Marketing
Ups, a što sad?
Ogromna količina plastičnog otpada polako nestaje s površine oceana, pokazalo je najnovije znanstveno istraživanje, kojeg je proveo međunarodni tim znanstvenika iz Španjolske, Saudijske Arabije, Čilea, Australije i SAD-a. Međutim, što se događa s otpadom za znanstvenike je i dalje nepoznanica. Nakon opširnog istraživanja koje je sprovedeno o utjecaju otpada na vodena prostranstva, znanstvenici su zaključili da ogromne količine plastike zapravo nestaju s površine mora i oceana. Pretpostavljaju da se otpad rastavlja u djeliće, a vrlo je moguće i da tone duboko u ocean, ili ga možda pojedu ribe, piše Sciencemag.org. Zastrašujući je podatak da je, prema izvještaju iz 1970. godine, čak 45000 tona plastike dospijevalo u ocean svake godine (tako je utvrđeno istraživanjem kojeg je provela Australska nacionalna akademija znanosti), a od tada do danas proizvodnja plastike se upeterostručila.
Napomena autora bloga:
Da ne bude zabune, tih "čak 45 000 tona plastike", činilo je tadašnjih 0,1 % proizvodnje plastike. Ipak, da bude jasno, stav autora bloga je da je i jedna plastična čaša u moru previše.
Da ne bude zabune, tih "čak 45 000 tona plastike", činilo je tadašnjih 0,1 % proizvodnje plastike. Ipak, da bude jasno, stav autora bloga je da je i jedna plastična čaša u moru previše.
„Moguće je da manje ribe jedu te djeliće plastike ili ih razlažu na još sitnije dijelove. Veće ribe jedu te manje, a na kraju ribe dolaze i na trpezu ljudi, zato je veoma bitno istražiti kako toksini iz plastike utječu na zdravlje životinja. Dubine oceana su za nas još uvijek velika nepoznanica. Nažalost, plastika koja završava u oceanima mogla bi uvelike naštetiti prirodnom i za nas još uvijek nepoznatom eko sustavu“, rekao je koautor studije Andres Cozar, ekolog sa Sveučilišta Cadiz u Španjolskoj. Inače, današnje doba znanstvenici nazivaju i vremenom plastike. Naime, današnje društvo proizvodi sve više tog materijala koji završava na odlagalištima, a planinske vode i rijeke ga nose do oceana. Tako je nastao i poznati otok plastičnog otpada u Tihom oceanu tzv. Pacific Garbage Pach koji je dostiglo veličinu Teksasa.
Napomena autora bloga:
Ova tvrdnja da je veličina plastične nakupine koja pluta u Tihom oceanu, nastala utjecajem morskih struja koje razni plastični otpad kojeg u more donose rijeke sa strane zapadne obale SAD-a ili biva bačen s brodova, nosi i skuplja na mjestu rotacije i miješanja struja, veća od Teksasa, ili čak dvostruko veća, opovrgnuta je istraživanjem koje je provelo Sveučilište Oregon iz SAD-a, a o čemu je pisano na ovom blogu u više postova, a izvještaj se može naći na sljedećem LINKU.
Ova tvrdnja da je veličina plastične nakupine koja pluta u Tihom oceanu, nastala utjecajem morskih struja koje razni plastični otpad kojeg u more donose rijeke sa strane zapadne obale SAD-a ili biva bačen s brodova, nosi i skuplja na mjestu rotacije i miješanja struja, veća od Teksasa, ili čak dvostruko veća, opovrgnuta je istraživanjem koje je provelo Sveučilište Oregon iz SAD-a, a o čemu je pisano na ovom blogu u više postova, a izvještaj se može naći na sljedećem LINKU.
Cozar i njegove kolege ovim su istraživanjem pokušali utvrditi utjecaj otpada i njegov obujam u oceanima. Brodom „Malaspina“ obišli su svijet i skupljali uzorke vode te mjerili koncentraciju plastike. Također su analizirali podatke iz nekoliko drugih istraživanja. A, njihovo otkriće prvo je za njih same bilo šokantno. Naime, utvrdili su da bez obzira na drastično povećanje proizvoda od plastike danas u oceanima ima oko 40 000 tona plastike, a statistički trebalo bi biti nekoliko milijuna tona. Ili, još točnije, 99 % plastičnog otpada je nestalo.
Karta s prikazom putovanja istraživačkog broda "Malaspina". Tijekom putovanja uzeto je s 442 mjesta 1127 uzoraka, a utvrđena gustoća plastičnog otpada u g/km2 opisana je u legendi unutar slike. Najveća gustoća je označena crvenim točkama i kreće 1000 do 2500 g/km2. Iz karte je vidljivo da najveći broj uzoraka (plave točke) nije imao pronađenog plastičnog otpada odnosno u kategoriji je od 0 do 50 g/km2
Napomena autora bloga:
Što bi bilo kad bi bilo? Obzirom da je svjetska površina oceana i mora 361 milijun km2 i da je kojim slučajem utvrđeno da je na svim uzorcima pronađen maksimalna količina otpadne plastike - od 2,5 kg/km2 ispalo bi da danas svjetskim morskim površinama pluta 902 500 t plastičnog otpada. Čak i da jeste tako, daleko je to od količina kojima nas katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plaše, a oni se korste izmišljenim brojkama u milijardama tona.
Što bi bilo kad bi bilo? Obzirom da je svjetska površina oceana i mora 361 milijun km2 i da je kojim slučajem utvrđeno da je na svim uzorcima pronađen maksimalna količina otpadne plastike - od 2,5 kg/km2 ispalo bi da danas svjetskim morskim površinama pluta 902 500 t plastičnog otpada. Čak i da jeste tako, daleko je to od količina kojima nas katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plaše, a oni se korste izmišljenim brojkama u milijardama tona.
Osim toga, otkrili su da malih dijelova plastike, poput onih veličine od pet milimetara, uopće nema u oceanima. Kako tvrde, moguće je da su ti djelići razloženi u još sitnije i nemoguće ih je naći, a njihov utjecaj na ocean je nepoznat. Druga mogućnost je da ti djelići tonu u dubine oceana.
Napomena autora bloga:
A što sad? Sad kad je javnost toliko pripremljena na radikalne akcije, kada javnost očekuje poduzimanje stvarnih i učinkovitih mjera, kada se iznalaze rješenja za iskorištavanje svog tog plastičnog otpada, najednom ga nema. Ostaje otvoreno pitanje je li ga uopće i bilo u tolikoj količini s kojima su nas svi ti katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plašili.
A što sad? Sad kad je javnost toliko pripremljena na radikalne akcije, kada javnost očekuje poduzimanje stvarnih i učinkovitih mjera, kada se iznalaze rješenja za iskorištavanje svog tog plastičnog otpada, najednom ga nema. Ostaje otvoreno pitanje je li ga uopće i bilo u tolikoj količini s kojima su nas svi ti katastrofičari, kvazi zeleni i eko manipulatori cijelo vrijeme plašili.
Izvori:
Andres Cozar et all: Plastic debris in the open ocean
Oregon State University: Academic Report for 2010-2011.
Science: Ninety-nine percent of the ocean's plastic is missing
Post je objavljen 05.07.2014. u 01:02 sati.