HRVATSKI VUKOVAR I „VUKOVARSKA HRVATSKA“
Prođe Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Bijaše to dan sjećanja, tuge , boli, suza, sućuti, razmišljanja, prkosa, nostalgije, svetih misa, molitvi, paljenja svijeća, polaganja vijenaca i cvijeća, zahvale i slave našim ubijenim braniteljima i civilima.
Dan utjehe svim ožalošćenima, mogućnosti da im javno iskažemo svoje osjećaje, dokaza da nisu sami i dan svekolikih želja za spokoj duša svih od, srpskog agresora, ubijenih žrtava, ali i zahtjeva za pronalaženje počivališta ubijenih i, na nama nepoznatim mjestima, zatrpanih žrtava.
Dan sjećanja na žrtve nije jedini. Sjećanje na najdraže traje cijelu godinu. To je samo vrijeme pojačanog sjećanja, dan manifestacijskog sjećanja, događaja vidljivog oku svekolike javnosti pa time i prigoda javnih klišeiziranih ispraznica, utvara koje Domovinskog rata nisu ni vidjele ili nemaju kompetencije provođenja svojih obećanja.
Bijaše to i dan kad je Hrvatski narod, na čelu s Hrvatskim braniteljima, iz Domovine, iseljeništva i domicilni Hrvati izvan sadašnjih granica Republike Hrvatske, svojom značajno povećanom brojnošću spram ranijih godina, u Koloni sjećanja, pokazao zajedništvo, ljubav, dobrotu, solidarnost, odrješitost i nacionalni naboj.
Hrvatska kakvu trebamo. Hrvatska, moja Domovina Bogu hvala.
A kakva je to „Vukovarska Hrvatska“?
Vukovar, grad nacionalno razdvojenih škola, dječjih vrtića, različitih školskih programa, odvojenih kafića, restorana, kulturnih centara i drugih mjesta okupljanja, vijorenja Srbijanskih zastava i provokativnih divljanja velikosrba, prigodno i stalno spuštenih roleta na prozorima kuća Srba (ne i srpskih) te drugih znakova netrpeljivosti.
Grad u kojem se znaju odgovori na mnoga pitanja o ubojicama, silovateljima, mjestima počivališta ubijenih junaka, koji se neprimjereno zovu nestalima, ali zbog straha Hrvata i časnih ljudi drugih nacionalnosti, radi nedostatne zaštite sustava vlasti, u kojem u državnom i javnom sektoru, zbog neprimjerenih metoda istrage zločina, rade i počinitelji kaznenih djela i njihovi jataci te mržnje i šutnje značajnog dijela Srba, poticanih etnofiletizmom Srpske pravoslavne crkve i velikosrba unas i u Srbiji, istina ne dolazi na vidjelo te brojni zločinci nisu kažnjeni. Kad se to dogodi, stvorit će se uvjeti za začetak stvaranja zajedničkog skladnog življenja svih Vukovaraca.
„Vukovarska Hrvatska“, danas nije primjer željenog života u Hrvatskoj, već ispraznica. Floskula koju nameću nekompetentni, častohlepni političari „numizmatičkih sklonosti“. Brbljanje o suživotu je nonsens, jer
SUŽIVOT NIJE ŽIVOT!
Dao nam Bog skladan i miran život svih koji volimo i onih koji barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu. Uvjete za taj spokoj mogu stvoriti samo domoljubne: vlast i oporba, a njih bira narod. Na narodu je velika odgovornost. Dosad je često nije prihvaćao.
Dao Bog da to učini prije nego što bude prekasno.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 30. studeni 2024.
Post je objavljen 30.11.2024. u 13:11 sati.