštena didovina (http://kamena-kucica-na-skoju.blog.hr/) - Kamena, meni draga Kamena koja je objavljivala zanimljive fotke, pa sudjelovala na oba foto natječaja, pa me navukla sa svojim (nedovršenim) pričama. I stalno čitam i stalno je pokušavam nagovoriti - nastavi dalje tu priču, baš me zanima što je bilo sa Zakojem i drugim likovima iz njezinih priča.

Zoran Oštrić (http://zoranostric.blog.hr/) - stručan i ozbiljan (ne kažem da su ostali neozbiljni) komentator naše društveno - ekonimske i političke zbilje. Oštar kritičar svakodnevnih nepravilnosti koje nas okružuju. Malo je nekritički i previše "eko, green", ali to pripisujem činjenici da je sada sve "eko" in i alternativa postojećem, a čini mi se da ne posvećuje dovoljno pažnje stvarnoj pozadini svih tih tzv. eko trendova. Ili možda nisam dovoljno upoznat s njegovim ukupnim radom. Možda griješim. Uglavnom puno razmišljanja i stavova s kojima se slažem i koje vrijedi pročitati - edukacije radi.

9. Koliko ste najduže izdržali bez bloga i jeste pokušali prestati?

Jesam, godinu dana, a onda je crv opet proradio, kao što sam napisao u prvom odgovoru. Kad sam prestao, mislio sam da ću se odmoriti od te obaveze, ali kad sam shvatio da to nije obaveza već gušt, hobi, volja - krenuo sam ponovno. Hoću li pokušati prestati za neko vrijeme - tko zna. Nikad ne reci nikad, ali za sada imam još jako puno ideja koje bi želio podijeliti s čitateljima. Ali i puno posla ne bih li pokušao doći na pristupni put za put koji vodi na autoput do aerodroma s kojeg se leti u bolju percepciju plastike.

10. Ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

Ima života i bez nas, ali bez bloga, više ne vjerujem. Uvijek će se naći netko tko će imati u neko svoje slobodno vrijeme nešto za reći, dati na uvid i ocjenu javnosti, očekivati lijepe komentare, poslušati korektne savjete. A blog je najčešće plod mašte, mašta je kao i svemir - beskrajna, kao da se isprepliću. Da katkada netko upadne u crnu rupu, privuče ga neko drugo veliko tijelo, opeče se o neko užareno sunce, ali i mašta i svemir i blog postoje.


x. Joker pitanje - koje vam je najdraže sigurnosno pitanje?

Užasava me kad mi kaže:
"osamstopedesetmilijunačetiristitruidesetidvijetisućeiosamstopedesetidva - napiši petu znamenku". Ili tako nešto slično. A najveći biser mi je ipak "Koliko je 60 % od 100", a odgovor je "40". A ima toga još. Npr. nije li glavni sastojak limunade voda?





PS. Lion Queen - vidio sam da sam i od tebe dobio domaću zadaću, ali ja kao perfekcionist kakav se trudim biti, jednostavno nisam stigao kvalitetno pripremiti odgovor, a bio bih to napravio baš kako si i ti to napravila - sve s dokazima. Takvoga nisam mogao objaviti u komentarima. Stoga i tebi hvala na pozivu, nadam se da se ne ljutiš.
- 13:03 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.07.2014.

Otrovi oko nas

Riječki Novi list je 21. lipnja 2014. objavio članak "Otrovi oko nas - Milijarde eura za bolesti uzrokovane kemikalijama":




Odmah, istog dana sam sjeo i napisao reagiranje sa željom da i uredništvo, i novinarku, ali i čitateljstvo informiram o netočnostima koje su paušalno i neprovjereno te nekritički prenesene i iznesene u članku. Čekao sam da se reagiranje objavi na stranicama Novog lista, eto već više od mjesec dana, a kako se to nije dogodilo, evo, svoje reagiranje objavljujem na stranicama bloga.

Istini za volju valja reći da mi se je nakon dva tri dana javila sama novinarka putem e-pošte, ali kako je obraćanje bilo osobno, ne želim ga prenositi, samo ću izdvojiti da sam se novinarki, ako se je osjetila na bilo koji način povrijeđena, ispričao, jer moje reagiranje nije imalo namjeru biti usmjereno prema novinarki niti novinama, već prema nekritičkom prenošenju neprovjerenih informacija.

Evo tog reagiranja:

Poštovani glavni uredniče Novog lista, g. Branko Mijić

Noam Chomsky poznati je američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač. On je profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology. Smatra se ključnom intelektualnom figurom unutar ljevice SAD-a. Chomsky je široko poznat po svom političkom aktivizmu i kritici vanjske politike SAD-a i ostalih vlada.

Autor je više od sto znanstvenih knjiga, a jedno od njegovih zapaženijih područja rada je odnos medija, politike i javnosti. Započevši sa svojom kritikom Vijetnamskog rata u 60-ima, Chomsky je postao poznatiji – osobito međunarodno – za svoju kritiku medija i politike.

Autor je vrlo poznatog teksta "10 strategija manipulacije medija" u kojima između ostaloga kaže (prenosim djelomično prerađeno i usklađeno s namjerom moga komentara):

- Informacije prikažite jednostrano, određenu pojavu, tvar ili kemikaliju koja može biti opasna, ali je ujedno i jako korisna prikažite samo s jedne strane. Kemijski spojevi su korisni, to je poznato, ali mogu biti i opasni. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik, automobile, lijekove, itd.
- U svojim tekstovima koristite manje poznate ili široj javnosti nepoznate izraze, poput ftalati, bisfenol A, parabeni. Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "opasne", "otrovi", "kancerogeno", "neplodnost". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
- Koristite zavaravajuće ilustracije jer je to još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primijeti da ste izjavili išta neistinito. Npr. sliku djeteta kojeg majka hrani plastičnom žličicom.
- Nemojte navoditi količine. Ili ako ih koristite, koristite velike, ogromne brojke - milijarde, više od. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja npr. vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
- Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Podne obloge možda i sadrže neke nečistoće, ali ako pojedete podnu pločicu, sigurno će vam teško pasti na želudac. Ili, naša svakodnevna voda koja može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
- Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
- Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.

Kako jedan takav članak može izgledati evo u sljedećem primjeru opisa jednog kemijskog spoja:

Dihidrogen monoksid
Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.

DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!
• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!

Kako DHMO uništava naš prirodni i radni okoliš?
• Uzrokuje eroziju tla.
• Glavna je komponenta kiselih kiša.
• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život, i svake godine izaziva milijarde eura štete.
• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.

Djeluje vrlo zastrašujuće. Ali svaki pučkoškolac zasigurno je prepoznao da se iza tog široj javnosti nepoznatog naziva dihidrogen monoksid krije H2O odnosno voda.

Da točno je da voda ubija stotine tisuća ljudi. Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja. Točno je da udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta jer udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti. Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti. I to je točno jer postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti. A od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći, pa zadobiti i smrtne opekline po cijelom tijelu. Istovremeno, dulje izlaganje vodi u čvrstom stanju odnosno ledu može dovesti do trajnih oštećenja tkiva. Smrzotina.

Kako DHMO odnosno voda uništava naš prirodni i radni okoliš?
Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama. Voda je glavna je komponenta kiselih kiša. Voda je osnovni element i katastrofalnih poplava kojima smo svjedoci u prošlim danima. Svima je poznato da ako voda dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova i kratkih spojeva koji mogu ugroziti ljudski život. Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno. Jer, hrđanje je oksidacija željeza u prisustvu vode.

Voda se naširoko koristi u industriji pa i u nuklearkama jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, na GMO plantažama za navodnjavanje i gašenje požara.

Da je Vaša novinarka Bojana Mrvoš Pavić kojim slučajem pisala seminarski rad na kolokviju "Manipulacija javnosti" kod uvaženog profesora Chomskog, i da ga je nazvala "Otrovi oko nas - milijarde eura za bolesti uzrokovane kemikalijama", baš kao što je nazvala članak objavljen u cijenjenom i rado čitanom Novom listu u subotu, 21. lipnja 2014. na 9. stranici - dobila bi peticu, vjerojatno i profesorovu pohvalu.

Treba li ponavljati sve što je u uvodu rečeno. I o opasnim kemikalijama (a sve su opasne), što se vidi iz primjera vode, pa do velikih brojeva milijardi do one svemoguće riječi "može". Sve može.

Stoga ovakva manipulacija javnosti nije na čast uglednoj novini kao što je Novi list. Postoje u Hrvatskoj stručnjaci koji mogu nešto reći o plastičnoj ambalaži, o omekšavalima koji se koriste u procesima prerade (ftalati), o koncentracijama u kojima se nalaze i o količinama koje se izlučuju, odnosno ne izlučuju. I kakva je povezanost s bolestima modernog doba. Ono što je točno, stručno i znanstveno dokazano, jeste da je plastična ambalaža sigurna za upotrebu u kontaktu s hranom, da plastična ambalaža upravo omogućava higijenske uvjete držanja te hrane, da plastična ambalaža upravo priječi opasnosti koje se pojavljuju u dugotrajnim pakiranjima - kao što je korištenje metalnih kantica za konzerviranu hranu gdje upravo premaz koji sadrži bisfenol A priječi kontaminaciju hrane.

Također valja reći da je plastična ambalaža pod stalnim nadzorom brojnih državnih medicinskih institucija i laboratorija širom svijeta, da su određeni ftalati zabranjeni, ali i da su određeni sasvim bezopasni, pogotovo u koncentracijama u kojima se nalaze u plastičnoj ambalaži. Nekorektno i stručno netočno je karakteristike jedne vrste plastike pripisivati drugoj vrsti. Jednako je kao i kod metala - ne možemo otrovnost metala žive pripisivati drugom metalu kao što je medicinski čelik koji se ugrađuje u ljudsko tijelo - a obje tvari su metal. Nekorektno i stručno netočno je govoriti o otrovima, bolestima i opasnostima, a ne spomenuti eventualno prisutne koncentracije, duljinu vremena i uvijete izloženosti.

Također valja reći da je jednokratna plastična galanterija i oprema koja se danas koristi u modernoj medicini (šprice, cjevčice, kateteri, uvodnice, bočice, rukavice, vrećice, dozatori, posude, plitice) izrađena od iste te plastike kao što je i plastična ambalaža doveli do deset puta manje smrtnosti naših bolesnika.

Jednom su me pitali je li PET ambalaža (plastenke) opasna. Rekao sam da, može biti opasna, čak i smrtonosna. Baš kao i voda. Jer, ako čovjek proguta jedno i pol litrenu plastenku, vrlo vjerojatno će se ugušiti. Da, PET kao i voda mogu biti smrtonosni.

Stoga, zaključiti ću. Vaša novinarka je napisala članak koji jeste manipulacija šire javnosti od strane medija. U nedostatku konkretnih tema u ljetnom razdoblju, odnosno kako to vi zovete "sezona kiselih krastavaca" novinari pribjegavaju "patkarenju" odnosno "novinarskim patkama". Za nadati se je da će se uvažena i rado čitana novina kao što je Novi list znati i moći oduprijeti tom novom (starom) trendu - "patkarenju".

Brojne informacije možete pročitati na blogu "Plastično je fantastično", a za sva dodatna pitanja kao i pojašnjenja i Vama, Vašoj novinarki i Vašim čitateljima rado stojim na raspolaganju.

Romeo Deša





Eto.
- 13:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 22.07.2014.

Upitno recikliranje u Zagrebu

Građani svjesni ušteda, ali poručuju da se stare navike teško mijenjaju

Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti





Zagreb se već petnaest godina sprema za odvojeno prikupljanje otpada koje zapadna Europa provodi barem dvostruko dulje. Sada je pak slovo EU zakona reklo svoje pa je konac ove godine posljednji rok do kojeg mora i u glavnom hrvatskom gradu zaživjeti gradonačelnikovo “Stavi pravu stvar na pravo mjesto”.

Nabavljeno je 4 tisuće spremnika za karton i papir, staklo, plastičnu i metalnu ambalažu, za sada otvoreno devet reciklažnih dvorišta, uveden besplatan odvoz glomaznog otpada. No i nadalje ostaje poražavajuća činjenica da svega jedan posto Zagrepčana - odvojeno prikuplja otpad.

- Ima puno nesavjesnih građana koji ne brinu o tome i nije im stalo. Trebat će jako puno vremena u Zagrebu da odvojeno prikupljanje otpada postane stvarnost. Jer sve je to stvar mentaliteta i stjecanja navike - jasan je Željko Bandl sa zagrebačke Ferenčice (53) koji je svoje navike stjecao tijekom šesnaest godina života provedenih u Francuskoj.

Tamo je, kaže, odvojeno prikupljanje otpada toliko normalno da se o tome niti ne govori više.

- Pred zgradom su nam stajale kante za odvojeno prikupljanje otpada koje su se praznile jednom mjesečno, a svaki grad bi imao svoju lokaciju odvoženja glomaznog otpada - prisjeća se Bandl života u Francuskoj komentirajući kako će Zagrepčanima trebati dosta vremena dok također i kod nas zaživi odvojeno prikupljanje otpada koje je tamo iskusio. A odvojeno prikupljanje otpada ovaj savjesni Zagrepčanin redovito provodi u svom domu - odvaja pet ambalažu, papir i staklo, ali kaže nema gdje s bio-otpadom.

Isti problem sa zbrinjavanjem organskih ostataka iz kućanstva ima i Nada Orač koja smatra da infrastruktura namijenjena odvojenom prikupljanju otpada nije uopće prilagođena potrebama građana.


Češće voziti glomazni otpad
da ne završava posvuda

- Nedostaje kontejnera, nisu funkcionalni i dovoljno prepoznatljivi. Nemamo gdje zbrinjavati bio-otpad, na kojeg očito nisu mislili, a čini i do jedne trećine volumena komunalnog otpada. Što da činimo sa starim tekstilom, kuhinjskim krpama - pita se Nada Orač koja ističe da također reciklira. A koliko će to činiti njezini susjedi sve ovisi, kaže, koliku kulturu stanovanja imaju.

- Ja sam da se kažnjava ne odvajanje otpada većim računima za odvoz miješanog otpada; nisam sigurna da je to najučinkovitiji način, ali bi u odnosu na sadašnju situaciju dao rezultata - prognozira ova Zagrepčanka i poručuje da je potrebno više edukacije posebice kod mladih koji trebaju od malena usvajati navike odvojenog prikupljanja otpada. Savjetuje Čistoći da treba glomazni otpad odvoziti češće jer nestrpljivi građani pronalaze lošija rješenja pa on završava u prirodi, iza zgrada, u zajedničkim prostorijama…

Da nešto “smrdi” za zagrebačkim smećem kad je razvrstavanje u pitanju vrlo je jasan Darko Stošić, poznati zagrebački “zeleni” aktivist i član stranke OraH. Smatra da je za sve kriv gradonačelnik Milan Bandić koji, komentira Stošić, Zagreb pretvara u slučaj Soprano.


Zagreb je slučaj Soprano

- Mi smo imali prije desetljeća započetu aktivnost u Čistoći za odvojeno prikupljanje otpada, ali to Bandiću ne odgovara jer gura spalionicu otpada koja će biti na teret građanima,povećati će troškove kućanstvima dok će onaj zlatni dio kolača u prikupljanju i trgovini sekundarnih sirovina prepustiti lokalnom Sopranu. Gradu nije u interesu smanjiti količinu otpada kroz reciklažu, nego želi sve gurnuti u skupu spalionicu čiju ćemo izgradnju plaćati desetljećima, a to doista podsjeća na rad mafije - proziva ovaj ekološki aktivist. Ističe da Zagrebu ne treba spalionica nego više edukacije kojom bi i zagrebačko smeće došlo do čak 80 posto iskoristivosti.

- Najlakše je spaliti smeće. A gdje je tu izuzetno skupa investicija u spalionicu, zagađenje okoliša zbog ispušnih plinova, ogromna potrošnja energije, te najgore od svega - spaljivanje sekundarnih sirovina koje razdvajanjem otpada možemo dobiti - ocjenjuje Stošić uvjeren da loša provedba recikliranja u Zagrebu ide na ruku gradonačelnikovim planovima o spalionici kao opravdanje da drugog rješenja za zagrebačko smeće - nema.

S druge strane gradska uprava jasno poručuje da ostaje pri planu odvojenog prikupljanja otpada, koji će se od početka 2015. više naplaćivati za one koji ga ne recikliraju.

- Od Nove godine svatko će plaćati onoliko otpada koliko ga bude imao u vreći ili kanti jer što ga se više reciklira, manje će ga biti za platiti. Pamet u glavu i vi koji to još niste počeli, počnite odvajati otpad, jer ja to radim već dulje vrijeme - poručio je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik nastojeći probuditi savjest građana da krenu njegovim putem.

Gradonačelnik nije za kažnjavanje, ali upozorava da će svi koji ne razdvajaju otpad svakako biti kažnjeni - većim računima za odvoz smeća. A hoće li se on zbrinjavati u novoj spalionici ili ćemo uspjeti prepoznati blago koje leži u recikliranju, Zagreb će vrlo brzo upoznati.


Spalionica ili ne
- pitanje koje desetljećima bruji Zagrebom

U Hrvatskoj je najlakši način za provesti neki projekt ili uvesti neki zakon dovesti državljane pred gotov čin tako da ne vide drugo rješenje, već ono koje im političari ponude. Godinama se, sad nam je jasnije i zašto, ne rješava problem odlagališta otpada u Zagrebu. Odlagalište na Jakuševcu je samo po sebi loše rješenje, a gradnja spalionice tj. postrojenja za termičku obradu otpada je vrh nesposobnosti (ili nemara).

Jakuševčani govore kako sve veći broj njih obolijeva od raka. No, za našeg gradonačelnika i vijećnike Gradske skupštine to nije dovoljno. Umjesto da se vapaj stanovnika Jakuševca shvati jako ozbiljno (jer je to problem svih nas), oni planiraju još veći dio Zagreba dovesti u istu situaciju.

U Resniku je planirana izgradnja spalionice. Upućeniji stanovnici Zagreba se ne slažu se s tim rješenjem. Spaljivanjem se u zrak ispuštaju otrovne čestice i spojevi koje filteri ne pročišćavaju i koje bismo svakodnevno udisali.

Spomenut ćemo samo dioksine koji se osim u ispušnim plinovima nalaze i u pepelu koji ostaje nakon spaljivanja. Ne želimo ni zamisliti što slijedi nakon što sve te otrovne i kancerogene čestice dođu u zemlju, vodu, hranu, životinje i na kraju ljude.

Drugi razlog zašto su spalionice loše rješenje je ekonomski. Izgradnja jednog takvog sustava je jako skupa. Prvo se spominjala svota od 250 milijuna eura. Sada su se troškovi popeli na 300 milijuna eura. Previše je to naših novaca za nešto što uništava zdravlje i u konačnici traži još novca jer će bolesti uzrokovane spalionicom dodatno opteretiti gradski i državni proračun.

Zar naši vijećnici i gradonačelnik zaista mogu mirno spavati nakon donošenja ovakvih odluka?!

Neki su stručnjaci su potvrdili opravdanost izgradnje spalionice zbog dobivanja toplinske energije. No, i sam zdrav razum govori da je lakše uštedjeti energiju recikliranjem, a pogotovo kad se pogledaju konkretne brojke (samo u jednom krugu recikliranja papira uštedi se više električne energije negoli što bi se dobilo toplinske energije spaljivanjem iste količine starog papira).

Obzirom da se mnogi danas i u Hrvatskoj i u svijetu smatraju stručnjacima dovoljno je progooglati rezultate ili posljedice pojedinih projekata na zdravlje ljudi te uštedu ili proizvodnju energije. Bolje je učiti na tuđim greškama, pogotovo kad su tako skupe.

Kao suprotnost spalionicama, diljem svijeta gradovi se okreću razvrstavanju otpada i recikliranju. Neki su gradovi došli i do 70%. I u Hrvatskoj imamo pozitivne primjere - otok Krk. Ljudima postaje jasno da je jedini održivi način Zero waste koncept ili Nula otpada. Ekološki je prihvatljiv, a donosi nova radna mjesta.

Ukoliko zagovornici i podržavatelji spalionica nisu znali o njihovoj štetnosti, nakon javnih rasprava ovih dana više nemaju izgovor. Na ključnim mjestima u gradu trebamo vizionare, a ne grobare.


Napomena autora bloga:

Treba biti racionalan i praktičan pa reći da najvećim dijelom ovakve predložene koncepcije prikupljanja otpada jednostavno nemaju šansu u potpunosti uspjeti. Evo zašto:
- potrebno je vrlo precizno odvajanje na mjestu stvaranja otpada, što je vrlo teško (nemoguće) postići s našim stanjem svijesti, odgovornosti i edukacije. Naravno, snažnu i dugotrajnu, da ne kažem cjeloživotnu edukativnu kampanju treba već sada započeti i stalno i uporno provoditi.
- da bi se aktualni prijedlozi realizirali potrebno je na svaki ulaz, ispred svake zgrade postaviti najmanje 4 ili 5 plastičnih kanti, gdje bi stanari bacali ono što su odvojeno prikupili u svojim stanovima. Možemo li biti sigurni da će to biti u potpunosti ispravno? Gdje smjestiti sve te kante? Koliko koštaju sve te kante? Pa različiti kamioni? Otok Krk koji to provodi još od 2006. godine postigao je 38 % primarno odvojenog otpada, a što je sa preostalih 62 %?
- i pored svog primarnog odvajanja - koje je upitne čistoće po tipu otpada, opet sve treba odvesti na linije za razvrstavanje i odvajanje i tamo odvojiti korisni otpad od nekorisnog.

Stoga, postavlja se otvoreno pitanje zašto se ne poslušaju hrvatski stručnjaci koji daju jeftinija, tehnološki kvalitetnija, primjenjiva i ekonomična rješenja. Već je pisano na ovom blogu o prijedlozima dr. Viktora Simončiča: Moderno postupanje s otpadom i Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO, a evo ih pojednostavljenih s moje strane:

- građanima omogućiti da svoj kućni otpad bacaju u dvije kante - bio-otpad (tzv. mokri) i ostali otpad (tzv. suhi) i odvoz takvog otpada treba naplaćivati
- na pogodnim mjestima u gradu napraviti reciklažna dvorišta s mogućnošću predaje svog korisnog otpada - otpada koji se može reciklirati, u tim reciklažnim dvorištima zaposliti radnike koji će od građanstva prihvaćati taj otpad, provjeravati ga i pravilno raspoređivati. Građani bi u takva dvorišta mogli svoj korisni otpad dovoziti besplatno. Naravno, poticati da veliki supermarketi otkupljuju ili preuzimaju od građanstva PET ambalažu, plastični ambalažni otpad, papir, limenke, staklenu ambalažu i slično. Vrlo je pozitivan primjer da npr. "TISAK" na svojim prodajnim mjestima otkupljuje stari papir. Tisak ima logistiku koju treba još bolje iskoristiti, prijevoz kombijima koji su doveli novine, gotovo pa je besplatan za povrat otkupljenog starog papira. Zašto npr. "DM" (kad su tako ekološki osviješteni) ne bi preuzimao (besplatno) plastičnu ambalažu proizvoda koje prodaje? (A ne da se bave vrećicama i zavaravaju javnost!). U pravilu se tu radi o dvije ili najviše tri vrste plastike (polietilen (PE-HD i PE-LD), polipropilen (PP) i eventualno polistiren (PS)). Naravno, DM bi taj pravilno razvrstani otpad mogao unovčiti kod hrvatskih plastičara koji se bave recikliranjem.
- gradska komunalna poduzeća mogu svakodnevno prazniti one dvije kante (manja kontejnera) ispred kuća i odvoziti ih na odlagališta (dakle, nema opasnosti da se smeće pred kućama usmrdi). Najprije na linije za odvajanje gdje bi osposobljeni radnici, uz pomoć moderne tehnologije (magneti, foto-ćelije, posebni grijači, i sl.), odvajali i odvojeno odlagali korisne vrste otpada te ih pripremali za daljnju preradu (recikliranje).
- bio otpad i biorazgradivi otpad usmjeravati na posebna odlagališta ili kompostane, iskorištavati dobiveni bio plin, proizvoditi kompost
- preostale količine nerazvrstanog, uključujući i opasni otpad preusmjeriti u spalionice, ali ne kakve se sada predlažu već spalionice s plazma tehnologijom te dobivati korisni građevinski materijal (iz negorivog dijela otpada) te toplinsku i električnu energiju. Više informacija o plazma spalionicama zainteresirani mogu pronaći na sljedećim poveznicama:
- J.Miličić, G.Vego: Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme pri rješavanju problema otpada
- Labin.com: Plazma tehnologija gospodarenja otpadom
- Wikipedia: Plasma gasification

Prikaz tehnološkog procesa plazma spalionice dan je na sljedećoj slici.




Izvor:
Zagreb Info: Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti
- 12:48 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.07.2014.

Praktična plastika - igračka za ljubimca

Vjerujem kako znate da je sretan i zdravi pas onaj koji ima priliku za stimulaciju kako tijela, tako i uma. Upravo iz tog razloga mnogi psi obožavaju 'igre mozgalice' nakon kojih slijedi nagrada. Da je tome tako, svjedoči i Bella koja se naprosto ne može odvojiti od svoje nove igračke.

Kako je svladala zadatak pogledajte u sljedećem videu:





Izvori:
Večernji list: Vlasnik napravio savršenu igračku za svog 'najboljeg prijatelja'
You Tube: Bella's Bottle Game
- 15:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.07.2014.

Praktična plastika - sigurnost prije svega
- 19:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 19.07.2014.

Praktična plastika - zaštita telefona na biciklu

Biciklisti, oprez, nema više nekažnjenog slanja SMS-a ni pričanja na mobitel u vrijeme vožnje! Oni koji tu novu zakonsku odredbu zanemare, mogli bi u državni proračun uplatiti 500 kuna, kolika je kazna za taj prekršaj. Stoga evo praktičnog savjeta kako u vožnji vidjeti da vas netko zove (naravno, stati sa strane pa se javiti), a istovremeno i zaštititi svoj telefon.
- 13:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 18.07.2014.

Šareni kolutovi koji čuvaju hranu tjednima


Je li ovo kraj aluminijske folije?






Dvoje dizajnera osmislili su silikonske kolutove koji bi trebali zamijeniti upotrebu aluminijske folije za očuvanje polu upotrebljenih namirnica. Osim što ne zagađuju okoliš i mogu se jednostavno koristiti više puta, čuvaju namirnice tjednima!




Adrienne McNicholas i Michelle Ivankovic osimislile su silikonske kolutove koje osim za čuvanje svježeg voća i povrća mogu nadomjestiti netragom nestale poklopce za teglice i čepove boca. Ovo je još jedna inicjativa protiv bacanja viškova hrane i podizanja ekološke svijesti. Smatra se da bi ovi šareni kolutovi po cijeni oko 15$ trebali zamijeniti stotine kilograma potrošene aluminijske folije. U videu pogledajte o čemu se točno radi:




Dodatno pojašnjenje:

Silikonska guma je elastomer (materijal sličan gumi) koji se sastoji od polimera silikona s ugljikom, vodikom i kisikom. Silikonska guma ima vrlo široku upotrebu u industriji i tamo se pojavljuje u različitim primjenama i oblicima. Uobičajeno je da je silikonska guma jedno ili dvo komponentni polimer, a može sadržavati i aditive koji poboljšavaju svojstva i smanjuju trošak proizvodnje. Silikonska guma je nereaktivan materijal, stabilan i otporan na ekstremne vanjske utjecaje, a u temperaturnom području od -55 0C do +300 0C zadržava svoja upotrebna svojstva. Upravo zbog tih svojih primjenskih svojstava, silikonska guma se vrlo lako proizvodi i oblikuje za različite primjene. Primjenjuje se za vrlo široku lepezu proizvoda koje nalazimo u domaćinstvima za pripremanje i čuvanje hrane, vrlo široku primjenu ima u automobilskoj industriji, primjenjuje se u industriji odjeće i obuće (dijelovi donjeg rublja, sportska odjeća i obuća). Vrlo široku primjenu ima u medicini, bilo kao dijelovi opreme ili kao implatati. Koristi se u elektroničkoj industriji, a možda najšira primjena određenog oblika silikonske gume je kod kućnih radova za razna brtvljenja i osiguranja vodonepropusnosti.



Izvori:
Jutarnji list / Dobra hrana: Je li ovo kraj aluminijske folije?
Wikipedia: Silicone rubber
You Tube: Food Huggers Video
- 18:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2014.

Povećani ciljevi za recikliranje

Europska komisija je 2. srpnja 2014. godine prihvatila prijedloge koji će Europu pretvoriti u cirkularnu ekonomiju i potaknuti recikliranje u državama članicama. Postizanjem novih ciljeva u području upravljanja otpadom otvorilo bi se 580 000 novih radnih mjesta, a Europa bi bila konkurentnija te smanjila potražnju za skupim sirovinskim resursima. Prijedlozi također podrazumijevaju slabljenje negativnog utjecaja na životnu sredinu i smanjenje emisije stakleničkih plinova. Ovim se planovima od Europljana traži da recikliraju 70 % komunalnog otpada i 80 % ambalažnog otpada do 2030. te se zabranjuje zatrpavanje otpada koji se može reciklirati na odlagalištima od 2025. Ciljevi također obuhvaćaju smanjenje otpada koje završava u morima, kao i otpada od hrane.

Revizija, radi jačanja ciljeva u upravljanju otpadom u postojećim direktivama, stavljena je u kontekst ambicioznih koraka prema temeljnoj promjeni iz linearne ekonomije u cirkularnu. Umjesto pridobivanja, jednokratnog korištenja i bacanja sirovina nova je vizija usmjerena na drugačiji model upravljanja. U cirkularnoj ekonomiji ponovna upotreba i recikliranje postaju pravilo, a otpad se smatra dijelom prošlosti.

Dugoročnom učinkovitom i održivom upotrebom materijala, njihovim ponovnim korištenjem i većom efikasnošću doprinijelo bi se jačanju konkurentnosti EU-a i na svjetskoj razini. Taj je pristup utvrđen u Komunikaciji u kojoj se objašnjava kako inovacije na tržištima za reciklažne materijale, novi poslovni modeli, simbioza ekološkog dizajna i industrije mogu doprinijeti stvaranju društva i ekonomije bez otpada.

Također, 2. srpnja Europska komisija je revidirala ciljeve u reciklaži i dopunila “EU Waste Framework Directive 2008/98/EC”, “The Landfill Directive 1999//31/EC” i “The Packaging and Packaging Waste Directive 94/62/EC.”

Europska unija želi ambicioznim ciljevima omogućiti razvoj sustava recikliranja, osigurati pristup sirovinama, stvoriti nova radna mjesta i potaknuti ekonomski razvoj. Novi ciljevi predviđaju:

• 70% komunalnog otpada mora biti reciklirano ili spremljeno za ponovnu upotrebu do 2030. godine.
• 80% ambalažnog otpada mora biti reciklirano ili spremljeno za ponovnu upotrebu do 2030. godine i to: 90% za papir i 60% za plastiku do 2025. godine, 80% za drvo, 90% za metal, aluminij i staklo do 2030.godine)
• Postepeno ukidanje odlaganja na odlagališta do 2025 za otpad koji se može reciklirati (plastika, papir, metal, staklo i organski otpad).
• Povećanje efektivnosti sheme produžene odgovornosti proizvođača određivanjem minimuma uvjeta za njihove operacije;



Izvori:
EU, European Commission, Okoliš, Press release: Okoliš: Veći ciljevi u pogledu recikliranja za poticanje prelaska na kružno gospodarstvo s novim radnim mjestima i održivim rastom
European Commission, Environment, Waste: Review of Waste Policy and Legislation
Animated flags
- 20:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2014.

Plastični humor 13 - ekološki svjesni
- 21:24 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2014.

PRAKTIČNA PLASTIKA

Zanimljiv prikaz kako se još mogu iskoristiti odsluženi plastični predmeti.

2014.

Srpanj 2014.
1. 12.07.2014. ¤ - Budite brži i precizniji kod pripreme kolača - video prilog
2. 19.07.2014. ¤ - Zaštita telefona na biciklu
3. 20.07.2014. ¤ - Sigurnost prije svega
4. 21.07.2014. ¤ - Igračka za ljubimca - video prilog
5. 31.07.2014. ¤ - Plastični muzički izričaj - video prilog

Kolovoz 2014.
6. 23.08.2014. ¤ - Ne bacajte plastenke
7. 28.08.2014. ¤ - Drugi život plastenki

Rujan 2014.
8. 19.09.2014. ¤ - Čamac od plastičnih boca
9. 28.09.2014. ¤ - S plastikom je lakše - branje mandarina u dolini Neretve
10. 30.09.2014. ¤ - Ništa bez plastike - energetska obnova kuća

Listopad 2014.
11. 28.10.2014. ¤ - Čepomida

Studeni 2014.
12. 13.11.2014. ¤ - Igre s plastičnim čepovima
13. 23.11.2014. ¤ - Praktična plastika - u vrtu
14. 28.11.2014. ¤ - Drugi život plastenki

2015.

Siječanj 2015.
15. 20.01.2015. ¤ - Jednostavno, jeftino, praktično i plastično

Veljača 2015.
16. 18.02.2015. ¤ - Praktična plastika: Ne bacajte plastenke, skućite se

Veljača 2015.
17. 19.03.2015. ¤ - Praktična plastika: Malo plastike i tople vode do sreće vode


Ažurirano 16.05.2015.
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2014.

Još malo o izložbi




Zahvaljujem se uredništvu portala Moja Rijeka koji su popratili ovu izložbu i informirali čitatelje o otvaranju i temi izložbe, a posebno novinaru Damiru Jevtiću na pripremi priloga i vrlo profesionalnom izvještavanju.



Izvor:
Portal Moja Rijeka: "Otvorena izložba fotografija 'Plastika i plastični proizvodi oko nas'"
- 12:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.07.2014.

Novi broj časopisa Polimeri



Ovih dana je svjetlo interneta, a uskoro će i na adrese pretplatnika te članova Društva za plastiku i gumu stići i tiskani novi broj časopisa Polimeri.



Časopis POLIMERI,
Volumen 34, Svezak 4,
Godina 2013




I u ovom broju cijeli je niz zanimljivih članaka. Izdvajam iz uvodnika glavne urednice prof.dr.sc. Đurđice Španiček:

Objava posljednjeg sveščića časopisa Polimeri iz godišta 2013. podudario se s održavanjem izborne skupštine Društva za plastiku i gumu. Stoga se ovaj prostor, namijenjen inače uvodničkim promišljanjima glavne urednice, posvećuje tom, za Društvo važnom događaju. Najprije nekoliko najvažnijih podataka. Nakon 13 godina na čelu Društva, mjesto predsjednika i Društva i Upravnog odbora napustio je dipl. ing. Vladimir Ferdelji. Zbog svojega cjelokupnog rada i velikog doprinosa Društvu izabran je za zaslužnog člana DPG -a. A zbog cjelokupnog doprinosa području plastike i gume, kao i društvenih aktivnosti na tom području izabran je za počasnog člana.

Vodeću dužnost u Društvu preuzeo je član Upravnog odbora mr.sc. Vatroslav Sablić. Novi predsjednik na čelu je Uprave jednoga od najstarijih poduzeća u Hrvatskoj koje se bavi preradom plastike i kaučukovih smjesa, tvornice ELKA. Vrijedno iskustvo stekao je na području proizvodnje plastike obnašajući dužnost predsjednika Uprave DIOKI-ja, koje će mu, nadamo se usprkos za plastiku kod nas nepovoljnim vremenima, pripomoći u vođenju Društva.

Nakon duljeg vremena DPG ponovno ima glavnog tajnika, odnosno glavnu tajnicu. To je dugogodišnja aktivistica u Društvu mr.sc. Maja Rujnić-Sokele, koja već dvadesetak godina radi na Katedri za preradu polimera Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Isto tako je dugogodišnja članica Uredništva Polimera u kojem se često javlja s vrlo uspješnim i posjećenim tekstovima vezanima u prvom redu uz plastične vrećice.

Glavna urednica časopisa Polimeri, koja je određeno vrijeme obavljala i dužnost potpredsjednice za stručni rad, vraća se obavljanju isključivo uredničke dužnosti. Njezinu dužnost preuzela je prof.dr.sc. Mirela Leskovac s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Poznajući njezinu upornost, nadamo se uspješnom ispunjavanju očekivanih zadataka.

Posebno priznanje Skupština je dodijelila, za njegov neumorni i vrlo uspješni rad na promidžbi plastike, ali i gume, uredniku portala plasticno-je-fantasticno.blog.hr, članu Upravnog odbora i djelatniku DINE ing. Romeu Deši. Njegov blog zabilježio je do sada više od 132 000 posjeta.

Zbog podrške radu DPG -a koje traje gotovo 45 godina dodijeljeno je priznanje Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Dekanu FSB -a prof.dr.sc. Ivanu Juragi dodijeljeno je priznanje za vrlo aktivnu podršku radu Društva tijekom njegova mandata od 2010. do 2014. Ostale pojedinosti bit će objavljene naknadno.

Skupština se oprostila od Ranke Čatić, ne samo terminologinje i dugogodišnje dužnosnice Društva. Ranka Čatić povezana je s Društvom od trenutka kada se počela razvijati ideja o njegovu stvaranju, tako davne 1964. Njoj smo posvetili nekoliko misli ljudi koji su je okruživali.

Najavljena je sjednica Upravnog odbora početkom jeseni. Na njoj će se morati donijeti možda i vrlo teške odluke, pa čak i o ukidanju časopisa Polimeri, a u konačnici i Društva, ako ono nikomu nije potrebno. A da su Društvo i časopis Polimeri potrebni, pokazuje stvaranje zajedničke platforme s industrijom za obranu plastičnih vrećica, o uspješnosti koje govori i to da na toj platformi zasnovano stajalište sada Ministarstvo zaštite okoliša zastupa na razini EU.

Na kraju želimo istaknuti da smo izradili novu mrežnu stranicu Polimera. Možda ste je posjetili. Ako niste, učinite to svakako. Ima nekoliko speci čnosti. Navedeno je nekoliko stotina kratica polimera s ispravnim pisanjem kratice i punog naziva, što je od velike pomoći svima koji su na bilo koji način vezani uz polimere. Dostupno je pet knjiga u e-obliku besplatno. A posebna je novost da možete sada listati časopis i zatim odabrati što ćete preuzeti za dopunsku uporabu.

Zamolili bismo vas da kao članovi (mnogi od samog osnutka Društva) razmislite treba li Hrvatskoj časopis poput Polimera. Godinama smo stvarali veze u domaćoj i stručnoj javnosti, danomice dobivamo velik broj podataka o kretanjima i novostima u svjetskoj plastičarskoj industriji koji nam inače ne bi bio lako dostupni. Usprkos velikim teškoćama nastojali smo održati rad Društva i izlaženje časopisa. Ako mislite da nam časopis treba, javite se s prijedlogom o tome kako da osiguramo potrebna sredstva.

Uredništvo



IZLOG KNJIGA
Elvira VIDOVIĆ
Edicija Istaknuti profesori Zvonimir Janović

RIJEČ UREDNICE
Uredništvo
Uvodnik

KATEGORIZIRANI RADOVI
Ana PILIPOVIĆ, Ivan STOJANOVIĆ, Vesna ALAR
Impact of ageing on mechanical properties of polyamide castings

Hayat TABEIKH, M. Hassan Al KURDI, Zaki AJJI
Effect of Cd2+, Cr3+, Cu2+, Al3+, Co2+ ions on the chemical recycling of poly(ethylene terephthalate) in sulphuric acid

IZLOG KNJIGA
Damir GODEC
Andreas Schötz: Abmusterung von Spritzgießwerkzeugen Strukturierte und analytische Vorgehenweise

KATEGORIZIRANI RADOVI
Domagoj VRSALJKO, Vera KOVAČEVIĆ
Uleknuće plastenki od polietilena visoke gustoće

STRUČNI SKUPOVI
Tatjana HARAMINA
4. radionica Polimeri iz perspektive kemičara i strojara

AKTUALNO
Jelena PILIPOVIĆ
3D tiskanje sve raširenije u proizvodnji

SAJMOVI
Ana PILIPOVIĆ
Samumetal - 17. sajam metaloprerađivačke industrije i SamuPlast - 1. sajam za preradu polimernih materijala

SVEUČILIŠTE
Saša BORŠIĆ, Jelena PILIPOVIĆ, Ana PILIPOVIĆ
Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu - polimerni materijali u nogometu

Đurđica ŠPANIČEK
Poliamidi

Jelena PILIPOVIĆ
Polimer koji hladi tople elektroničke uređaje na 200 oC

IZ SVIJETA PLASTIKE I GUME
Ana PILIPOVIĆ
K 2013

SAJMOVI
Ana PILIPOVIĆ
EuroMold 2013. - 20. svjetski sajam alatničarstva, aditivnih postupaka i skeniranja

IZLOG KNJIGA
Jelena MACAN
Johannes Karl Fink: The Chemistry of Bio-based Polymers

Đurđica ŠPANIČEK
Gottfried Ehrenstein, Sonja Pongratz: Resistance and Stability of Polymers

IN MEMORIAM
Đurđica ŠPANIČEK, Ranka FRANZ-ŠTERN, Krešimir ŠINTIĆ
Otišla je naša Ranka

VIJESTI
Jelena PILIPOVIĆ, Ana PILIPOVIĆ
4D tiskanje – nove mogućnosti aditivne proizvodnje



Izvor: e-izdanje časopisa Polimeri
- 14:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 12.07.2014.

Praktična plastika - budite brži i precizniji kod pripreme kolača

Dva posta mojih dragih i rado čitanih kolegica Valcer i Yulunga ponukale su me da iz arhiva izvučem ovaj video prilog - kako praktično iskoristiti islužene plastične predmete, ovaj puta plastenku. Vjerujem da će savjet biti od pomoći i nekim kolegama blogerima, ali i ostalim čitateljima bloga.
- 11:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 11.07.2014.

Komentar dana - prof.dr. Dragoslav Stoiljković, Novi Sad

Prof.dr. Dragoslav Stoiljković je najveći živući poznavatelj poliolefina na ovim prostorima. Sveučilišni profesor na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, stručnjak i znanstvenik koji je potekao iz direktne proizvodnje.

Svoje inženjersko iskustvo započeo je sticati u HIP Pančevu gdje je radio na postrojenju za proizvodnju polietilena niske gustoće. Nakon toga radi kao inženjer savjetnik u NIS Srbije i već više od 30 godina uči studente, buduće inženjere tehnologije polimera na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu o proizvodnji polimera i procesnim tehnologijama. Autor je brojnih znanstvenih radova, sveučilišnih udžbenika, a najviše se bavio procesom polimerizacije kao i termodinamičkim procesima koji se odvijaju pri proizvodnji polimera.


Profesora Stoiljkovića zamolili smo da za ovaj blog prokomentira nedavno publicirano istraživanje grupe znanstvenika o plastici u moru i iznenađujućim rezultatima utvrđenim tom prilikom, a koje je nedavno predstavljeno na ovom blogu u postu "Ups, a što sad?".


Evo što je prokomentirao prof.dr. Dragoslav Stoiljković:

Autori priloga koji se tu pominju, izgleda kao da ne znaju da jedino polietilen i polipropilen mogu da plutaju na površini vode jer im je gustina manja od gustine morske vode. (PE-LD: 0,92 do 0.94; PE-HD: 0,95 do 0,96; PP: 0.91 g/cm3). Svi drugi visokotonažni plastični materijali (PVC, PS, PET...) imaju gustinu veću od 1 g/cm3. Oni mogu da plutaju samo u obliku boca i kanistera, dok u njima ima vazduha. Čim se ispune vodom, ili čim se razgrade na manje delove, oni će potonuti. Neće ih više biti na površini vode.

Ali time ekološki problemi nisu rešeni. Naprotiv, tek su postavljeni. Sve dok plastika pluta na vodi, moguće je prikupiti, pravilno odložiti, pa i reciklirati. Ali kad potone, sve postaje mnogo složenije. Mene više zabrinjava pitanje do koje mere su dna reka, jezera i mora prekrivena plastičnim otpadom. Da li je dno prekriveno i da li to ometa život biljaka i životinja u vodi?
- 14:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.07.2014.

Plastična kravata

Kako povezati tradicionalni hrvatski modni dodatak i modernu plastičarsku tehnologiju plus specifični umjetnički izričaj - kravata od poli(metil metakrilata) odnosno od pleksiglasa dizajnirana od strane naše umjetnice Diane Sokolić.

Plastična kravata imala je nedavnu promociju na otvaranju izložbe fotografija "Plastika i plastični proizvodi oko nas". Čestitam umjetnici na kreativnosti i inovativnosti.











Izvor:
Facebook profil: Diana'S
- 12:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2014.

Riječki Novi list o izložbi







Blog.hr o izložbi
- 14:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2014.

Otvorenje izložbe


Galerija Principij

IZLOŽENI RADOVI:






























Riječ profesora Borislava Božića, predsjednika Fotokluba Rijeka, na otvaranju izložbe:



PLASTIKA

Pored mnogih značenja u okviru likovne umjetnosti, riječ plastika označava i umjetnu masu kao materijal koji je već preko stotinu godina u svakodnevnoj upotrebi. Niz je njenih inačica koje ne zaobilaze niti jedno područje ljudskog rada. I nezamisliv je više život bez nje. Vrlo često u svakodnevnim, kolokvijalnim razgovorima, plastiku kao materijal negativno se interpretira. To negativno poimanje plastike uglavnom je povezano s odbačenom ambalažom proizvoda iz svakodnevne upotrebe. Ustvari, ovdje je zamijenjena teza. Vrlo rezolutno reagiramo na hrpe odbačene plastične ambalaže, umjesto da u takvim slučajevima komentiramo neodgovorno ponašanje pojedinaca. Kultura življenja uredila je ili pokušava urediti sve naše segmente života pa tako i odgovorno zbrinjavanje otpada. No, čovjek je vrlo teško ukrotiv pa baca sve svoje viškove gdje stigne. Pa boca, bočica, vreća i vrećica imamo na svakom koraku. Drugi mogući izvor negativnih raspoloženja proizlaze iz dobro smišljenih propagandnih akcija suprotstavljenih lobija, lobija iz nekih drugih proizvodnih programa čiji se profit umanjuje prisutnošću i umnažanjem plastičnih proizvoda. Dakako ima mjesta, itekako ima mjesta i prostora za diskusiju o tome da li se svi u lancu proizvođača i korisnika plastike dovoljno humano i etički i profesionalno ponašaju i postupaju. Ali, imati ideju i inicirati fotografski natječaj na temu plastike je originalno razmišljanje. Zašto je izvrsno? Zato što je plastika toliko premrežila naše svakodnevlje da je njeno prisustvo postalo normalno i uobičajeno. Pa kako ćeš snimati nešto što je uobičajeno i svakodnevno? Čim otvorimo oči, plastika je tu: prekidač na noćnoj lampici, kazaljke ili nešto na satu koji nas budi. Doduše, sad nas uglavnom budi mobitel s odabranom glazbom, a tek koliko ja na njemu plastičnih dijelova. I tako redom od ranog jutra: četkica za zube, a možda i pokoji plastični zub ili samo njegov dio, pa niz sitnica u kuhinji... Cijeli nas dan prate proizvodi od plastike.

S idejom da se organizira fotografski natječaj na temu plastike došao mi je gospodin Romeo Deša. U prvi tren bio sam zbunjen, ali sam vrlo brzo prepoznao neiscrpnost teme. U tom razgovoru sa spomenutim gospodinom rekoh mu da imam predrasude o plastici. Razgovor o ovoj temi nagnao me je prvo na misaonu pa tek onda na vizualnu akciju. Do tada sam vrlo jednostrano razmišljao. Nisam imao ni poticaja ni potrebe za kompleksnijim odnosom. Koliko smo katkada inertni i stereotipni u razmišljanju...?

Dakle, natječaj je raspisan i vrlo brzo su prijave počele stizati i redoslijedom prijavljivanja objavljivane su na blogu „Plastično je fantastično“. Ukupno je prijavljeno 440 fotografija od 63 autora. Prvim, letimičnim pregledom pristiglih fotografija vidimo zastupljenost svih područja života. Snimatelji su doista krenuli od svoje kuhinje, dnevnog boravka, fasada svojih kuća ili većih zgrada pa sve do umjetničkih galerija gdje je ambalažni plastični materijal poslužio umjetniku za interpretaciju vlastite ideje. Doista nemjerljiv raspon primjene ili prisutnosti plastike i plastičnih proizvoda.

Sve pristigle fotografije pregledao je žiri u sastavu: dr.sc. Đurđica Španiček, glavna urednica časopisa Polimeri, mr.sc. Maja Rujnić Sokele, stručni tajnik Društva za plastiku i gumu, mr. sc. Ervin Dubrović, muzejski savjetnik, ravnatelj Muzeja grada Rijeke, Romeo Deša, ing., član UO Društva za plastiku i gumu, urednik bloga (administrativni tajnik natječaja) i Borislav Božić, prof., predsjednik Fotokluba Rijeka i predsjednik žirija. Kod vrednovanja radova primijenjena je metodologija bodovanja po kojoj je zbrajanjem bodova za svaku pojedinu fotografiju dobivena u konačnici rang-lista prijavljenih fotografija. Po propozicijama natječaja dodjeljuje se prva, druga i treća nagrada, tri diplome i tri pohvale te jedna izdvojena nagrada u obliku diploma za fotografiju koja na najoriginalniji način prikazuje plastični proizvod i/ili primjenu plastike kao materijala.

Fotografija „Božićna PVC stolarija“ autorice Ljiljane Žegrec prikazanim sadržajem prezentira tipičan duh ovovremenosti. Ulazni dio fasade privatne kuće s dominantnim zelenilom biljke penjačice te netom ugrađenim ulaznim PVC vratima. Atmosferu gledljivosti svakako daje blagdanski vjenčić Božića. Po izgledu vidljivog dijela fasade zaključujemo da to nije reprezentativna vila ili kuća, ali po svim ostalim već nabrojanim detaljima govori da je to dom susretljivog čovjeka, čovjeka koji rado i s iščekivanjem prima gosta. Razgrnuti snijeg prilazne staze i već spomenuti adventski vijenac te živo zelenilo uz umjetni cvjetni aranžman lijevo od ulaza, samo nam šalju poruku: „Dođi, čovječe, uđi u moj dom! Dobro došao si !“ Kao da stanovnik ove kuće kaže: „Evo ti nova vrata koja nisu samo ulaz u moju kuću, već je to ulaz u moj dom, u moj život.“ I pored, na trenutke, kič ozračja ove slike autorica Žegrec nas je sve počastila ovim lijepim „ulazom“ u dobrotu, u prostodušnost, u dobronamjernost malog čovjeka. Malog čovjeka na društvenoj ljestvici značenja, kako se danas ljudi mjere, a velikog i najvećeg po naravi svog stvaranja i postojanja.

Drugu nagradu zasluženo dobiva Josip Banović za fotografiju „Plastična jelka“. Nekoliko važnih poruka čitamo iz njegove fotografije. Kao prvo, taj suvišak u obliku ambalaže ne mora uopće biti odbačen niti se mora u klasičnom smislu reciklirati. Dovoljna je idejna razigranost, kreativna dinamičnost i evo nove instalacije, novog recikliranja od odbačene ambalaže. To je jelka. Udahnut je novi smisao i značenje u novoj kompozicijskoj strukturi ambalažnih boca. I sljedeća poruka je svakako Banovićeva snimateljska invencija u interpretiranju ove teme.

Treću nagradu osvaja Dragan Nišler za fotografiju „Manje je više“. U skoro monokromnom i monotonom kadru slike, dominantna bojom i oblikom plastična plutača lancem privezana čuva ili označava poziciju pomorcima. Minimalizam kao mogući način izražavanja i interpretiranja u slikarstvu je u jednom trenutku bio snažno prisutan, a ova fotografija vrlo lijepo pokazuje kako je i ovakav način kreativnog rada moguć i u fotografiji.

Tri ravnopravne diplome za kreativne dosege u interpretaciji teme natječaja dobivaju: Tina Štambuk za fotografiju „Barbie girl“, Diana Sokolić za fotografiju „Aurora Australis“ i Vjekoslav Šabarić za fotografiju „Usamljena“.

Tri ravnopravne pohvale dobivaju: Eda Kerekeš za fotografiju „Stvoreni za sve", Aleksandar Tomulić za fotografiju „Kraj djetinjstva“ i Željko Car za fotografiju „Sjećanje na budućnost 2“.

Žiri je izdvojio fotografiju „Nedoumica“ Bojana Bonifačića i nagradio je diplomom za najoriginalniji prikaz plastičnih proizvoda i/ili primjenu plastike kao materijala. Pravilni nizovi, pravilna ponavljanja raznobojnih plastičnih stakalaca sunčanih naočala doista dovodi u nedoumicu potencijalnog kupca. A mogući kupac u svojoj siluetnoj pojavnosti doista se treba odlučiti koju boju i oblik ponijeti sa sobom, na sebi. I sam naslov ove fotografije u duhu je prikazane atmosfere.

Možemo mi misliti što hoćemo, ali plastika je nezamjenjiva i sveprisutna je. I ne samo to, u mnogom čemu olakšala nam je i unaprijedila život. Naravno, u cijelom procesu ima i gorčine ali je svakako prije treba tražiti u mjeri odgovornog ponašanja, a ne u brzopletom i neargumentiranom stavu generaliziranja i negiranja svega i svačega.

Fotografija se i u ovom slučaju pokazala vrlo svrhovit i opravdan medij za diskusiju i komentare, a nadasve za umjetničku interpretaciju uobičajene, dnevno sveprisutne plastike.


Riječ Romea Deše, autora i urednika bloga, organizatora natječaja:




Poštovani posjetitelju,

ova izložba rezultat je fotografskog natječaja na kojem su sudjelovala 63 autora iz Njemačke, Italije, Slovenije i Hrvatske s ukupno 440 fotografija. Sve su ih već imali prilike pogledati čitatelji na blogu "Plastično je fantastično", na kojem su fotografije objavljivane od 28. ožujka pa sve do 23. svibnja 2014. godine.

Na ovom foto natječaju kao i na foto izložbama imamo prilike vidjeti cijelu seriju fotografija - najrazličitijih - od umjetničkih gdje su autori izrazili svoju kreativnost, preko snimljenih fotografija samo za ovu priliku pa sve do fotografija koje su autori imali od ranije snimljene, a prikazivale su plastične predmete. Imali smo prilike vidjeti različite foto tehnike, različite umjetničke pristupe i kreacije, ali i iščitati iz njih različite poruke.

Kako god, sve su fotografije zorno pokazale koliko su plastični predmeti sveprisutni u našim životima, koliko se danas bez njih više ne može, ali i nužnost odgovornijeg ponašanja s isluženim plastičnim predmetima. U stvari fotografi i njihove fotografije pokazale su upravo ono što je i smisao bloga "Plastično je fantastično".

A to je prikaz plastike, a posebno plastičnih proizvoda, što su, kakvi su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta i je li plastika Bogom dana ili je vražje djelo. Blog nastoji pozitivno, znanstveno dokazano prikazati plastiku u cjelini. Katkad se čini da se bori protiv vjetrenjača, ali iz dana u dan čitateljstvo počinje drugačije sagledavati plastiku i svakodnevne plastične proizvode. Pokušava se na jedan prihvatljiviji, stručno i znanstveno popularniji način pisati o plastici, dati relevantne stručne i znanstvene dokaze o izvorima i podacima koje se koriste, razbiti neke uvriježene mitove, neistine i poluinformacije, sve ne bi li se proširila istina i suprotstavljalo neopravdanim protivnicima i katastrofičarima koji su protiv svega, pa i protiv plastike. Blog odnosno autor bloga provjerenim stručnim i znanstvenim činjenicama želi promijeniti percepciju plastike i plastičnih proizvoda koji nas svakodnevno okružuju u svim sferama našeg života, zbog čega ja kao autor i urednik bloga pišem sve što pišem.


Podjela nagrada:


Treća nagrada: Dragan Nišler


Diploma: Diana Sokolić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Priznanje: Aleksandar Tomulić

Ostali nagrađeni i dobitnici diploma i priznanja nisu bili na otvaranju,


Ugodno druženje nakon otvaranja:






Ipak, možda najviše pozornosti na izložbi privukla je plastična kravata, koju je specijalno za ovu priliku u svom prepoznatljivom stilu napravila umjetnica Diana Sokolić, a ponosno nošena je od autora bloga.
































Krasan izvještaj sastavio je kolega bloger "More ljubavi" koji je i sam sudionik natječaja i čiji je jedan rad izložen. Pogledajte post s video prilozima na blogu More ljubavi: Plastika i plastični proizvodi oko nas, izložba



Još jednom, zahvaljujem se svima - sudionicima natječaja, svima koji su na bilo koji način pomogli i dali podršku realizaciji ovoga projekta, zahvaljujem se brojnim gostima na otvaranju kao i dragim kolegicama i kolegama blogerima na pohvalama i lijepim komentarima,

Hvala svima.
- 19:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.07.2014.

Izložba je otvorena





Slikovni izvještaj slijedi.
- 23:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2014.

Katalog izložbe
- 21:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2014.

Ups, a što sad?



Ogromna količina plastičnog otpada polako nestaje s površine oceana, pokazalo je najnovije znanstveno istraživanje, kojeg je proveo međunarodni tim znanstvenika iz Španjolske, Saudijske Arabije, Čilea, Australije i SAD-a. Međutim, što se događa s otpadom za znanstvenike je i dalje nepoznanica. Nakon opširnog istraživanja koje je sprovedeno o utjecaju otpada na vodena prostranstva, znanstvenici su zaključili da ogromne količine plastike zapravo nestaju s površine mora i oceana. Pretpostavljaju da se otpad rastavlja u djeliće, a vrlo je moguće i da tone duboko u ocean, ili ga možda pojedu ribe, piše Sciencemag.org. Zastrašujući je podatak da je, prema izvještaju iz 1970. godine, čak 45000 tona plastike dospijevalo u ocean svake godine (tako je utvrđeno istraživanjem kojeg je provela Australska nacionalna akademija znanosti), a od tada do danas proizvodnja plastike se upeterostručila.

Napomena autora bloga:
Da ne bude zabune, tih "čak 45 000 tona plastike", činilo je tadašnjih 0,1 % proizvodnje plastike. Ipak, da bude jasno, stav autora bloga je da je i jedna plastična čaša u moru previše.


„Moguće je da manje ribe jedu te djeliće plastike ili ih razlažu na još sitnije dijelove. Veće ribe jedu te manje, a na kraju ribe dolaze i na trpezu ljudi, zato je veoma bitno istražiti kako toksini iz plastike utječu na zdravlje životinja. Dubine oceana su za nas još uvijek velika nepoznanica. Nažalost, plastika koja završava u oceanima mogla bi uvelike naštetiti prirodnom i za nas još uvijek nepoznatom eko sustavu“, rekao je koautor studije Andres Cozar, ekolog sa Sveučilišta Cadiz u Španjolskoj. Inače, današnje doba znanstvenici nazivaju i vremenom plastike. Naime, današnje društvo proizvodi sve više tog materijala koji završava na odlagalištima, a planinske vode i rijeke ga nose do oceana. Tako je nastao i poznati otok plastičnog otpada u Tihom oceanu tzv. Pacific Garbage Pach koji je dostiglo veličinu Teksasa.

Napomena autora bloga:
Ova tvrdnja da je veličina plastične nakupine koja pluta u Tihom oceanu, nastala utjecajem morskih struja koje razni plastični otpad kojeg u more donose rijeke sa strane zapadne obale SAD-a ili biva bačen s brodova, nosi i skuplja na mjestu rotacije i miješanja struja, veća od Teksasa, ili čak dvostruko veća, opovrgnuta je istraživanjem koje je provelo Sveučilište Oregon iz SAD-a, a o čemu je pisano na ovom blogu u više postova, a izvještaj se može naći na sljedećem LINKU.


Cozar i njegove kolege ovim su istraživanjem pokušali utvrditi utjecaj otpada i njegov obujam u oceanima. Brodom „Malaspina“ obišli su svijet i skupljali uzorke vode te mjerili koncentraciju plastike. Također su analizirali podatke iz nekoliko drugih istraživanja. A, njihovo otkriće prvo je za njih same bilo šokantno. Naime, utvrdili su da bez obzira na drastično povećanje proizvoda od plastike danas u oceanima ima oko 40 000 tona plastike, a statistički trebalo bi biti nekoliko milijuna tona. Ili, još točnije, 99 % plastičnog otpada je nestalo.


Karta s prikazom putovanja istraživačkog broda "Malaspina". Tijekom putovanja uzeto je s 442 mjesta 1127 uzoraka, a utvrđena gustoća plastičnog otpada u g/km2 opisana je u legendi unutar slike. Najveća gustoća je označena crvenim točkama i kreće 1000 do 2500 g/km2. Iz karte je vidljivo da najveći broj uzoraka (plave točke) nije imao pronađenog plastičnog otpada odnosno u kategoriji je od 0 do 50 g/km2

Napomena autora bloga:
Što bi bilo kad bi bilo? Obzirom da je svjetska površina oceana i mora 361 milijun km2 i da je kojim slučajem utvrđeno da je na svim uzorcima pronađen maksimalna količina otpadne plastike - od 2,5 kg/km2 ispalo bi da danas svjetskim morskim površinama pluta 902 500 t plastičnog otpada. Čak i da jeste tako, daleko je to od količina kojima nas katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plaše, a oni se korste izmišljenim brojkama u milijardama tona.


Osim toga, otkrili su da malih dijelova plastike, poput onih veličine od pet milimetara, uopće nema u oceanima. Kako tvrde, moguće je da su ti djelići razloženi u još sitnije i nemoguće ih je naći, a njihov utjecaj na ocean je nepoznat. Druga mogućnost je da ti djelići tonu u dubine oceana.

Napomena autora bloga:
A što sad? Sad kad je javnost toliko pripremljena na radikalne akcije, kada javnost očekuje poduzimanje stvarnih i učinkovitih mjera, kada se iznalaze rješenja za iskorištavanje svog tog plastičnog otpada, najednom ga nema. Ostaje otvoreno pitanje je li ga uopće i bilo u tolikoj količini s kojima su nas svi ti katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plašili.




Izvori:
Andres Cozar et all: Plastic debris in the open ocean
Oregon State University: Academic Report for 2010-2011.
Science: Ninety-nine percent of the ocean's plastic is missing
- 01:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.07.2014.

Predstavljen plastični sportski auto

Plastic News
- 19:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 02.07.2014.

Poziv na izložbu fotografija na temu plastike

*** FOTO IZLOŽBA *** FOTO IZLOŽBA *** FOTO IZLOŽBA ***



Poštovana, poštovani

čast nam je pozvati Vas na otvaranje izložbe fotografija

PLASTIKA I PLASTIČNI PROIZVODI OKO NAS


u ponedjeljak, 7. srpnja 2014.

Galerija PRINCIPIJ

u Rijeci, Pod voltun 4, u 20:00 sati.

Izložba će biti otvorena od 7. do 14. srpnja,
a moći će se pogledati svakog dana od 11 do 21 sat.



Ova izložba rezultat je fotografskog natječaja na kojem su sudjelovala 63 autora iz Njemačke, Italije, Slovenije i Hrvatske s ukupno 440 fotografija. Sve su ih već imali prilike pogledati čitatelji na blogu "Plastično je fantastično", na kojem su fotografije objavljivane od 28. ožujka pa sve do 23. svibnja 2014. godine.

Na ovom foto natječaju kao i na foto izložbi imamo prilike vidjeti cijelu seriju fotografija - najrazličitijih - od umjetničkih gdje su autori izrazili svoju kreativnost, preko snimljenih fotografija samo za ovu priliku pa sve do fotografija koje su autori imali od ranije snimljene, a prikazivale su plastične predmete. Imali smo prilike vidjeti različite foto tehnike, različite umjetničke pristupe i kreacije, ali i iščitati iz njih različite poruke.

Kako god, sve su fotografije zorno pokazale koliko su plastični predmeti sveprisutni u našim životima, koliko se danas bez njih više ne može, ali i nužnost odgovornijeg ponašanja s isluženim plastičnim predmetima. U stvari fotografi i njihove fotografije pokazale su upravo ono što je i smisao bloga "Plastično je fantastično".

A to je prikaz plastike, a posebno plastičnih proizvoda, što su, kakvi su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta i je li plastika Bogom dana ili je vražje djelo. Blog nastoji pozitivno, znanstveno dokazano prikazati plastiku u cjelini. Katkad se čini da se bori protiv vjetrenjača, ali iz dana u dan čitateljstvo počinje drugačije sagledavati plastiku i svakodnevne plastične proizvode. Pokušava se na jedan prihvatljiviji, stručno i znanstveno popularniji način pisati o plastici, dati relevantne stručne i znanstvene dokaze o izvorima i podacima koje se koriste, razbiti neke uvriježene mitove, neistine i poluinformacije, sve ne bi li se proširila istina i suprotstavljalo neopravdanim protivnicima i katastrofičarima koji su protiv svega, pa i protiv plastike. Blog odnosno autor bloga provjerenim stručnim i znanstvenim činjenicama želi promijeniti percepciju plastike i plastičnih proizvoda koji nas svakodnevno okružuju u svim sferama našeg života. Ovaj fotografski natječaj i izložba fotografija dio su tih nastojanja.
- 15:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 01.07.2014.

NEWSLETTER 15

NEWSLETTER 15



Poštovani,
pred Vama je redovni NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO za mjesec Lipanj.

Lipanj mjesec uobičajenih aktivnosti, možda nešto manjeg intenziteta nego prethodnih mjeseci, kada je centralna tema bio MEĐUNARODNI FOTOGRAFSKI NATJEČAJ NA TEMU PLASTIKE i objava pristiglih fotografija. Završne pripreme za foto izložbe su u tijeku, prva izložba biti će u Rijeci, u Galeriji PRINCIPIJ od 7. do 14. srpnja 2014., a druga izložba će biti u Omišlju u Galeriji VIJEĆNICA od 1. do 15. rujna 2014. Svi primatelji ovog newslettera dobiti će i pozivnice za otvaranje obiju izložbi.

Evo pregleda objavljenih članaka tijekom lipnja na blogu "Plastično je fantastično" (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):

01.06. - NEWSLETTER 14 - pregled objavljenih članaka na blogu tijekom svibnja.
02.06. - Od budala zaštite nema - Komentar na e-poštu koja cirkularno kruži internetom, a govori o oznakama u boji na plastičnoj ambalaži, u pravilu na plastičnim tubama.
03.06. - Jesu li plastične vrećice najveća pokora čovječanstva? - Prikaz prezentacije koju je autor bloga održao na međunarodnom savjetovanju "Trendovi u ambalažnoj industriji - Eko forum: plastične vrećice pro & contra", koje je održano u organizaciji FEST.A. CROPAK 2014 na Plitvicama, 31. 5.2014.
04.06. - Tko to (opet) truje javnost? - Nedavno je internetom prostrujila poruka (opet!), a neke dnevne novine je web portal Dnevno.hr objavili su članak Tihi ubojica: Ovo je plastika koju obavezno morate izbjegavati! kojeg potpisuje novinar A.Pranjić o štetnosti plastike s obrazloženjima oznaka na dnu plastične ambalaže. Kako se radi o potpunim netočnostima, neprovjerenim, krivim i lažnim podacima koje nepotrebno uznemiravaju, da ne kažem truju javnost, poslano je uredniku portala reagiranje, koje je objavljeno i na stranicama bloga.
05.06. - Borba se nastavlja - Na facebook profili eKlinike objavljeno je upozorenje: "Ne ostavljajte plastične bočice s vodom u autu. Vrlo opasno!", a na blogu je preneseno reagiranje. Post je izazvao i dosta komentara čitatelja bloga.
10.06. - Plastika pobjeđuje - Od 5. do 11. 6. 2014. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, u sklopu likovnog programa 18. Međunarodnog uličnog festivala Cest is d' Best izloženo je 45 umjetničkih zastavica, renomiranih likovnih umjetnika. Radovi izrađeni šestu godinu za redom na temu Art zastava Europe pridonijeli su posebnoj atmosferi u dane festivala, a ujedno su i umjetnički vrijedna ostvarenja. Prvu nagradu dobila je Diana Sokolić iz Zagreba za rad Zvjezdano nebo Europe. Zastavica je izrađena u prepoznatljivom stilu ove umjetnice, a izrađena je od komadića poli(metil-metakrilata) (PMMA) odnosno pleksiglasa, materijala kojeg Diana Sokolić koristi za svoje brojne umjetničke instalacije i za izradu unikatnog umjetničkog nakita.
11.06. - Eto, da se malo pravim važan - Skupština Društva za plastiku i gumu dodijelila je posebnu nagradu autoru bloga "Plastično je fantastično". Nagrada je dodijeljena, kako se kaže u obrazloženju: zbog neprocjenjivoga doprinosa Urednika bloga "Plastično je fantastično" promicanju plastike i gume u cjelini, obrani plastičnih vrećica kako na blogu tako i u stručnim povjerenstvima, tribinama, skupovima te zamisli da se organizira vrlo uspješni foto-natječaj s motivima plastičnih proizvoda.
12.06. - Razmislite još jednom prije bacanja - video prilog - Coca Cola je u sklopu svoje propagandne kampanje prezentirala kratki video prilog o mogućnostima korištenja praznih plastenki pod nazivom "Drugi život Coca Cole".
13.06. - Što smo mogli, učinili smo - Prikaz članka objavljenog u riječkom Novom listu 13. lipnja 2014. Hrvatska želi zaštititi proizvođače plastičnih vrećica. Jedan od rijetkih članaka u novinama i općenito u medijima koji na pozitivan način tretira plastične vrećice i proizvođače tog svakodnevnog proizvoda.
14.06. Da banane duže potraju - video prilog - Video savjet kako duže sačuvati banane - plastičnom folijom omotati peteljku i potrajati će duže.
15.06. - Voda zaustavlja vodu - uz pomoć PVC-a - Riječka tvrtka MGK-pack d.d. ima rješenje za zaštitu od poplava. Riječ je o projektu »Vodom protiv vode«, odnosno PVC cijevima koje se pune vodom i služe kao brane, a izradila ih je spomenuta riječka tvrtka.
16.06. - Pelene su vrlo zastupljeni proizvod u mješovitom otpadu - Već sada je udio pelena, posebno zbog starenja pučanstva u zagrebačkom otpadu prešao je respektabilnu količinu od više od 5 %. Na pitanje je li pelenama baš mjesto u mješovitom otpadu, trebali bi odgovoriti stručnjaci. Posebno što učiniti s pelenama koje upotrebljavaju bolesnici u terminalnoj fazi koji su pod djelovanjem vrlo teških droga - piše prof. Igor Čatić i skreće nam pozornost na jedan sasvim zanemareni problem (između ostalog i) plastičnog otpada.
17.06. - Biorazgradnja ili recikliranje - Prethodni post uvaženog profesora Čatića o pelenama za djecu i odrasle, otvorio je i pitanje trebaju li takve plastične pelene s raznim polimernim umetcima biti razgradljive, odnosno biorazgradljive ili ne. Stav autora ovog bloga o biorazgradljivoj plastici je NE osim u strogo ciljanim i jasno definiranim proizvodima - baš kao što su pelene za djecu i odrasle. Naime, plastika je sirovinski i energijski prevrijedna da bi se tek tako bacala da se "sama razgradi i nestane", već taj sirovinski i energijski potencijal treba iskoristiti u sustavu recikliranja i/ili energijske oporabe. Pogotovo se to odnosi na plastične vrećice. U ovom postu dana su i dva mišljenja stručnjaka iz "protivničkih tabora" - European Bioplastics i Plastic Recyclers Europe koji su prezentirali stav svojih organizacija je li biorazgradljiva plastika moguće rješenje za problem otpada ili ona ometa cijeli sustav i proces recikliranja i uzrokuje više štete nego koristi.
22.06. - Protiv plastičnog otpada u oceanima - Prikazana je ideja mladog inovatora koji je otkrio kako očistiti sve oceane za samo pet godina. Pitanje je koliko je ova ideja sprovediva. Naravno da su upitne brojke koje se spominju. Malo mi se čini previše 20 milijardi tona plastike u morima. Naime, ako se uzme da je prošle godine ukupna proizvodnja plastike u svijetu bila 300 000 milijuna tona, ispada da je sva, ali baš sva plastika proizvedena u posljednjih 66 godina završila u moru. Složiti ćete se da ipak nije. Ipak, članak se prenosi jeste ideja da oceane treba čistiti i da se ta plastika može i mora iskoristiti. To je pravilan pristup rješavanju problema plastičnog otpada, a koji je posljedica prvenstveno i jedino neodgovornog ljudskog ponašanja.
23.06. - Plastične vrećice jesu hrvatski interes - Priča o neopravdanim napadima na plastične vrećice, ovaj svakodnevni proizvod seže unazad dvadesetak godina. Ovo je članak o povijesti nastojanja stručnjaka i znanstvenika okupljenih u Društvu za plastiku i gumu i drugih institucija u obrani ovog ekološkog, praktičnog i ekonomičnog proizvoda, te kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj u odnosu na predloženu Direktivu o smanjivanju potrošnje plastičnih vrećica.
25.06. - Koliko su zelene zabrane? - Prikaz istraživanja o ekološkim i ekonomskim utjecajima zabrana ili oporezivanja plastičnih vrećica. U posljednjih 15 godina, oko 190 lokalnih samouprava u SAD prihvatile su uredbe o zabranama, uvođenju naknada i poreza na plastične trgovačke vrećice. Mnoge od tih zajednica istovremeno su uvele naknade ili poreze na papirnate vrećice. Zagovornici uvođenja takvih uredbi tvrde da su nužne zbog smanjivanja otpada i drugih utjecaja na okoliš od korištenja sirovina pa sve do smanjenja emisija stakleničkih plinova. Dodatno, brojni zagovornici tvrde da će uredbe o zabranama i/ili uvođenju naknada ili poreza smanjiti komunalne troškove (kao što su troškovi povezani s odvoženjem smeća i skupljanjem otpada) koji će u konačnici smanjiti troškove poreznim obveznicima. Ovo istraživanje provjerilo je sve te tvrdnje zagovornika uvođenja zabrana i naknada koristeći se najnovijim podacima i nalazima.
27.06. - Plastičari industrijaliziraju Floridu - Vrlo zanimljiv članak prof.dr. Igora Čatića koji u uvodu kaže: U Hrvatskoj se najrjeđe čuje glas odgovornih za razvoj novih proizvoda i svih oblika proizvodnje, osobito industrijske. O tome govore i pišu drugi. Pa tako neki žele floridozirati Hrvatsku. Međutim upravo pristigla vijest iz SAD-a je naslovljena: Plastičarska industrija predvodi izgradnju industrije u Floridi.
28.06. - Industrijalizacija ili reindustrijalizacija - Vjesnik je 21. studenoga 2000. objavio tekst: Kad ne čuju oni koji bi trebali, ne čudi da je i ovaj puta poticaj za proizvodnju došao od Predsjednika države (S. Mesića). Dana 12. lipnja 2014. predsjednik Republike, prof. I. Josipović održao je predavanje na zagrebačkom forumu Znanje u gospodarstvu - strateški cilj Hrvatske, nove članice europske unije. Prof. Igor Čatić uspoređuje tekstove dvaju predsjednika Republike, te ih povezuje s industrijskom strategijom Ministarstva gospodarstva.
29.06. - Moderno postupanje s otpadom - Niti jedan materijal s kojim se susrećemo u našoj svakodnevnici nije toliko povezan s otpadom kao što je to plastika. Čim se spomene plastika velikom broju prosječnih ljudi odmah na pamet pada problem otpada, odlagališta, plastika u moru, plastika u prirodi, plastika koja se ne razgrađuje, itd. Dr.sc. Viktor Simončič napisao je tekst o modernom postupanju s otpadom - od kvalitetnog sustava prikupljanja, pravilnog i učinkovitog odvajanja do iskorištavanja korisnog otpada za druge svrhe te na kraju za pridobivanje energije. U cijelom tom sustavu plastika može biti vrlo dobar primjer i možda se s plastikom i najdalje otišlo.
30.06. - Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO - Drugi tekst dr.sc. Viktora Simončiča koji analizira aktualne prijedloge tehnika centara za gospodarenje otpadom koji se primjenjuju u Hrvatskom te ocjenjuje njihovu održivost.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa, Sjeverna i Južna Amerika):

U lipnju nisu evidentirane odluke o zabranama plastičnih vrećica u ovom dijelu svijeta. Međutim, čitatelje upućujem na prilog Plastic Bag Bans in the United States and Other Countries u postu Koliko su zelene zabrane?
- Zadnja obnova podataka: 29. svibnja 2014. - 23:00 - revizija 17.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Afrika, Azija, Australija):
U svibnju nisu evidentirane odluke o zabranama plastičnih vrećica u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 29. siječnja 2014. - 14:00 - revizija 5

IZ POVIJESTI BLOGA:

Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
04.12.2011. - "Zeleni" pucanj u prazno - Navodno zeleni (zato su u naslovu označeni navodnicima) često se služe prezentacijom u kojoj iznose cijelu seriju neistina, netočnosti, zlonamjernih falsifikata i podmetanja. Poznati američki web portal BAG THE BAN - u slobodnom prijevodu „Spremite zabrane“ – napravio je odgovor na tu prezentaciju, ali je svaku svoju tvrdnju povezao s dokazima.


Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO. I za kraj:

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično
- 18:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #