Oganj.blog.hr

HRVATSKI VUKOVAR I „VUKOVARSKA HRVATSKA“

Prođe Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

Bijaše to dan sjećanja, tuge , boli, suza, sućuti, razmišljanja, prkosa, nostalgije, svetih misa, molitvi, paljenja svijeća, polaganja vijenaca i cvijeća, zahvale i slave našim ubijenim braniteljima i civilima.

Dan utjehe svim ožalošćenima, mogućnosti da im javno iskažemo svoje osjećaje, dokaza da nisu sami i dan svekolikih želja za spokoj duša svih od, srpskog agresora, ubijenih žrtava, ali i zahtjeva za pronalaženje počivališta ubijenih i, na nama nepoznatim mjestima, zatrpanih žrtava.

Dan sjećanja na žrtve nije jedini. Sjećanje na najdraže traje cijelu godinu. To je samo vrijeme pojačanog sjećanja, dan manifestacijskog sjećanja, događaja vidljivog oku svekolike javnosti pa time i prigoda javnih klišeiziranih ispraznica, utvara koje Domovinskog rata nisu ni vidjele ili nemaju kompetencije provođenja svojih obećanja.

Bijaše to i dan kad je Hrvatski narod, na čelu s Hrvatskim braniteljima, iz Domovine, iseljeništva i domicilni Hrvati izvan sadašnjih granica Republike Hrvatske, svojom značajno povećanom brojnošću spram ranijih godina, u Koloni sjećanja, pokazao zajedništvo, ljubav, dobrotu, solidarnost, odrješitost i nacionalni naboj.

Hrvatska kakvu trebamo. Hrvatska, moja Domovina Bogu hvala.

A kakva je to „Vukovarska Hrvatska“?
Vukovar, grad nacionalno razdvojenih škola, dječjih vrtića, različitih školskih programa, odvojenih kafića, restorana, kulturnih centara i drugih mjesta okupljanja, vijorenja Srbijanskih zastava i provokativnih divljanja velikosrba, prigodno i stalno spuštenih roleta na prozorima kuća Srba (ne i srpskih) te drugih znakova netrpeljivosti.

Grad u kojem se znaju odgovori na mnoga pitanja o ubojicama, silovateljima, mjestima počivališta ubijenih junaka, koji se neprimjereno zovu nestalima, ali zbog straha Hrvata i časnih ljudi drugih nacionalnosti, radi nedostatne zaštite sustava vlasti, u kojem u državnom i javnom sektoru, zbog neprimjerenih metoda istrage zločina, rade i počinitelji kaznenih djela i njihovi jataci te mržnje i šutnje značajnog dijela Srba, poticanih etnofiletizmom Srpske pravoslavne crkve i velikosrba unas i u Srbiji, istina ne dolazi na vidjelo te brojni zločinci nisu kažnjeni. Kad se to dogodi, stvorit će se uvjeti za začetak stvaranja zajedničkog skladnog življenja svih Vukovaraca.

„Vukovarska Hrvatska“, danas nije primjer željenog života u Hrvatskoj, već ispraznica. Floskula koju nameću nekompetentni, častohlepni političari „numizmatičkih sklonosti“. Brbljanje o suživotu je nonsens, jer

SUŽIVOT NIJE ŽIVOT!

Dao nam Bog skladan i miran život svih koji volimo i onih koji barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu. Uvjete za taj spokoj mogu stvoriti samo domoljubne: vlast i oporba, a njih bira narod. Na narodu je velika odgovornost. Dosad je često nije prihvaćao.

Dao Bog da to učini prije nego što bude prekasno.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 30. studeni 2024.

Sjećanje na tugu koja traje

OTKAZIVANJE PROSVJEDA U VUKOVARU


Prosvjed protiv šutnje institucija trebao je biti značajan događaj, ali su ga, očito dirigirano, suspendirali današnji čelnici Vukovara, tobože veliki domoljubi, tvorci slogana Vukovarska Hrvatska, varalice svojih birača, kameleoni naših dana, politički šarmeri bez pokrića….

Rado bih 13. listopada 2019. godine, organizirano, došao u Vukovar, na najavljeni, prosvjed protiv „šutnje institucija“, i pokazati potporu suđenjima, još uvijek, neosuđenim zločincima, silovateljima, ubojicama i drugim nakazama, ali i odati počast i zahvalnost našim ubijenim junacima, pomoliti se, zapaliti svijeću, pustiti suzu, izraziti vječni ponos njihovom doprinosu stvaranja Republike Hrvatske.


Došao bih iskazati sućut, djeci, suprugama, unucima, rođacima, prijateljima.



Došli bi svi istinoljubivi domoljubi. Pokazali bismo respektabilnu snagu i odlučnost u traženju istine i pravde. Podijeliti žalost i tugu s ožalošćenima, doprinijeli smiraju njihovih duša i pružili vjeru i nadu da će se naši mrtvi heroji, kojima se ne zna mjesto grobišta, pronaći i, uz sve, počasti dostojno pokopati.

Velika je uloga svih dosadašnjih vlasti u rješenju svih otvorenih pitanja svezom napadaja na našu Domovinu.

Ne mislim da su se do sada, po pitanju osude krivaca za zločine i traženja ubijenih žrtava, primjereno ponijeli.

Što više, najavljeni su prosvjedni skup u Vukovaru otkazali, jer nisu shvatili da svima koji vole ovu, krvlju natopljenu Zemlju, prosvjed može samo koristiti.
Pogrješno smatraju da bi to bio atak na njihovu vlast, namjesto da ga shvate kao potporu komparativnoj prednosti Hrvatske, (članstvo u EU) i koriste ga, u ime naroda, za politički pritisak na utajivače istine, unas i u Srbiji, na korist Domovine i ožalošćenih, kojima tuga, svakodnevno, razara dušu.


Neosuđeni zločinci, ubojice, silovatelji i slični neljudi, koji svakodnevno, već i svojom pojavom u Vukovaru, provociraju, uznemiruju i unose strah svima koji su u Domovinskom ratu pretrpjeli teške tragedije.
Nije normalno da 28 godina nakon zločina, krivci nisu osuđeni. Govori to o radu dosadašnjih Vlada.

Nije nam dostatno pomogao ni „ Haški sud“.


I dok je Međunarodni vojni sud u Nürnbergu (Njemačka), od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946. godine, osudio glavne nacističke ratne zločince „Trećeg rajha“, odgovorne političke i vojne rukovoditelje, dakle, samo, agresore, Međunarodni je sud za ratne zločine, počinjene na području bivše Jugoslavije, sa sjedištem u Den Haagu (Nizozemska), nedostatno procesuirao agresore, ali nekritekujalno i one koji su branili svoju domovinu, Hrvatsku.


Posljedica toga, višegodišnje je uzništvo naših, nevinih junaka, prema kojima se vlast ponašala pervertitski, od onog: „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“ do „oduševljenja“ njihovim povratkom.


Jedino je Hrvatski narod u tim događajima pokazao dostojanstvo, od srditosti i žalosti do iskrenog zadovoljstva i oduševljenja po povratku naših, zbog političkih špekulacija uhićenih, po pitanju optužbe, dokazano, nevinih generala.


Nije mi potrebno objašnjavati zašto ti junaci nisu, danas, skloni politici.

.
Hvala im na svemu što su dali za našu bolju budućnost.


Radosno sam proslavio Dan neovisnosti, ali ta je neovisnost, ipak partikularna. Globalno, to u povijesti nikad nismo bili niti to, poput drugih, ne možemo ni biti.

Ipak to ne znači da se moramo ponižavati i baš svima, servilno klanjati.


Sutra sam, mislima, u Gradu heroja, Vukovaru.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 25, studeni 2024.

HRVATSKI BRANITELJI - SLAVA U SJENI


Još su u sjećanju dani, u povijesti najveće, Hrvatske: sloge, zajedništva , odlučnosti, hrabrosti, nepokolebljivosti, znanja, sposobnosti i Božje milosti, u obrani protiv velikosrpskog agresora i stvaranju Države, Hrvatske.

Na braniku obrane bijaše Hrvatski branitelji. Osvjedočeni domoljubi. Presudna snaga i nada našeg opstanka.

Za nas branitelje se brinulo, strepilo, molilo, tugovalo, plakalo, ali i zbog nas radovalo, veselilo, ushićivalo, slavilo.

Branitelji bijahu junaci, miljenici, svjetlost i ponos Hrvatskog naroda, apostoli domoljublja.

Imali smo sve uvjete postati referentna društvena snaga u zaštiti istine, pravde i domoljublja. Svjetionik Domovine.

Nažalost, tijekom naše bespoštedne, krvave, teške borbe, manji je dio branitelja iz raznih razloga napustio oružane snage Republike Hrvatske i maskirajući se braniteljskim dignitetom, u vihoru rata, kao civili, neosuđeno, počeli činiti nečasna djela, potom je uslijedila nepromišljana politika trajnog zbrinjavanja junaka iz pobjedničkog rata i odlaska brojnih stručnjaka iz gospodarstva i oružanih snaga, čime je došlo do osjetnog slabljenja tih struktura, a nagli pad životnog ritma brojnim braniteljima nije išao u prilog.

Došlo je do osnivanja preko 1500 braniteljskih udruga, često, iz prihodovnih razloga, s neažuriranim, preuveličanim brojem članova, zbog čega je, gotovo u atome, razbijena kumulativna braniteljska snaga, čime branitelji ne predstavljaju meritornu društvenu moć. U vremenu globalizma, kripto komunizma i samo deklarativnog kršćanstva, ona nam je životno potrebna.

Razjedinjeni i neorganizirani, pojedinim političkim strankama postajemo ili smetnja ili korisne budale.

Škode nam i, kako je to moderno i bezobrazno reći, stranačke pudlice, koji su, iz koristoljublja prodale dignitet i slavu branitelja, pa čak i nagovaranjem članstva na poteze koji su imali za posljedicu rasprodaju nacionalnog blaga.

Gledam i nazive naših udruga, poduzeća, tvrtki, policijskih i vojnih postrojbi, njihovih dijelova, … i stranaka. Hrvatski branitelji ove, Hrvatski branitelji one stranke. Nonsens. Svi smo mi branitelji Hrvatske.

Hrvatski branitelji su bili i bit će garancija suvereniteta i digniteta Hrvatskog naroda. Za to nam je potrebno ujedinjenje, osamostaljenje i integriranija suradnja s Ministarstvom hrvatskih branitelja.

Ministar ( lat..minister, „sluga“) Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, je sluga branitelja, a Hrvatski su branitelji u Domovinskom ratu bili i opet imaju poslanje postati sluge Hrvatskog naroda.


Tako nam Bog, opet, pomogao.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 14. studeni 2024.

MOŽE NAS ODRŽATI SAMO LJUBAV I VJERA U BOGA



„Umornom od svega u smrt mi se žuri,

Jer vidjeh zaslužnog kako bijedno prosi,

I nitkova što bogato se kiti,

I odanost kako poniženja snosi,

I zlatna odličja o pogrešnom vratu,

I savršenstvo u blatnom beščašću,

I djevice silom predane razvratu,

I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umjetnost kojoj moćnik uzde stavlja,

I zločince kako vladaju dobrotom,

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,

I kako iskrenost brkaju s prostotom:

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.

Od nje me tek ljubav može sačuvati.“


William Shakespeare - Sonet 66




Hvala, predragim, prijateljima s dodatnom vrijednošću, Neni i Vjeki, što su mi ukazali na ovaj i nakon više od 400 godina, životan sonet.


Ljubav je vrelo života.


Ljubav je sveti Božji dar.
Nažalost, unas ga brojni ne prihvatiše.


U Državi, s 87,97 % deklariranih katolika, imamo previše moralnih nakaza, a premalo hrabrih vjernika.
Zato pustimo Boga u naša srca i živimo po kršćanskim načelima.

Hrvatska bez Dragog Boga neće opstati kao suverena država.


Branko Smrekar
U Brdovcu, 8. studeni 2024.