Oganj.blog.hr

Sjećanje na prve demokratske izbore u Republici Hrvatskoj


ZGODE, NEZGODE I NEUGODA JEDNOG VATROGASCA


Uz izradu programatskih projekata, imah i brojna iskustva u vatrogasnim intervencijama:

U požarima:
Prvo vatrogasno iskustvo imao sam u vojci, u prometnoj nesreći s požarom, šest mrtvih, pazimo da po njima ne gazimo, vozaču puknuta glava, mozak mu curi po tijelu, drugi poginuli osakaćeni…; Ogroman požar Paromlina, bez stradalih; Gašenje požara u Ilici 13, prekapanje ulice i evakuacija tri stambene zgrade; …


Eksplozijama:

Brojne eksplozije u vojnom skladištu u Dubokom Jarku i padanje krhotina po stambenom naselju u Dubravi; U DIOKI-u, deseci šahtova lete u zrak zbog eksplozije etilena, koji je uznemirio cijeli istočni dio Zagreba, štab skriven i nedostupan, mi, uspješno, djelujemo bez stručne pomoći. Pita me jedan vatrogasac: „Šefe, di smo sigurni“? Odgovaram:„ Samo na Sljemenu“; U Zaprešiću, 220 eksplodiranih čeličnih boca, punjenih acetilenom, lete na sve strane, do par stotina metara daleko. Inertiziramo vatru s dvije autocisterne dušika, a naš vatrogasac, vođa grupe, Stjepan, bivši radnik „Kisikane, zatvara sve ventile…


Raketiranjima, nesrećama s opasnim tvarima; vodenim bujicama; naletima vjetrova i drugim nesrećama, i nikad ne osjećah strah, koji bi me paralizirao.


Vatrogasci na vatrogasnim intervencijama, za strah nemaju vremena, iz razloga što su duboko koncentrirani na zadaću spašavanja ljudi i gašenje požara, na opasnosti i način njihova izbjegavanja. Bojazan dolazi tek kasnije, kad razmišljaju što se u opasnoj intervenciji moglo dogoditi.


„Sprestrašen“ sam bio jedino kad su mi njemački vatrogasci posadili drvo prijateljstva. Bijah radostan, ali sam se sjetio da je , nakon smrti „Druga Tita“, nasuprot Vatrogasne škole, na Zagrebačkom Ksaveru, posađeno 88 japanskih trešanja. I mislim si, ako mi njemački prijatelji posade još 87 „parkovnih“ hrastova, aufweidersehen. Nisu, a i na Ksaveru su, još tijekom Domovinskog rata, kao izraz mržnje i osvete, namjesto da posade još jedno, dva, srušili više stabala trešanja. Dobro sam prošao.


Ipak u službi doživjeh i nekoliko neugodnih i neizvjesnih dana, koji s djelatnošću vatrogastva ne imaše nikakve veze.


Pred prve demokratske izbore, kao komandantu Vatrogasne brigade Zagreb, došli su mi čelnici mjesne zajednice sa zamolbom da se u Savskoj 1, održe izbori za tu mjesnu zajednicu. Rekoše mi : „To je tradicija od kraja Drugog svjetskog rata, nama je to najpogodnije mjesto“.
I ja „bedak“ imajući u obziru da mi vatrogasci nemamo nikakvih predrasuda i da, u svako vrijeme, jednako, bez izuzetaka, profesionalno, interveniramo kod svih nesreća i neugoda, nisam vidio nikakvih zapreka udovoljenju molbe čelnika mjesne zajednice.


Drugi dan, o zamolbi izvijestih čelnika u višem značaju. On o tome sam ne može odlučiti: „Znaš mi smo dio Gradskog sekretarijata za unutrašnje poslove. Ljudi će reći da milicija vrši pritisak na birače „Moramo pitati u Gradskom sekretarijatu za unutrašnje poslove“. Ni oni se ne ufaju: „O tome može odlučiti samo sekretar gradskog sekretarijata Zagreb.“


Glasački listići, po mom odobrenju, već su bili tiskani, a sekretar gradskog sekretarijata se plaši odlučiti pa pita Republički sekretarijat unutrašnjih poslova. Nitko u sjedištu ne daje odgovor.


Treba odlučiti sam sekretar Republičkog sekretarijata. On je u međuvremenu pobjegao iz službe, što govori o dotadašnjem sistemu i nužnoj potrebi političkog preokreta, što se, Bogu hvala, na prvim izborima i dogodilo.

Sekretarijat vodi zamjenik sekretara I on, dopušta: “Zašto ne. Kakve vatrogasci imaju veze s politikom?“
Taj mi je tren pao kamen sa srca. A da sam imao par teških dana neugode, iščekivanja pa i straha, to priznajem.


I još nešto, o mom samostalnom dopuštenju glasovanja u Vatrogasnoj ispostavi Centar, Savska1 i popratnoj neugodi, do danas je znao samo Dragi Bog. Hvala mu što me je riješio muka.

C' est la vie.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 10. svibnja 2025.