Komentar dana - prof.dr. Dragoslav Stoiljković, Novi Sad
Prof.dr. Dragoslav Stoiljković je najveći živući poznavatelj poliolefina na ovim prostorima. Sveučilišni profesor na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, stručnjak i znanstvenik koji je potekao iz direktne proizvodnje.
Svoje inženjersko iskustvo započeo je sticati u HIP Pančevu gdje je radio na postrojenju za proizvodnju polietilena niske gustoće. Nakon toga radi kao inženjer savjetnik u NIS Srbije i već više od 30 godina uči studente, buduće inženjere tehnologije polimera na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu o proizvodnji polimera i procesnim tehnologijama. Autor je brojnih znanstvenih radova, sveučilišnih udžbenika, a najviše se bavio procesom polimerizacije kao i termodinamičkim procesima koji se odvijaju pri proizvodnji polimera.
Profesora Stoiljkovića zamolili smo da za ovaj blog prokomentira nedavno publicirano istraživanje grupe znanstvenika o plastici u moru i iznenađujućim rezultatima utvrđenim tom prilikom, a koje je nedavno predstavljeno na ovom blogu u postu "Ups, a što sad?".
Evo što je prokomentirao prof.dr. Dragoslav Stoiljković:
Autori priloga koji se tu pominju, izgleda kao da ne znaju da jedino polietilen i polipropilen mogu da plutaju na površini vode jer im je gustina manja od gustine morske vode. (PE-LD: 0,92 do 0.94; PE-HD: 0,95 do 0,96; PP: 0.91 g/cm3). Svi drugi visokotonažni plastični materijali (PVC, PS, PET...) imaju gustinu veću od 1 g/cm3. Oni mogu da plutaju samo u obliku boca i kanistera, dok u njima ima vazduha. Čim se ispune vodom, ili čim se razgrade na manje delove, oni će potonuti. Neće ih više biti na površini vode.
Ali time ekološki problemi nisu rešeni. Naprotiv, tek su postavljeni. Sve dok plastika pluta na vodi, moguće je prikupiti, pravilno odložiti, pa i reciklirati. Ali kad potone, sve postaje mnogo složenije. Mene više zabrinjava pitanje do koje mere su dna reka, jezera i mora prekrivena plastičnim otpadom. Da li je dno prekriveno i da li to ometa život biljaka i životinja u vodi?