Oganj.blog.hr

POVODLJIVI SMO POLITIČARIMA, A NE CIJENIMO LJUDE KOJI MISLE


Još 1975. godine, Bruno Bušić je nevjerojatnom preciznošću predvidio događaje u današnjoj Hrvatskoj, ali i o onome što je prethodilo.

„Da smo složni i čestiti, davno bismo imali državu. A bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako naši kradu. Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas velika ptica grabljivica. Kako tada nas spasiti od nas?“


Uzroci naše tužne zbilje su brojni: komunizam, globalizam, egoizam, i bezbožnost. Stvorili su entropiju našeg društva i izopačili sustav vrijednosti.

Postali smo čudni svati. Kad je u pitanju iskazivanje naših radosti zbog sportskih uspjeha, skupi nas se i preko pola milijuna, ali kad trebamo javno poduprijeti potrebu poboljšanja uvjeta za masovni razvoj sporta, dati potporu: roditeljima s djecom u invalidskim kolicima, potplaćenim zapisničarkama na sudovima ili nekoj drugoj ugroženoj skupini, poput tendenciozno otpuštenim radnicama u tvornicama, dignuti glas protiv nepravde, kriminala, nepotizma, loše politike i drugih zala, onda u četiri zida obiteljskog doma, kod prijatelja, u užem društvu, birtiji,…: žalimo, suosjećamo, tugujemo, zgroženi smo, osuđujemo, iznenađeni smo, zatečeni…, ali sve te osjećaje, javno, prema vani, najčešće, „čuvamo kao svećenik ispovjednu tajnu“. Jadno.


Iako to izbori ne pokazuju, brojni su ljudi nezadovoljni. Padaju nam industrijska i poljoprivredna proizvodnja, rasprodaju najbolju, mahom neobrađenu, drvnu masu, na strateški pogubno dugo vrijeme prejeftino daju u koncesiju korištenje voda, zemlju, obalni pojas. Na neprimjeren način skrbimo i gospodarimo svojim esencijalnim prirodnim bogatstvima. Na brojnim područjima izgubismo našu državnu samostalnost.

Hrvati iseljavaju, a nadomještaju ih, jadni, ljudi druge kulture i običaja, kojima je Hrvatska nužni izbor.


Na djelu je svojevrsna dekroatizacija Hrvatske.


Bez radikalne promjene, a za koju nema kritične mase,
nastavit ćemo putem iluzije u bolje sutra.


Uzdam se u Boga i žao mi je što su oni koji imaju poslanje Njegova prihvaćanja, žive u svom imaginarnom svijetu, bez izravnog kontakta s vjernicima.
Ljubav prema Bogu, bez ljubavi prema čovjeku, je izdaja kršćanskih načela.


Bože čuvaj Hrvatsku i prosvijetli naš narod u prosudbi dobra i zla.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 13. rujna 2023.