Za one moje mrtve koje nitko neće spomenuti
ni rječju ni kamenom ni mjeđu.
Za one moje mrtve kojima su pred pokop
pljunuli u lice.
Za one moje mrtve koji s ispljuvkom na licu borave vječni san.
Za one moje mrtve koji ne mogu usnuti,
što su se pritajili u zemlji.
Koji iščekuju jos jedan hitac u potiljak, u leđa.
Za one moje mrtve koji se još ni jednom nisu nasmiješili u zemlji.
Za one moje mrtve kojima je iz usta nikla i nasmiješila se trava.
| < | ožujak, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||