Oganj.blog.hr

UMIROVLJENICI

MOJE ČEŽNJE, MOJI SNOVI


Ima nas preko 1.720.000. Previše u odnosu na broj zaposlenih, a premalo u odnosu na to koliko bi nas, u razvijenijoj Hrvatskoj, oslonjenoj na domicilno stanovništvo, moglo i trebalo biti.

Brojem umirovljenika predstavljamo presudnu biračku snagu u odabiru vlasti, ali nas razjedinjenost, zbog pohlepe, egoizma, nekršćanskog i izdajničkog ponašanja naših prodanih duša, čini nemoćnim i ne respektabilnim.

Mnogi su umirovljenici, „penzići“, „kreluti“, „hokejaši“, „dodrti“, „nesnage“, „predjamni mališani“, otpisani“, „plesnivci“ nezadovoljni svojim mirovinama.

Ne znam zašto pa dobili su 7.5 % povišice. Moguće ih muči što su odgovorni, od naroda izabrani, dobili 75 %, odnosno, deset puta više.

Štima, pred njima je velika obveza, briga i odgovornost, a mi. „bez brige i pameti“. Iako 10 puta više izgleda puno, to je samo prividno. Ustvari njihovo je povećanje oko dvije tisuće eura, a naše, prosječno, oko 50 eura. Dakle, 40 puta manje.

Ne mislim da je povećanje plaća državnim dužnostima preveliko spram njihovih zasluga, ma ipak mislim da su najniže pa i prosječne mirovine osjetno premale, tako da ih ni pojedine dodatne Vladine mrvice, umirovljenike ne mogu ne mogu posebno razveseliti.

Svjestan sam da Vlada nikome ne daje svoje novce, već raspoređuje novce poreznih obveznika, ali jednako znam da zbog pretvorbe, privatizacije, korupcije i neučinkovitog, indoktriniranog, sudstva i nedomoljubnog vladanja, padaju i industrijska i poljoprivredna proizvodnja, tako da raspoloživog novca nema dovoljno.

Često promišljam kako mi umirovljenici, svojim znanjem, iskustvom, sposobnošću, smirenošću, odnosom prema radu, svjetonazorom i htjenjem možemo nastaviti doprinašati razvoju naše države?

Prosudbom potreba u svim segmentima djelatnosti našeg društva i angažiranjem nedostajućih stručnjaka iz radno sposobnih umirovljeničkih redova, bez birokratskih ograničenja godina starosti. Predsjednik SAD.-a ima 81. a Sveti otac, 87 godina. Imaju sreću. Zakon ih ne kači
.
Već deset godina imam uvjete za učlanjenje u, hvale vrijednu, udrugu umirovljenika. Čekam, jer ne mislim da bi se osjećao ugodno u tako apartnoj skupini, iako imam sve kompetencije.

Naime, kad sam bio još mlađi i ledičan, polazio sam poznatu zagrebačku plesnu školu „Keglević“ . U jednom redu dvadesetak djevojaka , a u nasuprotnom isti broj nas, sramežljivih, mladića. Jednom su partnere birale dame, a onda: „Dečki aranžirajte“ i taj se čas pola „plesača“ zaleti prema jedinoj krasotici, Snježani Rolich.
Kako sam bio svjestan da nisam najbrži, skromno sam pričekao da si svi nađu partnerice, a mene je navijek dopadala jedna, malo šepava pucica.. Prilagodio sam se. Nisam ni slutio koliko će mi danas, a dao Bog i ubuduće, taj šepajući stil plesanja, biti komparativna prednost.

Uživajmo u čemu možemo!
La bella vita!

Fred Astaire, s posebnim stilom


U B5dovcu, 18. listopada 2024