Oganj.blog.hr

KUPUJMO HRVATSKO

Inventivne su mi i lijepe televizijske reklame Hrvatske elektroprivrede, čiji se radnici na terenu, pod svim vremenskim uvjetima, posebno nevremenima, uistinu muče, ali “ne razumijem svrhu reklame.“. Propagiranje spretnih terenskih operativaca sigurno nije.
Stoga se pitam, moram li odmah nakon reklame staviti grijalicu na šest, upaliti sva svjetla, na prazno uštekati rešo, usisavač, perilice, iskopčane frižidere i druga trošila električne energije? Uistinu ne znam, kao što ne znam smijem li pomisliti da se radi o pranju novca i stvaranju crnih fondova neke od političkih stranaka.

Pozdravljam učestale javne preporuke pa i osobno ministra Ministarstva poljoprivrede , šumarstva i ribarstva, pod sloganom:
„ KUPUJUMO JHRVATSKO“

Tu sam potrebu uočio davno prije te sam o tome, na fb stranici i svom blogu, 19. kolovoza 2020. godine, napisao objavu pod naslovom „ VIŠE HRVATSKE“ , koju poslah Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača. Ubrzo dobih odgovor da su oni o toj problematici pisali Hrvatskoj gospodarskoj komori i dobili odgovor da oni ne mogu ništa učiniti.

O potrebi i prijedlogu načinu označavanja domaćeg voća i povrća pisah i Zagrebačkim tržnicama, ali oni su muku mučili sa svojim problemima.


VIŠE HRVATSKE



U ono doba glasah protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Tada nisam znao da nas Europa toliko voli.
Sada znam. Ovaj tjedan dobih dokaz na policama voća u jednom „našem“ velikom trgovačkom centru. Breskve iz Španjolske, marelice iz Španjolske, kruške iz Italije, grožđe iz Bosne i Hercegovine…

Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da nam partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona, „slučajno“, nekom, negda, opljačkana.

Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a za preostalu omogućiti povoljnu, kreditnu kupnju ili je darovati našem seljaku, koji ju želi obrađivati.

Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, koji su bili prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.

Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem Hrvatske i šire.

Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo.

Treba poticati Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.

Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.

Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom i kojih se druge Zemlje rješavaju.

Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.

U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čije je podrijetlo artikla.

Bezsramne su vlasti kojima uvozni lobi vodi politiku države, spram naših seljaka.

Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojim bi 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domaćih proizvođača.

I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.

Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.

Tamo gdje na našoj zemlji nema Hrvata, nema ni Hrvatske.
Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.


Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
-U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
-Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
-u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hektara.

-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.

Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture , športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.

I dok se vlast i oporba, formalno, ne znam od čega, odmaraju, a narod strepi od svakojakih zala, u našim se trgovinskim centrima ništa nije promijenilo.

Pokušao sam danas, malo osvježiti izgled police u navedenom trgovačkom centru. Na ipak jedno, pronađeno voće iz Hrvatske, jabuke, postavio sam Hrvatsku zastavicu. Ljepše izgleda.
Dao Bog da to bude praksa.

Više zastavica , više Hrvatske.

U Brdovcu;19. kolovoza 2020.,


Je li se u tih više od četiri godine što promijenilo? Nažalost nije.

U 2023. godini vrijednost poljoprivredne proizvodnje, u odnosu na 2022., pala je 12,5 %, a prema prosudbama , ove će godine u odnosu na 2023., pasti još 6,5 %.

Hoće li nam izbor nove vlasti i njen dogovor da koalicijska stranka velikih, lažnih prijeizbornih obećanja, preuzme Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, donijeti renesansu, samo Bog zna.

Ja se u osjetno poboljšanje naše posrnule poljoprivredne proizvodnje ne bih kladio, ali volju naroda treba uvijek poštivati.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 18. prosinca 2024.