Oganj.blog.hr

SIGURNOST U ŠKOLAMA MOŽE SE I MORA STVORITI IZVAN NJIHOVIH ULAZNIH VRATA

S velikom tugom, sućuti, strepnjom, suosjećanjem, željom i nadom u oporavak ranjenih; učenika i hrabre časne, uzorite nastavnice, popratismo tragediju u Osnovnoj školi Prečko.

Razumljivo, u želji da se slični zločini spriječe, cijeli narod, sigurnosni stručnjaci i oni koji si taj značaj umišljaju, predlažu prevencijske, neke i ishitrene, mjere:

Promjene brava na svim odgojno obrazovnim ustanovama, kojima bi se vrata mogla otvarati samo iznutra, a izvana tek po otključavanju.
U Hrvatskoj imamo 1583 dječjih vrtića, 889 osnovnih i 1088 područnih škola, 754 srednjih škola i centara, 55 fakulteta i 117 Visokih učilišta s pravom javnosti. Neki od njih na više lokacija i brojnim vanjskim vratima, od kojih bi pri promjeni brava trebalo zamijeniti i neka vrata. Promjena najmanje pet tisuća, a moguće i nekoliko puta više, brava, neće se moći brzo učiniti.

Postavljanje nenaoružanih zaštitara pa čak i naoružanih policajaca, u škole, vrtiće i visoko obrazovne ustanove. ne bi bilo sigurno rješenje za sprečavanje krivičnih djela poremećenih osoba.

Detektori metala pod nadzorom, ne nude garanciju.
Zlo se može nanijeti i drvenom zašiljenom kuhačom, polimernim predmetom, šestarom i drugim oštrim predmetom.

Raduje me da nije bilo javnih prijedloga o vojnicima, pod šljemovima sa šmajserima, na glavnim ulazima, mitraljeskim gnijezdima na uglovima školskog područja, miniranja rubnih prostora dvorišta, bacanje ručnih bombi na nepoznate osobe koje se približavaju školi i sličnih idiotarija.

Škola nije zatvor ni koncentracijski ni radni logor, već mjesto odgoja, učenja, zajedništva, poštovanja, uvažavanja, slobode, radosti, veselja i ljubavi.

Da bi ona to u cijelosti postala, potrebne su zakonske promjene, koje pravima dodaju obveze i odgovornost te stvaranje simbioze roditelja i nastavnika, u odgoju djece.

Ideja o formiranju radnih mjesta koja bi bila zadužena za sigurnost u školama, ne čini mi se ništa drugo do imenovanja krivaca za bilo koji incident u školi.

Sigurnost je naše pravo, ali i obveza svih sudionika u društvu. Smanjenje entropije društva značajno bi joj išla u prilog.

I na kraju, ne mogu se oteti dojmu da, unas, zločine čine, domaće umobolne osobe, koje se ne plaše bilo kakvih odvraćanja od njihove zle nakane. Bogu hvala, ne i teroristi, što je dokaz relativne sigurnosti u državi, Hrvatskoj.

S obzirom na to, činjenica je da se strahote zločina mogu spriječiti unas i da se sigurnost u odgojno obrazovnim ustanovama, može i mora stvoriti u drugim institucijama, izvan ulaznih vrata škola.

Branko Smrekar
,
U Brdovcu, 27. prosinca 2024.





.